Dr. sc. Petar Puhmajer povjesničar je umjetnosti i konzervator iz Zagreba koji se u svom radu, između ostalog, bavi Rijekom i arhitekturom grada kroz povijest.

Kako je u tijeku obnova kompleksa »Benčić«, a i mnogi dijelovi grada vape za obnovom ili rušenjem, poput prostora Exportdrva, razgovarali smo o sadašnjem izgledu središta Rijeke, ali se dotaknuli i zahvata u vizuri Rijeke kroz prošlost, nakon Drugog svjetskog rata. Kako bi se bolje razumio kontekst današnje situacije, krenuli smo od radova koji su uslijedili nakon 1945. godine.

Kako je tekao proces obnove Rijeke nakon ratnih razaranja?

– Drugi svjetski rat ostavio je nekoliko većih kratera u povijesnom tkivu Rijeke, ali su neki blokovi planski porušeni i u kasnijim desetljećima. Prostorne studije stare jezgre, u to vrijeme, naime, nisu rađene u cilju njezina očuvanja već gotovo isključivo u svrhu nove izgradnje.

Povijesne građevine stoga su pale u drugi plan. Nekolicinu onih koje su ocijenjene kao vrijedne, obnavljalo se »kako se znalo i umjelo«, bez odgovarajuće valorizacije. No, i sama je konzervatorska struka još šezdesetih godina bila u povojima.

U Rijeci je, rekao bih, u to vrijeme, služba zaštite učinila jako puno na fotodokumentiranju gradskog središta, ali ne i u smislu fizičkog očuvanja.

Riječki Stari grad

U svom radu kritički se osvrćete na rad arhitekta Igora Emilija u središtu Rijeke nakon Drugog svjetskog rata. Iako, dodajete da je on značajna arhitektonska ličnost, osobito u kontekstu hrvatske postmoderne, a nekoliko vrlo kvalitetnih radova ostavio je i u Rijeci.

– Da, jer činjenica je da Igor Emili povijesnu arhitekturu nije smatrao dovoljno vrijednom očuvanja, pogotovo skromne kamene kuće Starog grada. Stoga je povijesnu jezgru Rijeke shvatio kao poligon za projektiranje suvremenih zgrada.

Porušio je strahovito puno starih zgrada i na njihovom mjestu podigao nove. Pri tome se »poigravao matricom« na način da je radio lažna i izmišljena faksimilna pročelja starih zgrada.

Kao dobru stranu mogu istaknuti da je jako volio povijesne detalje, pa je izradio arhitektonske snimke portala, vrata, prozora, vijenaca, svega onoga što je novogradnjom uništio. Ti snimci su danas vrijedan dokument nestale riječke baštine.

Robne kuće Rijeka i Korzo, koje danas zauzimaju značajan prostor u središtu grada, izgrađene su 60-ih i 70-ih.

– Šezdesete i sedamdesete godine bile su razdoblje izgradnje velikih robnih kuća svuda u Europi pa Rijeka u tome nije iznimka. Brojne jezgre većih i manjih gradova dobile su robne kuće, pri čemu su sravnjeni sa zemljom čitavi blokovi starih zgrada.

U Rijeci se to dogodilo gradnjom Robnih kuća Korzo i Varteks u zoni oko Koblerova trga, dok je Robna kuća Ri zauzela prazan prostor već ranije porušen bombardiranjem u Drugom svjetskom ratu, tako da u fizičkom smislu nije nanijela štetu, iako se u vizuri povijesnog središta ističe kao snažna interpolacija.

Rušenje kuća

U idućim desetljećima pristupilo se uređenju centra grada, a veće su se suvremene interpolacije 90-ih i početkom 2000-ih iskazale kvalitetom arhitekture. No, vaša je teza da odnos prema zatečenoj baštini i prostoru nije ispoštovan.

– Gotovo tragičnim držim rušenje kuće Rotonda i palače Rinaldi za zgradu Croatia Linea početkom 1990-ih. Dva zida palače Rinaldi, sjajnog primjera historicističke arhitekture i skulpture, sada su dio kulise jedne postmoderne zgrade, koja sama po sebi ima estetsku kvalitetu, ali je, nažalost, rađena na uštrb vrijedne povijesne supstance.

U novije vrijeme, nikako se nije smjela dogoditi nadogradnja barokne kuće Giustini na Korzu 11 za Partner Banku (Randić i Turato, projekt 1999., izvedba 2005. – 2006.) Premda je riječ o zanimljivoj suvremenoj intervenciji sa superponiranjem masa, uopće nije bilo potrebe za povisivanjem stare kuće ni uništenjem njenog interijera, a o zaklanjanju vizure Gradskog tornja da i ne govorim.

Kako danas pristupiti obnovi, a sačuvati konzervatorski vrijedne dijelove grada?

– Današnji izgled središta Rijeke konglomerat je zapuštenih ili pak loše obnovljenih povijesnih fragmenata gradskog tkiva, suvremene izgradnje te lažiranih pseudopovijesnih kulisa arhitekta Igora Emilija.

Upravo stoga je važno očuvati ono što je ostalo od autentičnih struktura. Postoji temeljna razlika između »obnove« i »nove izgradnje«, pri čemu jedno ne isključuje drugo. U Rijeci vidim velik potencijal i za novu izgradnju, osobito na mjestima nekadašnjih industrijskih i skladišnih zona, od kojih su neke i u središtu grada.

No, kada je u pitanju povijesna arhitektura, želim vjerovati da su se rušilački nagoni valjda napokon stišali i da se sada možemo posvetiti obnovi utemeljenoj na adekvatnoj valorizaciji i suvremenom pristupu graditeljskom nasljeđu.

On podrazumijeva istraživanje, dokumentiranje, izradu projektne dokumentacije, i tek nakon toga, fizičke radove obnove, građevinske, restauratorske i druge.

Kompleks »Benčić« i Exportdrvo

Što mislite o obnovi kompleksa »Benčić«?

– Kompleks »Benčić« u ideji i realizaciji sjajan je pothvat revitalizacije dijela gradskog središta, koji može poslužiti kao primjer drugim hrvatskim gradovima. Riječ je o pomno osmišljenom projektu obnove arhitektonskog nasljeđa, baziranom na znanstvenim istraživanjima te multidisciplinarnoj suradnji struke.

Obnovljena Palača šećera jedno je od najznačajnijih djela baroka na Jadranu, pa me posebno veseli da su vraćene njezine vrijednosti. U stručnom pogledu žao mi je jedino da se u sklopu »Benčića« nisu sačuvale još neke zgrade koje su bile dio iste cjeline, no s obzirom da je situacija takva kakva jest, utješno je da se barem dobila veća površina javnog prostora, a otvorena je i mogućnost dobrog hortikulturnog uređenja.

Preostaje, dakako, obnova drugih zgrada u kompleksu, u prvom redu Teatrina kojeg bi, po mom sudu, također trebalo staviti u funkciju Muzeja grada Rijeke, dok bi istočno krilo H-zgrade bilo nužno pridodati Muzeju suvremene umjetnosti koji je već u zapadnom krilu te zgrade.

Što učiniti s prostorima Exportdrva?

– Delta je neizmjerno vrijedan središnji gradski prostor i na njemu nikako ne bi trebalo graditi stambene zgrade, kao što se to namjeravalo nekim megalomanskim planovima. Pri budućoj obnovi centra grada nužno je proširenje pješačke zone, za što je Delta upravo najbolje mjesto.

Ondje treba uspostaviti novi, suvremeni gradski trg sa zelenim površinama. Zgradu Exportdrva treba redizajnirati i osuvremeniti te u potpunosti staviti u funkciju za izložbe, koncerte i događanja.

Reprezentativne građevine

U Rijeci status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra ima nekoliko značajnijih crkava i historicističkih zgrada, dok barokne građevine, dominantne u strogom centru grada, do danas ostaju bez adekvatne zaštite?

– To su reprezentativne građevine koje omeđuju Korzo te ulicu Fiumara, a nastale su krajem 18. i početkom 19. stoljeća, u doba formiranja središta grada. Riječ je o baroknim kućama, odnosno palačama na Korzu 2, 4, 8 i 35, te Fiumari 13, 15 i 17, da istaknem samo one najvažnije, ili pak one u Starom gradu, poput stare gradske vijećnice te palače Benzoni na Grivici.

Tu je i Gradski toranj, simbol grada, koji, nećete vjerovati, do danas nije zaštićen kao kulturno dobro. Prvi korak je, dakle, pravna zaštita, koju mora provesti država, a dalje se zna koji su postupci nužni u smjeru obnove, a tu je ključna uloga lokalne vlasti.