Plave pamučne majice kratkih rukava, uniformiranih natpisa na leđima, polako se natapaju znojem na užarenom asfaltu ispod još jednog riječkog toplotnog udara, kako u posljednje vrijeme zovemo uobičajeni ljetni dan, ali osmijesi ne silaze s lica.

Veselje dječje ekskurzije, ljubav prema svome poslu, radost sudjelovanja u programu u koji se vjeruje… Sve to očitavamo dok se okupljamo ispred zgrade Luke Rijeka na Rivi, odakle ćemo krenuti u jedan zanimljiv obilazak Rijeke.

Pogledat ćemo je, naime, mađarskim očima, i to onima koje su uglavnom gledale koncem 18. stoljeća, kojima će se, dakako, pridružiti i naše današnje oči, one koje Mađare više ne poznaju kao sugrađane.

Na mjesto događaja pozvala nas je zagrebačka nakladnička kuća Srednja Europa (na leđima njihovih plavih majica piše: »Čitamo u Rijeci – Srednja Europa«) i to u sklopu književnog događanja na otvorenom »Rijeka – grad dolazaka i odlazaka kroz oči Mađara«.

Ovo je književno okupljanje inicirano u povodu objavljivanja zbornika mađarskih putopisnih crtica o Rijeci i okolici od kraja 18. do početka 19. stoljeća »Rijeka i okolica u mađarskim putopisima XIX. stoljeća«, knjige koju su priredili Csaba G. Kiss i Franciska Ćurković-Major.

Cjelodnevni program

Ispred Luke Rijeka, dakle palače izgrađene 1885. godine, koja se originalno koristila za potrebe Kraljevske pomorske uprave pod mađarskom vlasti, ima i onih koji nisu u plavim majicama. Važna karika cijele priče bit će Damir Konestra, koji svojom kamerom diktira tempo, budući da će njegov snimak posvjedočiti o događanju.

No, u kadru su za početak dvije važne plave majice: direktor Srednje Europe Damir Agičić i autorica programa ovog nesvakidašnjeg predstavljanja knjige Alenka Barišić.

Agičić postavlja okvir, objašnjavajući da ćemo se u gotovo cjelodnevnom programu kretati ulicama, trgovima i dijelovima Rijeke koje su mađarski putopisci opisivali u svojim putopisima ili književnim djelima, ali i u pismima svojim najmilijima.

Kasnije će nam reći na znatiželjan novinarski upit da je knjiga tiskana u skromnoj nakladi od 500 primjeraka, dakako uobičajenoj za knjige u nas, i da je plan bio predstaviti je i u Zagrebu i u Rijeci, ali da je korona sve odgodila.

Ovo književno okupljanje on i ne smatra klasičnim predstavljanjem, već poručuje da će knjiga biti prezentirana najesen u sklopu Kongresa hrvatskih povjesničara u Rijeci.

Pitamo ga i kako je uopće došlo do toga da objave ovu i ovakvu knjigu, pa nam odgovara da Srednja Europa i inače objavljuje povijesne naslove, a da je već surađivala s autorom Csabom G. Kissom te je nakon njegove prve knjige »Budimpešta – Zagreb s povratnom kartom« lako došlo i do suradnje na novoj knjizi.

Iako se nisu još svi planirani gosti pridružili, ambiciozni program mora krenuti, pa na parkiralištu na Rivi slušamo Alenku Barišić i »riječku vezu« Srednje Europe Helgu Paškvan, koje čitaju predgovor knjizi Irvina Lukežića. Citiramo kraj predgovora koji lijepo signira važnost ovoga izdanja.

Razumjeti jučerašnji svijet

– Pred nama je, dakle, napokon, iznimno dragocjeno nam »panonsko pismo« prevedeno upravo s mađarskoga na hrvatski, a povezano s Rijekom kao temom i odredištem. Dakako, riječ je samo o jednom djeliću onoga što postoji o tome napisano, ali i to je bilo neobično važno učiniti.

Uistinu je velika stvar da smo svi zajedno tako dobili novu priliku ostvariti jedan drukčiji uvid u ono što smo mislili da nam je poznato, a to je riječka prošlost.

Važno je poslušati te glasove koji dopiru do nas, koji, istina, živimo u jednoj drugačijoj epohi, ali su nam oni neobično važni prvenstveno stoga da bismo bolje razumjeli i objasnili jučerašnji svijet iz kojeg proizlazimo – kaže Lukežić u svom predgovoru knjizi.

Snimanje prekidaju automobili koji traže parking, ali nervoze nema, svaki se propušta uz smiješak i pogled prema Konestri koji kao da pita: »Trebamo li ponovo?« »Je li dobar kadar?« »Hoćemo li što mijenjati?«

Konestra zna što hoće i to jasno komunicira, pa problema nema, iako je sada već toliko upeklo da se veselimo promjeni lokacije, koja u planu ima palaču Jadran na Rivi, gdje ima barem malo hlada.

»Vi se to šalite?«

Smještamo se ispred spomen-ploče postavljene uoči 130. obljetnice osnutka Mađarskog kraljevskog pomorskog društva Adria, gdje nam se pridružuje i ekipa sa zagrebačke hungarologije, kao i lektorica s riječkog Filozofskog fakulteta Eszter Baričević-Tamasko, koja i sama čita odlomak iz knjige.

No, iza kamere razgovaramo s gospodinom Gergeljem, koji kaže da je to zapravo Grga na hrvatskom, i koji nam se predstavlja kao turistički vodič i predstavnik Mađara u PGŽ-u. Pitamo ga jesu li srednjoeuropljani dobro izabrali lokacije za obilazak Rijeke.

Svakako, odgovara gospodin Grga, ali njemu je važnije da nam kaže da su Mađari za Rijeku ravnopravno koristili i izraz Fiume. Kad ga pitamo je li imao štogod posla kao turistički vodič, pogledao nas je i pristojno rekao: »Vi se to šalite?«

Nakon što smo se preselili ispred nekadašnjeg hotela Europa, a sada kazina na Rivi, prvi put obraćamo pažnju na spomen-ploču doajenu mađarske književnosti Jokaiju Moru, koji je baš u Europi volio odsjedati kada je posjećivao Rijeku.

Podsjećamo se ujedno i tome da je i u vlastitom gradu moguće otkriti nove stvari i da će se često dogoditi da vas na njih ne upute vaši sugrađani.

Nažalost, nismo mogli dalje s ovom veselom ljudskom karavanom koja se uputila prema tržnici, pa ne znamo jesu li uspjeli u naumu da im se na turi Rijekom pridruže i Riječani koji bi čitali dijelove knjige, ali znamo da nas je jedan prolaznik upitao o skupu i kad smo mu objasnili, zainteresirano se približio da bi poslušao što se govori.

Tko zna, možda se do tržnice, ili dalje prema Kazališnom trgu, Guvernerovoj palači, Palači šećera… odvažio uključiti u program.