Odlični rezutati koje je Općina Fužine ostvarila u korištenju sredstava iz EU fondova svakako raduju jer pokazuju da i goranske lokalne samouprave – bar neke od njih – znaju doći do EU sredstava.

Uz to opravdano zadovoljstvo, ovi su rezultati ukazali na još nešto vrlo zanimljivo, a to je da bi Općina Fužine, kao i ostale u osiguravanju EU sredstava uspješne goranske lokalne samouprave (Vrbovsko, Delnice, Lokve…) mogle biti još bolje jer imaju niz kvalitetno pripremljenih projekata s kojima bi se najvjerojatnije uspješno kandidirale za sredstva iz EU fondova.

No, u neke od tih kandidatura se ne ide iz jednostavnog razloga što proračuni goranskih općina i gradova ne bi mogli podnijeti trošak sufinanciranja. Naime, većina projekata kandidiranih za EU fondove sufinancira se u iznosu od 50 do 90 posto, što znači da lijep dio novaca treba osigurati i lokalna samouprava.

Štoviše, čak i kad je sufinanciranje stopostotno – a ono je takvo u pravilu kod onih koji su po klasifikaciji nerazvijeni – lokalna samouprava najprije sama mora osigurati sav potreban novac i realizirati projekt, a tek onda slijedi uplata EU sredstava.

Dakle, kako god okreneš, treba ti novaca. I to puno novaca za, u svojoj srži, male proračune goranskih lokalnih samouprava. Najbolje se to vidi iz aktualnog švicarsko-hrvatskog projekta izgradnje sustava vodoopskrbe i odvodnje koji od lokalnih samouprava traži sudjelovanje s 10 postotnim iznosom.

Naizgled je to malo, a u stvarnosti je – jako puno. Konkretan primjer su Fužine kojima tih 10 posto znači nešto više od 9 milijuna kuna. A realni im je proračun – 8 milijuna kuna! Pa ti gradi vodovode…

Naravno, čelnici goranskih lokalnih samouprava, u želji da ne propuste prilike za kvalitetnim poboljšanjem komunalne infrastrukture, odlučuju se na podizanje kredita pa trenutačno gotovo sve goranske općine i gradovi imaju kredite i kod gotovo svih su ti krediti vezani za projekte iz EU fondova!

Pogrešno bi bilo misliti ili zaključiti da je to neka posebna goranska karatkteristika. Dapače, iste muke muče i druge lokalne samouprave s područja Primorsko-goranske županije, kao i svih ostalih hrvatskih županija.

Drugim riječima, velika većina hrvatskih općina i manjih gradova koji vrlo dobro znaju pripremiti kandidature za EU novce, koristi tek mali dio onoga što bi mogla kandidirati. S druge pak strane, i od same države, a često i od ove aktualne slabašne oporbe, čuje se da Hrvatska premalo koristi mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova.

Pa kako da ih bolje koristi, kad bi, primjerice, prijava Općine Fužine na još jedan ili dva EU projekta, značila možda i bankrot Općine?! Nije li onda možda – a na korist apsolutno baš svih – vrijeme da država intervenira i to na taj način da stvori određeni fond sredstava kojima bi se pomagalo onim općinama i gradovima koji imaju kvalitetno prijavljene projekte.

Na taj način izdvojena sredstva bila bi višestruko korisna. S jedne bi strane sigurno podigla hrvatski postotak korištenja EU sredstava, a isodobno bi ta sredstva bila stoposto razvojna i bila bi primjer čistog ulaganja u napredak, odnosno daleko bi bila od slučajeva bacanja državnih novaca »u bunar«.

Jer, tim bi se novcem kraju priveo projekt koji sigurno donosi korist lokalnoj samoupravi koja ga je kandidirala, a kad bi EU po završetku projekta uplatila svoje obveze, proračuni bi ne samo bili rasterećeni, već bi »procvali«!

Nadalje, takva bi državna potpora itekako bila motivacijska jer bi i oni koji sada manje-više zanemaruju EU projekte shvatili da mogu napredovati pa bi sigurno nastojali uključiti se u krug onih koji se kandidiraju za EU novce.

Postoji li mogućnost osnivanja ovakvog svima korisnog fonda, teško je reći u ovom trenutku, a dobro je što se Gorani nose mišlju da preko Koordinacije načelnika i gradonačelnika ovu ideju predlože Vladi RH. I to ne samo za područje Gorskog kotara, već za cijelu Hrvatsku.

Jer, cijeloj Hrvatskoj, pogotovo općinama i manjim gradovima, takav bi »poguranac«, značio strašno puno.