Dolazak čelništva županijske turističke struke u Delnice na razgovore o mogućnosti realizacije petnaest zanimljivih goranskih turističkih projekata, bez imalo dvojba treba ocijeniti pozitivnim, mada je pri konačnoj procjeni oprez itekako nužan. Jer, zna se da se predstavnici Županije, kao i svi drugi političari, vole slikati, teoretizirati i obećavati. Bilo je tako i ovog puta jer se u osnovi sve svelo na nova obećanja praćena izjavama o tome kako, je li, treba i dalje razgovarati i dogovarati se, planirati i analizirati… sve kako bi se pokazalo da bez političara malo što može biti realizirano.

No, za razliku od niza ranijih besplodnih, sterilnih i nikad realiziranih ideja poput, primjerice, sportske dvorane u Moravicama ili Doma za mlade u Kosanovićima, ovog su puta na stolu bili projekti koje su u Master plan razvoja turizma Gorskog kotara smjestili stručnjaci iza čijeg rada su uspješni slični dokumenti za znatno razvijenija turistička područja od gorskog srca Hrvatske. Štoviše, za sedam tih projekata već je u potpunosti gotova sva potrebna projektna dokumentacija, a već prvi pogled na svaki od njih potvrđuje da bi sigurno ojačali turističku ponudu svog područja te privukli nove goste i posjetitelje. Dakle, ono što bi sada trebalo je – naći novce i početi raditi. No, bilo je tako i puno puta prije pa je sve skupa ostalo i ostajalo samo na obećanjima…

Bi li sada moglo biti drugačije? Pa možda i bi, jer ono što sigurno uočavaju i političari je da za Gorski kotar vlada sve veće zanimanje. Najuočljivije je to u itekako narasloj prodaji zemljišta za gradnju, odnosno sve većoj prodaji starih kuća, odnosno činjenici da se posvuda po Gorskom kotaru grade nove kuće i to ne jednostavne vikendice, već kuće očigledno imućnih pojedinaca. A zna se da je dolazak takvih ulagača prvi znak da se nešto pozitivno zbiva. Također, istina još podosta stidljivo, ali ipak uočljivo, najavljuje se i dolazak većih ulagača (hotel u Gerovu, sanjkalište u Kupjaku, wood walk čeških ulagača…) što će se, uvjereni su oni koji prate stanje s nekretninama i ulaganjima, dodatno razvijati jer svojom djelomičnom zemljopisnom izolacijom Gorski kotar u ova nesigurna i tjeskobna vremena pandemije predstavlja itekako zanimljivo utočište.

Sve su to argumenti koji ukazuju da je možda zaista došlo vrijeme da se na goransko područje počne ulagati i više županijskih (pa i državnih) sredstava jer će se time pomoći ne samo tom kraju već, najvjerojatnije, dati i posla »svojima«. Pod »svojima« mislimo na »ekipe« koje uvijek slijede službenu politiku (županijsku ili državnu, svejedno) i dobro zarađuju na poslovima koje im daju »njihovi«. E, sad bi i za njih moglo biti posla, i to poprilično. I to na svim područjima – od izrade projektne dokumentacije, konzalting poslova i poslića, građevinskog biznisa… Jednom rječju – sad bi se na Gorskom kotaru i Goranima moglo možda nešto i zaraditi. Pa ako je to cijena pomoći – neka je. Politika nije ionako ništa drugo do li trgovina.