Demetrova nagrada za životno djelo, koju dodjeljuje Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, ove je godine posve zasluženo otišla u ruke Gigi Gračan – uglednoj prevoditeljici, kritičarki, novinarki i urednici. Svečana dodjela nagrade upriličena je u zagrebačkoj Vili Arko, gdje smo još jednom svjedočili iskričavom duhu i jezičnom majstorstvu ove svestrane osobnosti hrvatske kulture.

Nije to bila uobičajena dodjela nagrade, za što se pobrinula sama laureatkinja.

Giga Gračan, naime, sa sobom je ponijela mali stolni sat koji je nabaždarila na točno 8 minuta svoga govora jer je procijenila da bi sve više od toga bilo zamaranje auditorija. U našoj kulturi sklonoj beskrajnim govorancijama i protokolima, ovo je bilo pravo osvježenje.

A tih Giginih osam minuta bilo je ispunjeno sadržajem, sjećanjima, vrckavim komentarima i dosjetkama, a nije izdržala a da o nekim stvarima ne progovori – kako reče – »na lakat«.

Na ovom mjestu teško je pobrojiti što je Giga Gračan sve ostvarila. Za sve one koje zanima kazalište od iznimne je važnosti njen prijevod »Praznog prostora« Petera Brooka, a važno je i to što je prevela »Anatomiju kritike« Northropa Fryea.

Kao urednica na Trećem programu Hrvatskoga radija koncipirala je i uređivala dugovječne i popularne emisije Kazalištarije (1989. – 2002.) i Zoofon (1994. – 2010.). Tekstovima o britanskim, američkim i kanadskim autorima, kazališnim kritikama, kolumnističkim tekstovima, komentarima i intervjuima s hrvatskim i stranim umjetnicima od 1968. godine do danas ostvarila je bogatu i razgranatu suradnju u brojnim časopisima i novinama.

Uredila je nekoliko zbirki hrvatskih dramatičara i esejista na hrvatskome i na stranim jezicima, a 1996. objavila je autorski literarno-likovni almanah »Macani razni«. Od 1967. objavljuje prijevode književnih klasika i književno-teorijskih djela s engleskoga, francuskoga i njemačkoga jezika.

U devedesetim godinama prošloga stoljeća redovito je surađivala s hrvatskim redakcijama BBC-ja i Deutsche Wellea te povremeno i s njemačkom redakcijom te radijske stanice.

A nakon Gigina 8-minutnog govora na dodjeli Demetrove nagrade, uslijedilo je još jedno iznenađenje u njenom stilu. Najprije je svima u publici podijelila engleski tekst »My Hamlet« Vladimira Visockog, a zatim i pustila snimku njegova »Hamleta« u režiji Jurija Ljubimova (to nas je prisjetilo da su ovaj veliki redatelj i njegov čuveni Teatar na Taganke gostovali i na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci).

Onda smo čuli i nekoliko pjesama u izvođenju Visockog. A što je, osim veze s kazalištem, bio povod za prisjećanje na Visockog? Pa to što je nedavno u izdanju Školske knjige objavljeno dvojezično rusko-hrvatsko izdanje »Moj cilj – horizont«, koje sadrži 51 pjesmu Vladimira Visockog objavljenu u izvorniku i prijevodu. Prvi hrvatski prijevod potpisuje Luko Paljetak, a izbor je napravila Natalija Vorobjova Hržić.

Vladimir Visocki (1938. – 1980.) jedna je od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja. Za svojega kratkoga života svestrano se bavio umjetnošću – glumio je u kazalištu i na filmu, pisao poeziju te bio kantautor.

Za svoj je rad na tim područjima dobivao široko, doista svenarodno priznanje i ljubav. Naravno, Visocki je ponajprije bio poznat kao pjesnik i izvođač vlastitih pjesama, a ruski ga je narod obožavao. Bez obzira na to što upravo taj dio njegova stvaralaštva službeno nikada nije bio priznat, svenarodno priznanje bilo je tako veliko da su pred njim padala i kruta službena ograničenja.

Pokuša li se ipak objasniti zašto je njegovo stvaralaštvo tako očaralo ruski narod, valja istaknuti da su se u osobi Vladimira Visockog spojile, u njemu se utjelovile, sve kvalitete, težnje, ali i proturječja sovjetskoga društva te nacionalne i regionalne različitosti.

Dugo je djelo Vladimira Visockog bilo skriveno hrvatskoj čitateljskoj javnosti, pa stoga svakoga ljubitelja književnosti posebno raduje da je pred nama izbor iz pjesništva toga ruskog velikana, pjesnika, kantautora i glumca, koji je svjetsku slavu stekao ne samo u sovjetskoj Rusiji, već i u cijelome svijetu.