Samo 25 megagradova u svijetu odgovorno je za čak 52 posto emisije stakleničkih plinova 167 promatranih urbanih područja u 53 zemlje širom svijeta.

Nova znastvena studija objavljena u časopisu Frontiers in Sustainable Cities predstavlja prvu globalnu bilancu stakleničkih plinova (GHG) koju su emitirali veći gradovi širom svijeta. Cilj je bio istražiti i pratiti učinkovitost lokalnih politika smanjenja stakleničkih plinova koje provodi 167 globalno distribuiranih gradova koji su u različitim razvojnim fazama.

Gradovi pokrivaju svega oko 2 posto svjetske površine, ali u njima živi preko 50 posto svjetske populacije i odgovorni su za emitiranje više od čak 70 posto svjetske količine ispuštenih stakleničkih plinova u atmosferu, prema podacima koje je za Frontiers in Sustainable Cities iznio jedan od autora istraživanja Dr Shaoqing Chen, sa Sun Yat-sen sveučilišta u Kini.

Znanstvenici su došli do nekoliko općih zaključaka, osim ovog da samo 25 megapolisa proizvodi 52 posto stakleničkih plinova, a ostala 142 promatrana 48 posto. Gradovi u Europi, Australiji i Sjedinjenim državama imaju mnogo veće emisije po glavi stanovnika od gradova u manje razvijenim dijelovima svijeta. No ipak, većina gradova s najvećom emisijom stakleničkih plinova od promatranih se nalazi u Kini, njih čak 23 uključujući Šangaj, Peking i Handan. Dodajući im Moskvu i Tokio, dolazimo do preko 50 posto količine stakleničkih plinova u 167 promatranih gradova. Ipak, znanstvenici u studiji kažu da njihovi nalazi ne moraju biti u potpunosti točni jer je aktualnost podataka iz nekih gradova upitna. No to ne mijenja bitno stvari u svijetu koji srlja u klimatske promjene evidentno izazvane ljudskim djelovanjem i suočava se s teškim izazovom kako održati sadašnji životni standard i razinu proizvodnje uz istovremenu radikalnu redukciju zagrijavanja atmosfere.

Koliki je to problem sugerira i nalaz da su  najveći izvor zagađivanja u gradovima proizvodnja i korištenje stacionarne energije te promet.

Unatoč činjenici da su mnogi veliki gradovi postavili neke ciljeve smanjenja emisije stakleničkih plinova (njih 113 od 167), a 40 njih i cilj potpune ugljične neutralnosti, rezultati pokazuju da je tek njih 30 uspjelo smanjiti zagađivanje atmosfere u razdoblju od 2012. do 2016. godine. To je dobar dokaz koliko smo zapravo daleko od ostvarenja osnovnog cilja Pariškog sporazuma da se prosječna temperatura zadrži ispod 2 stupnja Celzija  razlike u odnosu na razine iz predindustrijskog doba.

Kad se gleda po gradovima, najveći napredak u smanjenju emisija po glavi stanovnika ostvarili su Oslo, Houston, Seattle i Bogota. Četiri najgora grada s najvećim porastom emisije po stanovniku bili su Rio de Janeiro, Curitiba, Johannesburg i, zanimljivo, Venecija.

Zagreb nije uvršten u ovo istraživanje, jedini grad s područja bivše Jugoslavije iz nekog razloga je Ljubljana iako je riječ od drugom najmanjem glavnom gradu po bivšim republikama poslije Podgorice.