Iako bjelosvjetski filmski festivali mahom preferiraju rubne zone indijskog filma, s autorima poput Chaitanyje Tamhanea (»The Disciple«) i Vinothraja P. S. (»Pebbles«), to ne znači da su oni imuni na žanrovski mainstream, koji ne mora imati ničeg zajedničkog s raspojasanim bolivudskim mjuziklima. Prisjetimo se indijskih krimi blockbustera poput »Dona« Farhana Akhtara s Priyankom Choprom, koji je 2007. pomalo neočekivano prikazan u sklopu berlinske respektabilne off selekcije »Forum«. Ili genijalnih »Bandi Wasseypura« Anuraga Kashyapa. A tu je i sjajna TV-serija »Delhi Crime« s pečatom Netflixa, inspirirana istinitim događajem, kad je jedna studentica nakon izlaska iz multipleksa gdje je s dečkom gledala »Pijev život« ušla u jedan od brojnih ilegalnih delhijskih autobusa gdje biva lančano silovana.

Slične žanrovske parametre slijedi i komad koji otvara Ciklus indijskog filma u riječkom Art-kinu – tenzični triler »Kahaani« (»Priča«) Sujoya Ghosha. Čak i kad se ciklus ponešto odmaknuo od trilerskih i krimi narativa, s komadima poput simpatične dramedije »Piku«, lik oca kojeg u tom filmu portretira glumačka legenda Amitabh Bachchan, vraća nas njegovim seminalnim portretima gnjevnih mladaca koji su ga u sedamdestima promovirali u glumačku zvijezdu par excellence zahvaljujući brutalnim krimi komadima poput »Zanjeera«.

Truffaut ga je nazvao »industrijom jednog čovjeka«. Iako će se na tron indijskog superstara popeti nakon uloge u »Deewaaru«. Inače, za Bachchana se vezuje i originalna verzija »Dona«, ona iz 1978. iza koje stoji Chandra Barot. U njegovu remakeu iz 2007. vođu malezijskog kartela Dona/Vijaya portretira Shah Rukh Khan. Jer, ono što je u armadi bolivudskih superstara u sedamdesetima bio Bachchan, danas je to Khan.

Drukčije trajektorije

Doduše, »Kahaani« slijedi ponešto drukčije trajektorije, koje ne tragaju za izgubljenim vremenima indijskog gangsterskog filma. Iako mu to ne umanjuje privlačnost. U fokusu je Vidya Bagchi, trudna supruga IT eksperta. Glumi je Vidya Balan, u čijem se opusu izdvaja njena uloga zvijezde indijskih erotskih filmova, poznatije kao Svilena Smitha (šifra: »The Dirty Picture«). Vidyjin muž misteriozno nestaje u Kolkati, nakon što je potpisao ugovor s tajnom vladinom agencijom. Već u uvodnim kadrovima, znanstveno testiranje smrtonosnog plina na miševima zamijenit će teroristički napad na stanicu podzemne željeznice u Kolkati.

Dvije godine kasnije Vidya dolazi iz Londona u taj isti megalopolis, uputivši se u lokalnu policijsku stanicu lociranu u njegovoj povijesnoj jezgri Kalighat.
Istragu vodi mladi policajac Rana, koji postaje Vidyjin vodič kroz urbani kaos Kolkate, kad ona saznaje da se njen muž nikad nije vratio u hotel, kao što za njega nitko nije čuo u vladinom notornom Nacionalnom podatkovnom centru. No kako oni počinju dublje rovariti po njegovu slučaju, visoki ešaloni Centra pokušavaju pokriti tragove angažirajući nerdovskog ubojicu Boba, zaduženog da očisti nered. Iako smo se zatekli u zoni klasičnog holivudskog trilera s bolivudskim dodirom, Ghosh očito dobro poznaje i najtamnije zakutke Kolkate. Zato ne čudi da ta ista Kolkata postaje glavni filmski »lik«, iako autor ponekad znade zalutati u egzotičnu »turističku« zonu, koliko god se scene religijskih svečanosti poznatije kao Durga Puja doimaju krajnje atmosferično.

Ženijalni film

Iako Balan dominira u svakoj sceni, zbog čega se autorov narativ savršeno programski uklapa u već tradicionalne Ženijalne dane kojima Art-kino obilježava Međunarodni dan žena, film krade sjajni Parambrata Chattopadhyay u ulozi Rame. Sve to začinjeno dostatnom dozom Hindi popa koji se na sreću ne dozira previše agresivno. Možda ćemo nakon autora poput Johna Maddena (šifra: »The Best Exotic Marigold Hotel«), koji nam nude idealiziranu verziju Indije prema Lonely Planet parametrima, u društvu Vidye i Rane napokon otkriti kako izgleda ona prava Kolkata. Ako to već nismo otkrili u autora poput Tamhanea i ovogodišnjeg rotterdamskog laureata Vinothraja, na čije su ekstraordinarne komade naši festivalski kuratori ostali posve ravnodušni. Barem trenutno.

Zato iz Ciklusa indijskog filma valja izdvojiti i bizarni »Manjhi: Čovjek planina« u režiji Ketana Mehte. Predanost kojom se u »Kahaanu« posvećuje trudna Vidya da bi pronašla ključ muževa misterioznog nestanka, gotovo je ravna Manjhijevoj predanosti da uz pomoć čekića i dlijeta tijekom 22 mukotrpne godine prokopa naizgled neprohodno brdo koje je razdvajalo njegovo selo od civilizacije. No dok je Vidya otišla u Kolkatu u potrazi za nestalim mužem, Manjhi odlazi pješice u Delhi u potrazi za Indirom Gandhi, nakon što je godinama udarao glavom u birokratske zidove.