RIJEKA – Predzadnjeg dana 27. Međunarodnog festivala malih scena na velikoj pozornici riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca prikazana je predstava »64« beogradskog Ateljea 212. Riječ je o tekstu suvremene hrvatske autorice Tene Štivičić, prema kojem je predstavu režirala Alisa Stojanović.

U središtu priče je par, Eva i Danijel, koji ne može dobiti dijete prirodnim putem pa se odlučuje za postupak umjetne oplodnje. Odatle i naslov »64«, koji se odnosi na broj injekcija koje si Eva mora ubrizgati tijekom tog mukotrpnog i neizvjesnog procesa. To je samo osnovni motiv ovog komada, koji progovara i o odnosu djece i roditelja, muškaraca i žena, životnim izborima, utjecaju društvenih mreža i zeitgeistu, duhu današnjeg vremena općenito.

Scenski minimalizam

Ovaj tekst Tene Štivičić pruža različite mogućnosti za interpretacije i kazališna uprizorenja, a Alisa Stojanović opredijelila se za scenski minimalizam u kojemu su u prvom planu glumci. Scenograf Darko Nedeljković tako je postavio veliku, nakošenu pozornicu kojom se u različitim smjerovima kreću likovi, ponekad i u koreografiranim pokretima koje su osmislili Jelena Bulatović i Ivan Jevtović.

Umjesto uobičajene glumačke suigre, režijski postupak Alise Stojanović sastoji se od niza monologa koje glumci izgovaraju kao da se obraćaju publici i očekuju njezino sudjelovanje. Ovakvim načinom igre, u kojemu glumci nisu u neposrednom kontaktu i interakciji, naglašene su teme rascjepkanosti današnjeg čovjeka, razdvojenosti i otuđenja, samoće…

U tako zadanim »filmskim« sekvencama svaki od likova donosi svoju priču. Središnji je lik Eve, čije je dvojbe i razmišljanja o ljudima i svijetu koji je okružuje glumački sugestivno iznijela Hana Selimović. Dok njezin lik smisao života počinje vidjeti u ostvarivanju kroz majčinstvo, s druge strane je lik njezine prijateljice Bele, koju tumači Jelena Đokić, a koja je utjelovila ženu koja je trenutačno sama, slobodna, i realizaciju svoga života ne vidi u braku i imanju djece. Evinog partnera Danijela igra Miloš Timotijević, čiji je lik pod pritiskom da se ostvari kao otac, a u duhu današnjeg vremena ispovijeda se virtualnom avataru, Luni, kojega je utjelovio Denis Murić, postavljajući i pitanje (lažnih) identiteta na društvenim mrežama i zamkama suvremene tehnologije.

Roditelji i virtualni svijet

Tu su i likovi Evinih i Danijelovih roditelja, one nešto starije generacije koja pamti neka drukčija vremena. Evinu majku Helenu, koja je teško bolesna, igra Vladislava Milosavljević, u čijoj interpretaciji ima i crnog humora i (samo) ironije (»Da mi nije kraj, gdje bi mi bio kraj!«). Danijelov tata Oliver, kojega tumači Branislav Zeremski, zbog bolesti je izgubio nogu, a vrlo je aktivan na društvenim mrežama i pomalo razočaran svojim sinom kojega smatra nesposobnim. Dok Danijel ima virtualnu »prijateljicu«, Eva počinje komunikaciju sa novim susjedom Aleksom kojega glumi Ivan Jevtović. Evu kroz proces umjetne oplodnje vodi Doktor, kojega racionalnim, hladnim stručnim liječničkim stilom interpretira Vladislav Mihailović.