Zakon o digitalnim uslugama

Twitter, Vimeo i Mozilla traže od Europske unije da ne uvede obavezno uklanjanje štetnog sadržaja s interneta

Tihomir Ivka

Foto: iStock

Foto: iStock

U otvorenom pismu napominju da bi trebalo zauzeti fleksibilniji pristup od zabrana, jer po njima golo uklanjanje sadržaja fundamentalno narušava ideju „otvorenog“ interneta i moglo bi negativno utjecati na slobodu izražavanja



Za tjedan dana potpredsjednica EU komisije za digitalni razvoj  i povjerenica za zaštitu tržišnog natjecanja Margarethe Vestager prezentirat će nacrt prijedlog europskog zakona koji bi regulirao poslovanje u digitalnom sektoru. Važan dio Zakona o digitalnim uslugama (Digital Services Act) je obveza za veće tvrtke da preuzmu veću odgovornost u suočavanju s ilegalnim i štetnim sadržajem čim o njemu dobiju informaciju. Konkretno, od tvrtki se traži uklanjanje takvog sadržaja s internetskih platformi u što kraćem roku.


Upravo ovaj dio potaknuo je velike internetske igrače Twitter, Vimeo, neprofitnu Mozillu i tvrtku Automattic koja između ostalog u vlasništvu drži platformu za izradu web stranica WordPress.com, da prije objave nacrta zakona, pokušaju odgovoriti europsku povjerenicu od nauma da u njih ugradi obavezno uklanjanje štetnog i(li) ilegalnog sadržaja. Kako prenosi Reuters, u otvorenom pismu napominju da bi trebalo zauzeti fleksibilniji pristup od zabrana jer po njima golo uklanjanje sadržaja fundamentalno narušava ideju „otvorenog“ interneta i moglo bi negativno utjecati na slobodu izražavanja.


Namjerili su se na tvrdu i tešku protivnicu. Vestager, danska socijalna liberalka poznata je kao nepopustljiva u onome što smatra javnim interesom i zagovornica je ideje da je tehnologija (pa onda i internet), tu da služi ljudima, a ne obrnuto. Zovu je i „tax lady“ jer se ne libi opaliti ogromne kazne za velike firme koje se usude kršiti zakone o zaštiti tržišnog natjecanja. Da s njom nema šale, na svojoj je koži osjetio je Google koji je kaznila s devet milijardi dolara zbog kršenja spomenutog zakona, a ni Apple je neće pamtiti po dobrom. Njihov krimen je bio teži nego Googleov, pokušali su izbjeći plaćanje poreza na dobit pa su morali u EU blagajnu iskeširati 14,5 milijardi dolara.




Ono što se u EU zove poštivanje zakona, preko Velike bare u zadnje četiri godine se naziva mržnjom. Naime, Trump je govoreći o ovoj EU povjerenici umjesto riječi argumentirane obrane američkih tvrtki, ponudio uobičajenu dozu teorija zavjere rekavši da ona mrzi SAD više od bilo koga.


I dalje nema unisonog stava oko toga kako će internetske tvrtke plaćati porez na dobit u EU, pa internetske tvrtke i dalje izbjegavaju EU zakone koliko mogu, no uz strogu i nepopustljivu EU povjerenicu to im sve teže prolazi. Nema puno sumnje da će i apel internetskih tvrtki o obaveznom uklanjanju štetnog sadržaja teško naći razumijevanja kod  Margarethe Vestager.


Spomenute tvrtke u svom pismu osim što smatraju da je prijedlog EU loš, nude i rješenja. Smatraju da bi bolja taktika suočavanja s očitim problemom umjesto uklanjanja, limitirati pristup takvim sadržajima, odnosno izbjeći da ga većina ljudi vidi.


„To se može postići stavljanjem tehnološkog naglaska na vidljivost nad raširenošću sadržaja, podržavanjem mjera algoritamske transparentnosti i kontrole, postavljanjem ograničenja da se ne dođe do štetnog sadržaja i osiguranja smislenog izbora korisnika.“ Iza ovih prilično kompliciranih i dvosmislenih riječi, nazire se da tehnološke kompanije zagovaraju obrnuti koncept od onog EU. Umjesto uklanjanja štetnog sadržaja, naći tehnološkog načina da prosječni korisnik internetskog sadržaja ne dođe do njega. Ako se to može tehnološki riješiti, ostaje otvoreno pitanje zašto je tehnološkim tvrtkama trebao zakon, zašto to nisu učinile same. Jer, negirati Holokaust, prozivati cijepljenje urotom nevidljive svjetske vlade ili koronavirus izmišljotinom je štetan sadržaj sa zakonom ili bez njega.


S druge strane, donekle je razumljiv i stav internetskih giganata jer stavljanje u ulogu policajca kad je u pitanju mišljenje je sklizak teren u kojem može doći do diskrecijskih ocjena i optužbi za (ideološku) pristranost.


Prijedlog zakona bit će predstavljen 15. prosinca, no dalek je put do njegovog konačnog donošenja. Slijedi dugačka procedura upoznavanja i usaglašavanja zakona do konačnog prijedloga sa zemljama članicama i Europskim parlamentom, što prema procjeni Reutersa može trajati mjesecima, ako ne i godinama.