Karlo Čargonja fotograf je čarobnog osmijeha koji voli grad na Rječini, igra squash i ima vlastitu prijenosnu peć na drva u kojoj peče pizze. Vrijeme karantene uslijed pandemije koronavirusa proveo je osmišljavajući, dizajnirajući, prelamajući i šivajući promoprimjerke fotoknjige »Dok smo čekali…« o čijem izdavanju i tim povodom pokrenutoj crowdfunding kampanji na platformi Kickstarter porazgovarasmo s njime.

Karantena zbog epidemije korone dala vam je priliku, odnosno dovoljno vremena, da koncipirate svoju fotoknjigu »Dok smo čekali…«. Kako je zabrinutost za egzistenciju, za budućnost, zamijenila kreativnost?

– Uvijek sam zamišljao kako ću svoj autorski rad raditi u nekoj vrsti izolacije. U to doba u mojoj glavi je bila idilična slika kućice na osami, u Gorskom kotaru. Kada su nas uslijed haranja bolesti COVID-19 zatvorili u domove i ograničili kretanje, bilo je teško i trebalo je neko vrijeme da shvatim da je ta dugo priželjkivana izolacija došla meni, umjesto ja njoj.

Nakon toga sve je bilo lako. Da se nije dogodila izvanredna situacija, pitam se kada bih, i bih li se uopće, ohrabrio otkinuti toliko vremena od ovog poslovnog, užurbanog tempa života i posvetio ga nastanku autorskog rada.

Fotografija iz knjige »Mjesto o kojem sam već pričao« / Foto Karlo Čargonja

Knjiga je podijeljena u četiri dijela, iza zanimljivih naziva poglavlja nalaze se fotografije koje nam govore o svakodnevici, jednom rođendanu, putovanjima…

– Knjiga je trenutačno podijeljena u četiri dijela, ali s idejom da se broj dijelova povećava kroz godine i na kraju čini kompleksniju cjelinu.

Isto tako, trenutačno je koncipirana na način da se svi dijelovi referiraju na razdoblje izolacije, pa se tako »Stvari koje nismo koristili« i »Dok smo čekali da sve ovo prođe« sastoje od fotografija nastalih upravo za vrijeme haranja COVID-19 i tiču se situacije u kojoj smo se našli, a »Više se ne sjećam tko je pobijedio« i »Mjesto o kojem sam već pričao« od fotografija koje su nastale između 2016. i 2020. godine i tiču se situacija o kojima smo maštali i priželjkivali ih (proslava rođendana i putovanja).

To su uvijek intimni zapisi svakodnevnih situacija koje su za nekog jednostavne, možda čak i nevažne, a nekom drugom znače neizmjerno puno.

Unikatni primjerci

Na predstavljanju projekta »Dok smo čekali…« održanom u Cukarikafeu posjetitelji su imali priliku pogledati jedan od tri takozvana dummy primjerka fotoknjige koji dočaravaju kako će ona izgledati kad bude gotova. Na koji ste ih način izradili?

– Nakon tiskanja svaki sam list presavio i na kraju ručno uvezao u četiri cjeline koje zajedno čine fotoknjigu. Ideja je da završno izdanje tvori 100 primjeraka, ručno uvezanih i numeriranih od 1 do 100, pa bi tako svaki kupac dobio svoj potpisani i unikatni primjerak.

Plan je da knjiga bude izdana kao samizdat, dakle bez pomoći izdavača. Svaki od tri radna primjerka koja trenutno postoje imao je svoj specifičan način prezentacije. Prvi je bio u sklopu Neizvjesne izložbe u Kortilu gdje je moj rad prikazan skupa s još tridesetak radova drugih autora.

Specifičnost svih radova je ta da su nastali u vrijeme izolacije. U Zagrebu sam imao prvu samostalnu izložbu gdje sam četiri poglavlja knjige izložio uz prostorne instalacije, pokušajući tako svakom poglavlju dati odgovarajući prostor i ugođaj.

U Cukarikafeu rad je bio prezentiran u razgovoru s moderatoricom Jelenom Androić s kojoj sam pričao o raznim temama, fotografiji, knjizi, životu i Kickstarter kampanji koja mi trenutno uzima najviše vremena.

Cilj te Kickstarter kampanje je prikupiti tri tisuće dolara za izdavanje vaše prve fotografske knjige. Kako napreduje kampanja?

– Za sada kampanja napreduje super. Puno je truda uloženo, ali rezultati se vide. Ostalo je za prikupiti 317 dolara u sedam dana. Izgleda kao dostižan iznos.

Fotografija iz knjige »Stvari koje nismo koristili« / Foto Karlo Čargonja

Kako to da ste odlučili za pokretanje Kickstarter kampanje?

– Crowdfunding kampanje su način prikupljanja sredstava za određeni proizvod, publikaciju ili nešto treće putem donacija. Koristi se riječ donacija, ali zapravo je to kupovanje proizvoda unaprijed.

Konkretno u mom primjeru, fotoknjigu je moguće kupiti unaprijed. Svatko tko napravi uplatu (donaciju), svoj primjerak će dobiti kada kampanja završi, sredstva budu prikupljena i pomoću njih knjiga otisnuta.

Također je preko kampanje moguće kupiti razglednice, plakate i Fine Art printeve. Odlučio sam se za taj potez jer sam shvatio da će biti nemoguće samostalno skupiti novac koji bi inicijalno trebao uložiti u tiskanje kako bi knjiga zaživjela u onom formatu u kojem je zamišljam.

Razgovori o fotografiji

Fotoknjiga kao medij kod nas nije popularna koliko u Europi?

– U Europi i svijetu ima puno izdavača u tom području, ali što je najvažnije, ima i puno publike. Kao i za mnoge druge stvari, tržište diktira produkciju. Dolazi polako fotoknjiga i u Hrvatsku, u nekoliko proteklih godina izašlo je dvadesetak izdanja i svake godine broj izdanja raste.

Nadam se da će publika u Hrvatskoj fotoknjigu prepoznati kao kvalitetan način prezentiranja fotografskog rada. Zamislite da ne morate prijeći cijeli put do Amerike, Japana, ili recimo Bangladeša da vidite nečiji rad, nego ga možete imati u jednom drukčijem obliku, na polici u svom domu.

Razgovori o fotografiji u MMSU-u koje vodite svojevrsna su edukacija riječke publike o suvremenoj fotografiji.

– Razgovore o fotografiji pokrenuo sam 2013. u sklopu prvog većeg projekta Kreativnog kolektiva Kombinat čiji sam i danas član. Zamišljeni su na način da nemaju predavača i publike, nego da su svi ravnopravni u sudjelovanju.

Priča se pretežno o fotografiji te se analiziraju radovi različitih fotografa, s naglaskom na radove sudionika. Smatram da se najbolje uči kroz iskustvo, a iskustvo proizlazi iz sudjelovanja i angažmana.

Fotografija, kao i bilo koja druga umjetnost, je stvar procesa, procesa kroz koji prolaziš kao autor, i procesa kroz koji prolazi promatrač tvog rada. Za mene, bez tog procesa nema ni umjetnosti.

»Dok smo čekali…« – »dummy« primjerak / Foto Karlo Čargonja

Što je potrebno da bi netko bio dobar fotograf?

– Ovo je kompleksno pitanje na koje se bojim da jednostavnog odgovora nema, ali sam prilično siguran da to nije kvalitetna fotografska oprema. Osim talenta i osjećaja za kadar, mislim da su dvije bitne stvari koje se danas često zanemaruju, a to su trud i vrijeme.

Smatram da je potrebno jako puno vremena i truda uložiti u vježbanje fotografiranja, analizu tuđih radova, razmišljanje o fotografiji izvan okvira jednog kadra da bi se došlo do vlastite interpretacije određene situacije ili teme kroz fotografiju. Fotografija za mene nikada nije cilj, ona je sredstvo.

Fotoknjiga o Rijeci

Koji riječki motivi su vam najzanimljiviji?

– Za mene je uvijek glavni motiv osjećaj. Gotovo sam siguran da će sljedeći svezak, odnosno dio moje fotoknjige, biti o Rijeci. Jako sam vezan uz grad i mislim da je zato i tako teško napraviti seriju o njemu.

Htio bih kroz fotografije pokazati što to znači biti ovdje, zašto svi volimo ovaj grad, ali ne kroz arhitektonske motive Rijeke koje su svi već negdje vidjeli, nego kroz to kakav je osjećaj proći različitim dijelovima grada, njegovim ulicama, provoditi vrijeme ovdje, i tko su ti ljudi koji ovaj grad čine posebnim.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

– Druženja s obitelji i prijateljima su veliki i jako bitan dio slobodnog vremena, kao i putovanja. Osim toga, igram squash, relativno nepopularan sport u Hrvatskoj, koji sliči tenisu, ali se igra u zatvorenom prostoru, s puno lakšim reketom i gumenom lopticom.

Upoznao sam prije dvije godine Felix, majstoricu čaja iz Kine, nakon tog susreta svaki dan uživam u Gongfu ceremoniji čaja koja mi kada ju radim sam, služi kao meditacija, a kada je radim za nekog, kao sredstvo privremenog odvlačenja od užurbanog tempa života.

Karlo Čargonja / Foto Tanja Kanazir

Planovi za budućnost?

– Kratkoročni planovi vezani uz fotografiju su svakako objaviti knjigu, nakon toga nadam se malo većoj samostalnoj izložbi u Rijeci.

Također se nadam da nećemo ući u drugi val virusa i da će se u skorije vrijeme na profesionalnom fotografskom planu početi događati više toga, ili makar manje toga zabranjivati.

Što se tiče planova u daljnjoj budućnosti velika mi je želja imati vlastitu galeriju u kojoj bi se mogle održavati različite radionice i izložbe.

Ideja je da služi kao edukacijski centar za fotografiju na području Rijeke, nešto slično kao Razgovori o fotografiji, samo u puno većem obliku.

Vrsni pizza-majstor

Zanimljivo je da posjedujete prijenosnu peć na drva u kojoj pečete pizzu. Veliki ste ljubitelj pizze ili?

– Peć sam dobio kao poklon za rođendan. Proteklih pet ili nešto malo više godina sam se posvetio proučavanju pravljenja pizze i kada sam saznao da postoji prijenosna peć koja može funkcionirati u dvorištu ili pak negdje u šumi, znao sam da to moram imati (još jedan izgovor za druženje).

Pravim svoje tijesto i salsu, tako da je većina sastojaka pizze vlastiti proizvod, uključujući i kvasac. Ove godine je bio planiran izlet u Napulj koji je trebao biti posvećen degustaciji i proučavanju različitih metoda pravljenja pizza, ali je COVID-19 i to uspio poremetiti.