Videodezinformacije došle do politike

Deepfake: Možete li vjerovati vlastitim očima?

Vladimir Mrvoš

Iako videomanipulacije nisu novost u svijetu tehnologije, jer već godinama postoje brojni programi i aplikacije za obradu videomaterijala, umjetna inteligencija može pomoći u stvaranju fake sadržaja skoro do savršenstva



Informatička tehnologija pokazala je svoje pravo lice u vrijeme kada je korona virus zavladao svijetom. Zahvaljujući upravo njoj, svijet nije stao. Svaki dan sve moćnija računala ipak dovode svijet u dilemu, hoće li računala početi i misliti i hoće li roboti i umjetna inteligencija pokoriti svijet i zamijeniti nas na radnim mjestima. ​Koliko se treba bojati umjetne inteligencije i razvitka tehnologije i je li moguć rat između robota i ljudi?


Umjetna inteligencija bavi se razvojem inteligentnih alata koji reagiraju i uče kao ljudi, a tu se sreću i pojmovi machine learning (strojno učenje) i IOT – internet of things (internet stvari). U to je uključeno razumijevanje i analiza jezika, govora, slike, ali sve više i video sadržaja u stvarnom vremenu. Iako to znači asistenciju i pomoć u određenim radnjama, a umjetna inteligencija već sad brine o našem zdravlju, daje čišći zrak i energiju, poboljšava promet i kvalitetu našeg rada i života, ona ima i crnu stranu.


Nacionalna opasnost


Naime uz pomoć umjetne inteligencije mogu se stvoriti videosadržaji u kojima stvarni ljudi govore (ili rade) stvari koje zapravo nisu rekli (ni napravili), jer takvi lažni videozapisi poznati kao »deepfake« mogu stvoriti velike probleme u svakodnevnom životu.




Iako je to krenulo još prije nekoliko godina koristeći algoritme dubokog učenja za digitalno nanošenje lica slavnih na lica ljudi u porno videima, u zadnje vrijeme političari su najjčešća žrtva takvih videouradaka.


Izraz deepfake zapravo je kovanica iz engleskih pojmova deep learning i fake, a riječ je o tehnici je kojom umjetna inteligencija montira nove ljudske slike i stvara nove likove, a može ih i pokrenuti zahvaljujući dubokom učenju.


Smatra se da je pojam nastao iz internetskog foruma Reddit koji je koristio algoritme dubokog učenja za digitalno nanošenje lica slavnih na lica ljudi u pornovideima.


U SAD-u se otišlo toliko daleko da »deepfake« tehnologije smatraju kao opasnost za nacionalnu sigurnost, posebice zbog skorih predsjedničkih izbora.


Neki analitičari smatraju da bi »video dezinformacije« značajno mogle utjecati na rezultate predsjedničkih izbora, jer građani više ne bi znali što je istina, a što lažna informacija. U prvom redu riječ je o puštanju takvih sadržaja na društvenim mrežama poput Facebooka, YouTubea i Twittera koji ne mogu imati potpunu kontrolu nad takvim sadržajjima.


Upravo zahvaljujući sve raširenijoj i dostupnijoj (jeftinijoj) tehnologiji deepfake video sadržaji sve realističniji i mnogući korisnici više uopće ne mogu uočiti razliku.


Iako te video manipulacije nisu novost u svijetu tehnologije, jer već godinama postoje brojni programi i aplikacije za obradu videomaterijala, umjetna inteligencija može pomoći u stvaranje fake sadržaja skoro do savršenstva. Informacija korisnika o pojavi takvih sadržaja, može stvoriti osim dobre informacije i suprotan efekt, jer prosječni korisnik više neće znati što je istina, a što nije.


Već se uveliko radi i na brojnim programima, a mnogi su i već uspješni, koji pronalaze rješenja za prepoznavanje i označavanje manipuliranih videosadržaja. Međutim to prosječnom korisniku, koji u pravilu nije napredni korisnik tehnologije, ne može biti od velike koristi jer je s takvima, a posebice s nisko obrazovanim ljudima najlakše je manipulirati. Ne može svatko, posebice stariji ljudi, primijetiti neujednačenost boje lica, slabiju sinkroniziranog zvuka i videa, te nedostatke na spoju lica i vrata i kose.


Stručnjak »za novu viziju«


Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka u tom području je i Hao Li, koji se specijalizirao na poljima računalne grafike i računalnog vida, a radi kao profesor informatike na Sveučilištu Južna Kalifornija i direktor je laboratorija za vizije i grafike pri USC Institutu za kreativne tehnologije.



Njegova je biografija posebno zanimljiva jer je tipičan primjer globaliziranog informatičkog eksperta, kojemu je dom zapravo čitav svijet.


Njegovi roditelji su s Tajvana došli u Njemačku, gdje se on rodio i školovao na francusko-njemačkoj srednjoj školi u Saarbrückenu, pa tečno govori četiri jezika – engleski, njemački, francuski i kineski. Magisterij iz informatike stekao je na Karlsruhe Institute of Technology, a doktorat iz računalne znanosti na ETH u Zurichu.


Istraživanjem se bavio na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru i Stanford University, a bio je i postdoktorski suradnik na Sveučilištu Columbia i Princeton University. Njegov teoretsko informatičko obrazovanje uveliko mu je pomoglo da spozna trendove u informatici, a to je područje novih tehnologija za snimanje sadržaja u realnom vremenu za virtualnu proizvodnju i vizualne efekte.


Najpoznatiji je po svom radu na obradi dinamičke geometrije i tehnikama zasnovanim na podacima kako bi 3D digitalizaciju i animaciju lica. Već tijekom doktorata, stvorio je prvi sustav u realnom vremenu i bez markera za animaciju lica usmjerenu na performanse, temeljenu na senzorima dubine koji je osvojio nagradu za najbolji rad na Eurographics simpozijumu o računalnoj animaciji još prije desetak godina.


Pomoć u terapiji


Kasnije je i komercijalizirao varijantu ove tehnologije kao softver za animaciju lica. Njegovu tehniku primjenjuju u bolnicama za praćenje tumora u stvarnom vremenu, tijekom terapije zračenjem. Istraživanja su usredotočena i na kombiniranje tehnika dubokog učenja i računalne grafike kako bi se olakšalo stvaranje 3D avatara i omogućilo komunikaciju i teleprisutnost virtualnoj stvarnosti.



U suradnji s Oculusom/Facebookom, razvio je prvi zaslon na licu koji prepoznaje performanse na glavi, koji korisnicima omogućava prijenos lica na svoje digitalne avatare, dok su uronjeni u virtualno okruženje. Kao osnivač tvrtke Pinscreen uveo je tehnologiju koja na jednoj fotografiji može generirati realistične 3D avatare osobe, uključujući kosu.


Inovacije uključuju i razvoj dubokih neuronskih mreža koje mogu stvarati fotorealistična lica i izraze. Zbog lakoće generiranja i manipuliranja digitalnim licima, Li u zadnje vrijeme podiže svijest javnosti o prijetnji izmanipuliranim videozapisima kao što je i DeepFakes. Prošle godine u suradnji s Hany Faridom, objavio je istraživački rad u kojem je opisao novu metodu za otkrivanje dubokih efekta analizirajući izraze lica i obrasce pokreta određene osobe.


Zbog brzog napretka umjetne inteligencije i računalne grafike, Li predviđa da će se uskoro potpuno izgubiti razlika između originalnih i lažnih videozapisa. O tome je govorio i na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davos, te je naglasio da to može predstavljati i veliku opasnost za demokraciju. To je uspješno demonstrirao baš tehnologijom DeepFakea u stvarnom vremenu, gdje je lica mnogih slavnih osoba »nanio« na lice slučajno odabranih sudionika konferencije.



Od pornografije do politike deepfake je u samo nekoliko godina zaokružio »svoj život«. Mnogi bi rekli da u tom pogledu i nije bilo značajnijeg pomaka.