U kontekstu aktualnog cijepljenja protiv COVID-19 britanski list The Guardian ovih dana donosi zanimljiv tekst autorice Eule Biss, koja je napravila izbor najboljih knjiga za razumijevanje cjepivâ i zašto ih neki odbijaju primiti.

Njen popis knjiga s ovom tematikom počinje »Godinom kuge« Daniela Defoea, koju je u hrvatskom prijevodu nedavno objavio Šareni dućan iz Koprivnice. Riječ je o jedinstvenom svjedočanstvu o velikoj pošasti »crne smrti« 1665. godine u Engleskoj, a opisi onovremene epidemiološke situacije intrigantno korespondiraju s mjerama tijekom ovovremene, uzrokovane koronavirusom.

Kako opisuje Defoe, prva epidemiološka mjera bila je odlazak iz grada na selo, što dalje od žarišta zaraze, dok se granice okruga moglo prijeći samo s valjanom potvrdom o »dobrom zdravlju«.

Sljedeća mjera bila je održavanje socijalne distance; bila je zabranjena većina javnih okupljanja te su zatvorene trgovine i tržnice. Glavna mjera, pak, bila je karantena: neki su se samovoljno izolirali, dok su druge zaključavali u njihovim kućama uz stražare za nadzor. Zaštitne mjere donosio je svojevrsni »stožer civilne zaštite« pod vodstvom londonskog gradonačelnika.

Ipak, unatoč svim mjerama, samo u Londonu od te je strahotne bolesti umrlo oko 100.000 ljudi, tada otprilike četvrtina gradske populacije. Mrtvih i neizlječivo bolesnih bilo je posvud, kupilo ih se s ulica i iz kuća uglavnom noću te pokapalo u masovnim grobnicama.

Govorilo se da je na pomolu »kraj svijeta«, a autor navodi kako je situacija bila toliko jeziva da ju je »nemoguće zorno predočiti onome koji joj nije svjedočio… No sve sam potankosti pomno zabilježio jer možda jednog dana budu važne onima koji dođu nakon mene, ako ih zadesi ista nevolja.«

Nažalost, danas svjedočimo da je slična nevolja zadesila cijeli svijet i Defoeova »Godina kuge« je iznova aktualna. Ta je knjiga objavljena 1722. godine, prije nego je teorija o postojanju mikroba potvrđena. Pripovjedač spominje glasinu da su bolest možda uzrokovali »sićušni zmajevi« nevidljivi oku.

​Eula Biss zatim se osvrće na knjigu »A Planet of Viruses« Carla Zimmera, knjižicu eseja koja nudi poučno putovanje nevjerojatnim svijetom virusa, koji je ujedno i naš svijet.

Naime strategije koje su naša tijela osmislila za preživljavanje beskrajno se podudaraju s virusima, s njihovom neobičnom inteligencijom za evoluciju. Tijekom protekle godine njihova sposobnost da mutiraju povećala je neizvjesnost oko razvoja novih cjepiva protiv COVIDA-19.

Sljedeći naslov je »Patenting the Sun« Jane S. Smith, priča o prvom cjepivu protiv dječje paralize koja nudi ohrabrujuću povijest nekadašnjeg uspjeha. Sama Smith bila je među milijunima američke djece koju su roditelji dobrovoljno prijavili da budu ispitanici za taj program cjepiva.

Za razliku od toga, oduvijek postoje i oni koji su protiv cijepljenja. Kako piše Biss, skepticizam prema cjepivima star je koliko i sama cjepiva. U knjizi »In Bodily Matters: The Anti-Vaccination Movement in England 1853. – 1907.«

Nadja Durbach iznosi detalje raširenog odbijanja vladinog plana cijepljenja protiv boginja. Neki se strahovi iz tog vremena sada čine komičnima, poput vjerovanja da bi cijepljenje moglo uzrokovati da osobi izrastu kravlji rogovi. Ali ostale zabrinutosti ostaju iste – strah od onečišćenja tijela, sumnja i liječnika i medicinskog sustava te protivljenje vladinoj ulozi u javnom zdravstvu.

Tadašnji pamfleti protiv cijepljenja uspoređivali su liječnike s vampirima, dok Biss kao primjer navodi lovce na vampire u »Drakuli« Brama Stokera, koji uključuju dva liječnika koji »steriliziraju« grofove lijesove tako da u njima ne može počivati.

Teorija o klicama bila je široko prihvaćena 1897. godine, kada je objavljen »Drakula«, a dramu romana pokreće upravo zaraza. Drakulin ugriz zarazi njegove žrtve, pretvarajući ih u vampire.

Premda se pokazalo da su cjepiva tijekom povijesti pomogla da se iskorijene neke bolesti, i danas ima onih koji se protive cijepljenju. Prema pretpostavci Eule Biss, u Sjedinjenim Američkim Državama demografska skupina koja će najvjerojatnije odbiti cijepiti svoju djecu su dobro obrazovane bjelkinje.

Razlozi za to su razni i nisu u potpunosti laskavi, ali uključuju čimbenike koji su kao i uvijek politički. Razloge za to može se pronaći u knjizi »For Her Own Good: Two Centuries of the Experts’ Advice to Women« Barbare Ehrenreich i Deirdre English, u kojoj autorice istražuju povijest ženskog zdravlja i rasvjetljavaju zašto neke žene možda nerado prihvaćaju stručne savjete o cijepljenju.

Slično tome, naslov »Medical Apartheid: The Dark History of Medical Experimentation on Black Americans from Colonial Times to the Present« Harriet A. Washington daje kontekst za nedostatak povjerenja koje neki crni Amerikanci osjećaju prema medicinskom sustavu koji im neprestano ne pruža isti standard i brigu kakvu su dobivali i dobivaju bijelci.

Kako zaključuje Eula Biss, ove se knjige ne bave posebno cijepljenjem, ali osvjetljavaju dugotrajne nejednakosti koje štete povjerenju javnosti. »Ako želimo vratiti povjerenje i promicati široko cijepljenje, morat ćemo se pozabaviti tim nepravdama«, smatra Biss.

Vezano za aktualnu temu cijepljenja, podsjetimo da je za njegovo otkriće zaslužan britanski liječnik Edward Jenner koji je u 18. stoljeću izvršio prvo cijepljenje protiv velikih boginja i time znatno ublažio simptome bolesti kao i njezin ishod.

Zahvaljujući programu cijepljenja kojim je rukovodio WHO, službeno su 1979. u cijelome svijetu iskorijenjene velike boginje, bolest koja je u prošlosti uzrokovala smrt milijuna ljudi i za koju ni danas ne postoji lijek.

Jedna od najgorih pandemija u povijesti čovječanstva, španjolska gripa, zbog nepostojanja cjepiva ubila je od 1918. do 1919. godine milijune ljudi, više nego što ih je poginulo tijekom Prvoga svjetskog rata.

Kako u Narodnom zdravstvenom listu piše dr. sc. Danijela Lakošeljac, boginje su bile prva bolest koju su ljudi pokušali spriječiti.

U Indiji se u 16. stoljeću sasušeni gnoj pustula kod variole utrljavao u kožu, dok se u Kini u 17. stoljeću provodila zaštita od velikih boginja udisanjem ili utrljavanjem u kožu sasušenih i u prah samljevenih krusta od crnih boginja.

Edward Jenner je 1796. inokulirao osmogodišnjeg dječaka kravljim boginjama i postupak nazvao vakcinacijom, što dolazi od riječi vacca – krava.