Periskop

Kompas: Putovanje kroz unutarnje more samoće

Kim Cuculić

Foto: Stephany Stefan

Foto: Stephany Stefan

Ovogodišnji Periskop, festival suvremenog plesa i novog cirkusa, zatvorila je predstava »Kompas« Simone Aughterlony, Petre Hrašćanec i Saše Božića



RIJEKA – Ovogodišnji Periskop, festival suvremenog plesa i novog cirkusa, zatvorila je predstava »Kompas« Simone Aughterlony, Petre Hrašćanec i Saše Božića. Riječ je o plesnom i kazališnom odgovoru na klasični grčki ep o Odiseju, ovaj put iz ženske perspektive. Izvođačice Simone Aughterlony i Petra Hrašćanec utjelovile su dvije jake žene, koje plutaju na otvorenom moru u ostacima onoga što je nekad mogao biti brod. Njihovu plovidbu nepredvidljivim, tajnovitim i okrutnim morem kostimografkinja i scenografkinja Ana Savić-Gecan dočarala je iscrtavanjem pozornice HKD-a na Sušaku plavom kredom koja priziva morsku površinu i valove.


U tako naznačenom scenskom okviru jedan od scenografskih detalja je limena kadica ispunjena vodom, dok iz hrpe spuštenih brodskih jedara ispadaju plastična boca, odbačeni lonac, razne naplavine, grane i kosti životinja, brodska užad… Ova scenska slika može asocirati na »Splav Meduze«, remek-djelo slikara Theodorea Gericaulta inspirirano stvarnim događajima brodoloma fregate Meduza.


Istraživanje samoće


U predstavi »Kompas« putovanje dviju brodolomki metafora je njihovih unutarnjih stanja, potrage za identitetom, rastrganosti između zajedništva i samotništva. Umjesto da se bave povratkom kući, kao u Homerovu originalu, autori su se odlučili fokusirati na istraživanje samoće. U minimalistički oblikovanom scenskom prostoru, u kojem su u prvom planu tijela izvođačica i njihovi pokreti, važna je glazba Hahna Rowea koja priziva vjetrove i oluje, munje i tamu, ptice, možda i pjev Sirena… Hahn Rowe je njujorški glazbenik, koji je u svojoj karijeri surađivao s brojnim glazbenim zvijezdama poput Mobyja, Yoko Ono, Davida Byrnea ili R.E.M.-a.




Foto: Stephany Stefan


U kreiranju atmosfere važnu ulogu ima i oblikovanje svjetla Bruna Pocherona i Miljenka Bengeza, koje stvara chiaroscuro vizualne efekte. Scenskim pokretom i plesom izvođačice, u nekoj vrsti ritualne izvedbe, stvaraju začudne, nadrealne slike.


Začudni prizori


Nakon što je jedna od izvođačica natopila tijelo i odjeću vodom iz kadice, druga joj tu vodu iz različitih dijelova tijela isisava i ispljuvava poput zmijskog otrova. Ili prizor u kojemu Simone Aughterlony s raznobojnom brodskom užadi na glavi asocira na Meduzu, koja ima zmije umjesto kose. Začudna je i gozba dviju žena, začinjena vinom, ribom iz konzerve i razuzdanom senzualnošću. Kako se navodi u programskoj knjižici, očajnički brodolomi dokaz su da smo u svojoj biti sami, na novim obalama uvijek percipirani kao stranci, čak i kada smo intimno isprepleteni… Riječka publika ispratila je izvođačice pljeskom i ovacijama.