Riječki HNK-a

Premijera “Gorskih divova” Paola Magellija: Univerzalni jezik kazališta i emocija

Kim Cuculić

Najveća vrijednost ove predstave u okupljanju je glumaca iz različitih zemalja i sredina, koji Pirandellove rečenice izgovaraju na svojim jezicima – uz talijanski na slovenskom, albanskom, njemačkom i mađarskom, dok su titlovi na hrvatskom i talijanskom. U nekim replikama miješa se više jezika



RIJEKA U HNK-u Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena predstava »I giganti della montagna/Gorski divovi«, nastala u koprodukciji pet manjinskih teatara – riječke Talijanske drame, Njemačkog kazališta grada Temišvara, Slovenskog stalnog kazališta u Trstu, Nacionalne institucije Albansko kazalište Skoplje i Mađarskog kazališta Kosztolanyi Dezso iz Subotice. Predstava je realizirana u sklopu programa »Ponovno otkrivanje Europe«, prvog projekta izravne suradnje Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture i HNK-a Ivana pl. Zajca. Prema posljednjem, nedovršenom komadu talijanskog književnika Luigija Pirandella, »Gorske divove« režirao je Paolo Magelli, koji je uz kazališnog redatelja Olivera Frljića inicirao ovaj projekt.


Jučer je danas


Idejom da predstava nastane u suradnji pet europskih manjinskih kazališta, ova nova interpretacija Pirandellove drame iz 1936. godine sadrži i političku dimenziju koja se odnosi na današnje vrijeme. Stavljanjem manjina u kontekst »Gorskih divova«, Magelli propituje odnos »malih« i »velikih«, »manjine« i »većine«, »velikih» i »malih« jezika, moćnih i marginaliziranih.


Paolo Magelli problematizira i položaj kulture i kazališta u današnjoj Europi, kad oni prolaze kroz svojevrsnu agoniju. U tom smislu Pirandellovi divovi s planine, moćni gospodari, postali su suvremeni moćnici koji vuku konce i određuju pravila igre. U komadu Luigija Pirandella glumica Ilse bogato se udala za grofa, ali njezin nekadašnji život i dalje je prati: potražio ju je mladi pjesnik i pokazao joj početak svog novog komada »Priča o zamijenjenom sinu«. Kad je djelo dovršeno, pristala je u njemu glumiti, no i dalje je odbijala pjesnikovu ljubav. On se od žalosti ubio, a očajna Ilse nagovorila je muža da sav imetak uloži u kazališno poduzeće koje bi uprizorilo »Priču o zamijenjenom sinu«.




Međutim, ljudi nisu razumjeli komad, nestalo je novaca, a glumci su se razišli. Ostatak glumačke družine, kojoj se pridružio i osiromašeni grof, putuje u brda gdje bi im se trebala pružiti prilika da djelo još jednom uprizore. I tako se zateknu pokraj napuštene kuće, gdje počinju neobična zbivanja… Uz pomoć gorskih divova dogovaraju se za predstavu. Divovi ponudu prihvate, ali predstavu ne gledaju. Glumci su očajni…


Rock podloga


To je ukratko sadržaj »Gorskih divova«, koje Magelli razvija do trenutka Pirandellove smrti. Kraj je prepušten redateljevoj imaginaciji, pa u finalu Ilse umire – što je simbolički kometar »smrti« umjetnosti i kulture. U svojoj interpretaciji Paolo Magelli i dramaturginja Željka Udovičić Pleština ne pridržavaju se čvrsto predloška, iščitavajući ga iz vizure današnjeg vremena i slobodnim asocijacijama. I u »Gorskim divovima« do izražaja dolazi prepoznatljiv Magellijev redateljski rukopis, koji više inzistira na fizičkoj ekspresivnosti glumaca, njihovoj energiji i koreodramskim elementima, a manje na suptilnijim poniranjima u likove. Takvom »povišenom tonu« uprizorenja pridonijela je i glazba Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića začinjena oštrim rokerskim zvukovljem.


Budući da je i za ovaj Pirandellov komad karakteristično prepletanje fikcije i zbilje, najpoetičniji su prizori magičnih zbivanja u kući – gdje snovi, lutke i predmeti ožive. Taj snoviti element naglašava i scenografija Aleksandre Ane Buković i Lorenza Bancija, koji su pozornicu prekrili piljevinom a na sredinu scenskog prostora postavili elastičnu odskočnu dasku koja postaje zanimljiv dinamički element izvedbe.


Oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića naročito je došlo do izražaja u snovitim prizorima. Kostimi Manuele Paladin Šabanović kreću se u rasponu od naglašavanja ženstvenosti pojedinih likova do maštovitih kreacija. Najveća vrijednost ove predstave upravo je u okupljanju glumaca iz različitih zemalja i sredina, koji Pirandellove rečenice izgovaraju na svojim jezicima – uz talijanski na slovenskom, albanskom, njemačkom i mađarskom, dok su titlovi na hrvatskom i talijanskom. U pojedinim replikama miješa se više jezika, a glumci su u izvedbu unijeli i dašak vlastitih kultura te različita glumačka iskustva.

U ulozi strastvene i psihički nestabilne grofice Ilse izvrsna je Valentina Banci, dok je njena smirena i racionalnog muža utjelovio Mirko Soldano. Likove glumaca tumače Giuseppe Nicodemo (Cromo, karakterni glumac), Daniel Dan Malalan (Spizzi, mladi glumac) i Xhevdet Jashari (Battaglia, glumac svaštar). Aniko Kiss igra Diamante (druga žena), Cotronea (zvanog Vrač) utjelovio je Mauro Malinverno, Boris Kučov je Patuljak, Fisnik Zeqiri je Duccio Doccia, Babarogu glumi Doroteja Nadrah, Milordino je Richard Hladnik, a Mara-Mara i Maddalena je Silvia Torok. U ulozi Žene pojavljuje se Ivna Bruck. Premda govore različitim jezicima, glumci su zapravo svima razumljivi, jer su jezik kazališta i emocija univerzalni. Ovom predstavom Rijeka EPK uplovila je u luku različitosti.