Budimir Eror (64) živi u selu Debelo Brdo, Bunić nedaleko od Korenice. Za sebe voli reći da je odrastao uz rakijski kotao gdje se vrzmao i pomagao odraslima još kao dječak, u društvu svojih predaka. Zato zna sve o pečenju rakije šljivovice, jedinog proizvoda sa svojega imanja.

Ovaj dio plodnoga Krbavskog polja ima izuzetnu klimu i najviše sunčanih dana u Lici. Dodamo li tome veću ekspoziciju voćki i tlo idealno za uzgoj šljive bistrice-dobili smo idealnu kombinaciju za pečenje vjerojatno najbolje ličke šljivovice. Budimir smatra kako u tome nema neke velike tajne.

Kad je rakija najbolja

– Ništa ne dolazi preko noći. Rakiju pečem već 40 godina, a uz kotao sam od kada znam za sebe. Šljive se beru kada su sasvim zrele i pune šećera. Neki beru nezrele šljive i onda dodaju šećer da bi rakija bila jača, da bolje „pali grlo“.

To je najveća zabluda u ovome poslu jer je rakija najbolja kada se u rakijski kom ništa ne dodaje, kada sve teče prirodnim putem. Čuvanje rakije je priča za sebe. Za to ne dolazi u obzir ništa, nego li jedino hrastove bačve.

Tu rakija zrije i pomalo preuzima zlatno-žutu boju. Ja na zalihama imam rakiju staru 10 i 20 godina. Staklene posude i rostfraj ne mogu pomoći u sazrijevanju rakije, jedino hrastove bačve, otkriva nam Budimir.

Na zadnjem Festivalu šljiva održanom u NP Plitvička jezera Budimir je izložio svoju rakiju. Privukla je pozornost nazočnih svojim okusom, mirisom i posebnom zlatno-žutom bojom. Uz neizbježnu oznaku Lika quality.

Idealan omjer

Već godinama se Erorova rakija prodaje u nekim lancima hotela na Jadranu gdje je već poznaju mnogi strani gosti. Zato Budimir znade reći kako ne postoji kutak na Zemlji gdje se nije kušala njegova rakija.

– Pobijedio sam na dva velika Međunarodna natjecanja u kategoriji prirodnih alkoholnih proizvoda, a regionalne i lokalne „megdane“ niti ne brojim. Po kotlu hvatam do 10 litara rakije, to je idealan omjer. Za rakijski kom šljive moraju biti potpuno zdrave, bez peteljki, bez truleži ili crvljivih plodova.

Lani sam nabavio najmoderniju opremu za destilaciju. Sve tvorničke preparate i pića ne priznajem jer je tu najvažnija velika i brza zarada. Po mogućnosti „preko noći“, a onda ljudi piju nešto sumnjivo, ponekad čak opasno za zdravlje. Aperitiv-dva od prave ličke šljivovice je eliksir, to su mi potvrdili i mnogi liječnici, kaže nam ustrajni Budimir Eror.

U Lici je sve manje mladih ljudi i stabala šljive

Potvrdu ovih riječi našli smo nadomak njegova imanja, a nedaleko od šljivara obitelji Šerbedžija gdje je nekada mali, a danas veliki glumac Rade trčkarao i brao šljive. Sada je sve manje-više zaraslo, stabla ostarjela. Ostario je i Vlado Šever (90) iz Bunića.

Jedno stablo šljive ispred njegove kuće potvrđuuje nam kako se šljive u Lici ne daju teretu godina i crvotočini, ophrvavaju se vremenu i truleži. Ipak, šljiva nije maslina. Starac Vladio ima svoju priču.

– Nema ti boljega od čašice dobre rakije. Sve drugo ti je džabe, žali Bože. Ovdje se nekada brala najbolja šljiva i pekla najbolja rakija. Ovdje ti je puno Sunca, a zaklonica je od bure. Nije dobro što šljive nema više ‘ko brati.

Nije dobro što odavno ovdje ni’ko nije posadio mladi šljivar. Ostarili ljudi i šljive. Poneko posadi nekoliko stabala. Više k’o ukras, nego li za rakiju, jada nam se starac igrajući se štapom i prevrće šljive otpale sa stabala. Nema ih tko pobrati sa lomnih grana.

Sve što nam je stari Vlado rekao događa se u praksi. Tek kojih stotinjak metra od njega šljive beru mlađi, nepoznati ljudi. Nisu domaći, već odsvakud i šljive beru po 1,5 kuna za kilogram. Sve je bolje nego li da propadne plod modre „bistrica“ iz Bunića, iz mnogih šljivara koje više nema tko brati.