Pobjednik egipatskog 4. El Gouna Film Festivala drama je »Quo Vadis, Aida«, u režiji Jasmile Žbanić, dok je Jasna Đurić proglašena najboljom glumicom za briljantnu ulogu UN prevoditeljice koja supruga i dvojicu sinova pokušava spasiti od sigurne smrti u srebreničkom genocidu. Uz trofej El Gouna Zlatna zvijezda, filmu je pripala i novčana nagrada od 50.000 dolara. Srebrnu zvijezdu i 25.000 dolara osvojila je izvrsna talijanska drama »Mračne priče« u režiji braće Damijana i Fabija D’Innocenza, dok je treće mjesto i 15.000 dolara osvojila egzistencijalistička azerbajdžanska drama »Između umiranja«, koju potpisuje Hilal Bajdarov.

Najboljim arapskim filmom proglašena je tuniska drama »Čovjek koji je prodao svoju kožu«, koju potpisuje Kaouther Ben Ania, a počasni Special mention pripao je srpskom redatelju Ivanu Ikiću za dramu »Korisnici«, koja govori o prijateljstvu troje mentalno nedovoljno razvijenih tinejdžera.

»Dosta je veliki izazov bio sastaviti kvalitetan i raznovrstan filmski program u godini u kojoj je pandemija poharala filmsku industriju i festivale pa je i izbor naslova bio manji«, otkriva nam direktor El Gouna Film Festivala Intishal Al Timimi s kojim smo se dan prije završne ceremonije susreli u Festival Plazi pa dodaje: »premijere velikog broja filmova su pomaknute za sljedeću godinu, a također veliki broj produkcija je prekinut ili se produljio. Naš je festivalski program spoj nagrađivanih i ponajboljih ostvarenja s najznačajnijih festivala kao što su Sundance, Berlin, Tribeca, Cannes, Venecija, Locarno, Toronto, San Sebastian itd. i svjetskih premijera regionalnih i arapskih filmova kao i dokumentaraca i kratkih naslova. Ove godine smo se malo namučili, jer Cannes se nije ni dogodio, a ostali festivali su prikazali manji broj naslova.«

Bez distance

Direktor El Gouna Film Festivala više je puta tijekom intervjua izrazio svoje zadovoljstvo što je sa svojim timom uspio organizirati prvi filmski festival u fizičkom obliku u Africi i na Bliskom istoku nakon izbijanja pandemije, a budući da se pandemija iz dana u dan pogoršava čini se i posljednji veliki filmski festival ove godine u svijetu. Uz šezdesetak filmova i značajan broj gostiju i sudionika stvorena je prava festivalska atmosfera uz niz događanja i partyja na kojima se socijalna distanca nije poštovala, a maske uglavnom držale u torbicama i džepovima.

»Kao i našim kolegama širom svijeta i nama je koronavirus donio velike glavobolje, ali za razliku od ostalih mi smo uspjeli organizirati fizičko izdanje. Za nas digitalno izdanje nikad nije bila opcija, El Gouna je festival čije su velike prednosti spektakularna lokacija, lijepo vrijeme, opuštena atmosfera te događanja i projekcije na otvorenom. Festival smo pomaknuli za mjesec dana, možda ćemo i zadržati taj termin krajem listopada, morali smo se prilagoditi epidemiološkim mjerama, mnogi gosti su nam otkazali, od većih imena došao je samo Gerard Depardieu, ali festival je održan uz veliki broj sudionika i publike i to nas čini jako sretnima. To smo uspjeli, jer je El Gouna veliki resort u kojem je sada malo turista i jer smo glavne projekcije, događanja i crveni tepih organizirali na otvorenim lokacijama. Glavni izazov bio je nagovoriti goste, filmaše i medije da dođu u Egipat koji je u mnogim zemljama na crvenoj koronalisti te sama organizacija putovanja u godini u kojoj je avionski promet sveden na dvadesetak posto u odnosu na period prije pandemije. S obzirom na to da se novi val koronavirusa nezadrživo širi bojim se da se ove godine fizički više neće održati nijedan filmski festival u svijetu, a ugroženi su i veliki festivali u prvom dijelu sljedeće godine kao što su Sundance, Rotterdam i Berlinale. Mislim da će svi ti festivali biti održani u digitalnom obliku.«

Idejni začetnik El Gouna Film Festivala je egipatski milijarder Naguib Sawiris, koji je veliko bogatstvo stekao u telekomunikacijskom sektoru, dok je njegov brat Samih izgradio istoimeni luksuzni resort smješten na obalama Crvenog mora i udaljen od Kaira nešto manje od 450 kilometara. Braća su i ove godine bila prisutna na festivalu i sudjelovala u festivalskim aktivnostima vezanim uz očuvanje prirodnog okoliša i ekološkim mjerama.

Mnogi žele doći

»Kad mi je ponuđeno da osmislim, organiziram i vodim festival morao sam provjeriti na karti gdje je El Gouna, jer nikad nisam bio čuo za to mjesto, a četiri godine kasnije mnogi znaju gdje je i što je El Gouna upravo zahvaljujući festivalu i to mi je neizmjerno drago. Danas mnogi filmaši i ljudi iz svijeta filma žele doći na festival, prikazati svoje filmove i biti dio ove velike proslave sedme umjetnosti u ovom prekrasnom okruženju, a ono što je također važno je da je El Gouna Film Festival stekao povjerenje i status među producentima i sales agentima koji nam osiguravaju filmove bez pitanja što nije bio slučaj kad smo pokrenuli festival. Imamo jak industrijski program i koprodukciju platformu s bogatim novčanim nagradama, svake godine ugostimo više od 700 gostiju, za festival koji se tek razvija to je veliki uspjeh. Ove smo godine iz razumljivih razloga imali manje gostiju i manje filmova, odaziv publike je bio dobar i pored toga što je tek trećina sjedala u kinima i na otvorenim lokacijama bila u prodaji zbog epidemioloških mjera.«

Intishital Al Timimi karijeru je započeo kao fotograf i dizajner, a dugi je niz godina prisutan na svjetskoj filmskoj sceni kao organizator filmskih festivala i poznat kao veliki promotor arapske kinematografije. Danas živi u Nizozemskoj, a porijeklom je iz Iraka odakle je krajem 1979. pobjegao od režima Saddama Husseina. »Jedan od mojih ciljeva oduvijek je bio izgraditi most između arapske kinematografije, međunarodnih festivala i publike i pokrenuti fondove i koprodukcijeske platforme za razvoj i financiranje arapskih filmaša. Jako sam sretan što sam u posljednjih dvadeset pet godina svojim radom i zalaganjem uspio svijetu predstaviti veliki broj arapskih filmova, filmaša i glumaca i što su na mnogim festivalima prikazani programi posvećeni arapskoj kinematografiji. I ovaj je festival jedna velika platforma za promociju arapskog filma i jedan od razloga zašto sam prihvatio voditi ga«, zaključuje Al Timimi.