Backstage Live Pula

Habib Koite uskoro u Hrvatskoj: Zanima me glazba svijeta, ali moja je odraz Malija

Davor Hrvoj

Život je svakodnevna borba - Habib Koite / Foto: MARGOTCANTONLAMOUSSE

Život je svakodnevna borba - Habib Koite / Foto: MARGOTCANTONLAMOUSSE

Koiteov je pristup jedinstven jer spaja različite stilove, stvarajući novi, tzv. panmalijski pristup koji odražava njegov otvoreni interes za sve vrste glazbe



Iz Malija dolaze mnogi glazbenici svjetskoga glasa kao što su Salif Keita, Ali Farka Toure, Toumani Diabate, Oumou Sangare, Rokia Traore, sastav Tinariwen i drugi. Na toj listi najpoznatijih je i gitarist, pjevač i skladatelj Habib Koite, jedan od najcjenjenijih afričkih glazbenika koji će 27. lipnja nastupiti u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, na prvom koncertu ovogodišnjeg, četvrtog po redu, festivala Backstage Live Pula.


Svojom umjetnošću, uvjerljivošću i moćnom osobnošću osvojio je slavne glazbenike i aktiviste kao što su Jackson Browne i Bonnie Raitt. Oboje su promovirali njegovo stvaralaštvo, između ostalog i tako što su ga posjetili u Maliju i zajedno s njim sudjelovali u raznim događanjima, među ostalima i koncertima. Koite i njegov bend gostovali su na albumu »Silver Lining« Bonnie Raitt iz 2002., na kojem su Raitt i Koite izveli duet u koautorskoj pjesmi »Back Around«.


Iako je postigao svjetsku slavu i stanovnik je svijeta, za njega je iznimno važno uključiti se u svakodnevni život u Bamaku. Referirajući se na probleme koji muče njegov grad i državu – zagađenje, siromaštvo, nezaposlenost, loša zdravstvena situacija, bolesti – Koite ostaje odlučno optimističan, pun nade, bori se protiv netolerancije, neznanja i mračnjaštva te poziva na odgovornost svakog pojedinca. »Život je svakodnevna borba« – pjeva.


Otvoreni duh




Koite potječe iz plemenite loze Khassonke griota, tradicionalnih »plemića«, »trubadura« čije se stvaralaštvo odražava na duhovitost, mudrost i glazbenu zabavu na društvenim okupljanjima i posebnim događajima kao što su društveni protokoli: vjenčanja, krštenja, ispraćaji pokojnika…


Odrastao je u glazbeničkoj obitelji, okružen sa sedamnaestero braće i sestara od kojih mnogi sviraju neko glazbalo ili pjevaju. Osim toga, njegova je majka pjevala, a otac je svirao bendžo, gitaru i usnu harmoniku.


Strast za glazbom naslijedio je od djeda s očeve strane koji je svirao kamele n’goni, tradicionalno četverožičano glazbalo koje je poznato iz tradicije lovaca iz Wassolou regije Malija. Jedinstveni stil sviranja gitare razvio je sam, prateći na nastupima svoju griot majku. »Nitko me zapravo nije naučio pjevati ili svirati gitaru«, objašnjava Koite, »Gledao sam svoje roditelje kako sviraju i to se odrazilo na moje sviranje.«


U formativnim se godinama oduševljavao rhythm and bluesom, soulom, rockom, šansonom. Uz malijsku glazbu slušao je Jamesa Browna, Jimmyja Hendrixa, Pink Floyde, Johnnyja Hallidaya, Claudea Françoisa i druge.


Iako je krenuo u karijeru inženjera, na inzistiranje strica, koji je prepoznao Koiteov glazbeni talent, upisao se na Nacionalni institut za umjetnost u Bamaku, u Maliju. Nakon samo šest mjeseci studiranja, 1978. postao je dirigent prestižnog školskog orkestra INA Star. Nakon četverogodišnjeg studiranja, 1982. je diplomirao glazbu kao najbolji u svojoj klasi. Osim toga, njegov talent je bio toliko impresivan da ga je nakon diplome Institut zaposlio kao učitelja gitare. Već tijekom studija Koite je nastupao s nizom priznatih malijskih umjetnika, uključujući Keletiguija Diabatea i Toumanija Diabatea.


Surađivao je s najvažnijim afričkim glazbenicima kao što su Oumou Sangare, Vusi Mahlasel, Afel Bocoum, M’Bouille Koite, Amy Sacko, Sekou Bembeya Kouyate, Oliver Mtukudzi i Dobet Gnahore, ali i uglednim svjetskim glazbenicima i sastavima, među ostalima s free-jazz sastavom Art Ensemble of Chicago i blues gitaristom i pjevačem Ericom Bibbom. Često ga uspoređuju s Ericom Claptonom, dok on tvrdi da je njegov pristup glazbi bliži JJ Caleu. Originalne skladbe, uvijek čvrsto ukorijenjene u kulturu svoje zemlje, odražavaju njegov otvoreni duh i spremnost da putuje kroz bogato malijsko nasljeđe dok odlučno gradi temelje moderne glazbe, također pod utjecajem zapadnog rocka i folka.


Koite koristi jedinstven/e pristup/e sviranju gitare. Ugađa svoj instrument na pentatonsku ljestvicu i svira na otvorenim žicama kao na kamale n’goniju. Također, blizak mu je Afro-Kuban, stil koji je učio kod Khaliloua Traoréa, veterana legendarnog benda Maravillas du Mali. Za razliku od drugih griota, njegov je stil pjevanja suzdržan i intiman s različitim kadenciranim ritmovima i melodijama.


Etnička glazba


Mali ima bogatu i raznoliku glazbenu tradiciju s mnogim regionalnim varijacijama i stilovima koji su specifični za lokalne kulture. No, Koiteov je pristup jedinstven jer spaja različite stilove, stvarajući novi, tzv. panmalijski pristup koji odražava njegov otvoreni interes za sve vrste glazbe. Zanima ga i blues, a poveznica između određene glazbe iz Malija i bluesa je uvijek predmet rasprava glazbenih stručnjaka. Naime, mnogi od njih vjeruju da korijeni američkog bluesa potječu iz Malija. U tom objedinjavanju raznih stilova ipak prevladava onaj koji se temelji na danssi, popularnom ritmu iz njegovog rodnog grada Keyesa. Svoju verziju naziva danssa doso, što je Bambara izraz koji je on skovao, a koji kombinira naziv popularnog ritma s nazivima lovačke glazbe koja je jedna od najmoćnijih i najdrevnijih glazbenih tradicija Malija.


«Spojio sam ove dvije riječi da simboliziraju glazbu svih etničkih skupina u Maliju«, rekao je. »Zanima me sva glazba svijeta, ali ja stvaram glazbu koja je odraz Malija. U mojoj zemlji imamo toliko lijepih ritmova i melodija. Mnoga sela i zajednice imaju svoju vrstu glazbe. Obično malijski glazbenici sviraju samo svoju etničku glazbu, ali ja putujem posvuda. Moj posao je preuzeti sve te tradicije i napraviti nešto s njima, koristiti ih u svojoj glazbi.«


Godine 1988. Koite je s mladim malijskim glazbenicima, prijateljima iz djetinjstva, utemeljio vlastitu grupu Bamada, što je nadimak za stanovnike Bamaka, a otprilike znači »u ustima krokodila«. Tri godine kasnije osvojio je prvu nagradu na Voxpole festivalu u Perpignanu u Francuskoj, čime je zaradio dovoljno novca da financira produkciju dviju pjesama. Jedna od tih pjesama, »Cigarette A Bana (The Cigarette is Finished)« bila je hit u cijeloj zapadnoj Africi. Nakon objavljivanja još jednog uspješnog singla, »Nanale (The Swallow)«, Koite je dobio prestižnu nagradu Radio France International koja je omogućila njegovom sastavu da 1994. poduzme prvu turneju izvan Afrike.


Koite je snimio devet samostalnih albuma. Prvi od njih, »Muso Ko«, dosegao je najviše pozicije na glazbenim ljestvicama, što mu je omogućilo da postane (i ostane) stalni gost europskih festivala. Otada širi svoju zaraznu glazbu i energiju diljem svijeta. Budući da je neprestano na turnejama, dobio je nadimak »cestovni ratnik«. Velike pohvale dobio je i za svoj drugi album »Ma Ya« iz 1998., koji je proveo tri mjeseca na prvom mjestu na World Charts Europe i pomogao mu je da postane cijenjen kao jedna od najuzbudljivijih osobnosti nove glazbe. Međunarodni uspjeh postigao je i s ostalim albumima: »Baro«, »Live!«, »Afriki«, »Acoustic Africa in Concert, 2011«, »Brothers in Bamako«, »Soo« i »Kharifa«.


Uz neke nove pjsme, na koncertu u Puli usredotočit će se na svoj novi album znakovitog naziva – »Kharifa«. Naime to znači »ono što ti je povjereno«, što može biti ljudsko biće ili neki predmet ili nešto drugo, a onaj kome je povjereno mora se o tome brinuti i konačno mora vratiti u ispravnom stanju, onakvom u kakvom ga je dobio. Osim na nekoliko malijskih narječja u izvedbama što ih je snimio za ovaj album, Koite pjeva i na francuskom, a pomalo i na engleskom.