U prvih sto dana mandata američki predsjednik Joe Biden najavio je opsežne državne planove za izlazak SAD-a iz pandemijske krize, koji su oduševili njegove pristaše i duboko zabrinuli protivnike.

I jedni i drugi ocjenjuju da Biden, iako izgleda politički umjeren, želi provesti »radikalnu preobrazbu« američkog sustava. Protivnici se boje da neće ostati kamen na kamenu od Amerike kakvu poznaju i da će je predsjednik pretvoriti u »socijalističku« zemlju.

Biden zapravo ne obećava socijalizam, koji je u SAD-u uglavnom nepopularna riječ, ali njegovi su potezi zaista nešto posebno, nezapamćeno još od tridesetih godina prošlog stoljeća. Tada je predsjednik Franklin D. Roosevelt pokrenuo široku državnu intervenciju (New Deal) u gospodarstvo, kako bi izvukao SAD iz Velike depresije, najveće ekonomske krize u moderno doba. Štoviše, današnji Bidenov plan za »obnovu Amerike« financijski je razmjerno teži od Rooseveltovog.

Bidenovi planovi

Kada je ušao u Bijelu kuću, Biden je predložio »Plan spašavanja« američkih građana i kompanija od posljedica pandemije, vrijedan oko 1,9 bilijuna (1.900 milijardi) dolara. Nakon što je plan prošao u Kongresu, Biden je tijekom travnja predložio još dva programa, ovaj put za obnovu Sjedinjenih Država, u ekonomskom i socijalnom smislu.

Primjerice, Bidenov »Američki plan za radna mjesta«, drugi po redu, podrazumijeva proračunska ulaganja od oko 2,3 bilijuna dolara u obnovu zapuštene američke infrastrukture i financijsko poticanje zelenoga gospodarstva radi obuzdavanja klimatskih promjena.

Treći je »Američki plan za obitelji«, koji uz ulaganja od 1,8 bilijuna dolara predviđa snažniju socijalnu i zdravstvenu zaštitu građana, uz uvođenje besplatnog predškolskog odgoja za svu djecu te besplatnog studiranja na dvogodišnjim visokim javnim učilištima. Ukratko, besplatno školovanje u SAD-u produljilo bi se sa sadašnjih 12 na 16 godina.

Međutim, ono što je najviše zapanjilo javnost, jest da Biden ta posljednja dva plana, koja bi se trebala izvoditi do kraja ovog desetljeća, planira financirati ponajprije povećanjem poreza najimućnijim Amerikancima – kojima je bogatstvo tijekom pandemije poskočilo za 40 posto. Izlazak SAD-a iz krize trebale bi financirati i profitabilne američke kompanije, kroz povećanja poreza na dobit s 21 na 28 posto.

– Vrijeme je da korporativna Amerika i najbogatijih jedan posto Amerikanaca plate svoj pošteni udio, kazao je Biden obraćajući se zastupnicima Kongresa u povodu 100 dana mandata.

»Puno kompanija izbjegava oporezivanje putem poreznih rajeva od Švicarske do Bermude i Kajmanskih Otoka, a profitiraju od poreznih rupa i olakšica koje omogućuju izvoz radnih mjesta i premještanje profita u inozemstvo. To nije pošteno«, kazao je Biden, napominjući da ne želi većim porezima opterećivati srednju klasu.

Američki predsjednik tvrdi da je provođenje njegovih planova nužno da bi SAD zadržao prednost nad rastućom Kinom. Ipak, ne skriva da su promjene potrebne i zbog same Amerike. Bijeloj kući je jasno da SAD ne može biti snažan u svijetu ako nije snažan iznutra.

Stoga Washington uz gospodarsku i tehnološku obnovu zemlje želi ojačati i koheziju američkog društva, koje razdiru imovinske nejednakosti, rasne i ostale razlike. U javnim pucnjavama, primjerice, lani je u SAD-u poginulo više od 43 tisuće ljudi.

Početkom godine prosvjednici nezadovoljni rezultatima izbora provalili su u Kongres. Prema Bidenenovim riječima, američki neprijatelji smatraju napad svjetine na Kongres »kao dokaz da sunce nad američkom demokracijom zalazi«.

»Oni griješe«, rekao je. »Mi moramo dokazati da su u krivu. Moramo dokazati da demokracija još djeluje«, dramatično je dodao predsjednik.

Bidenova težnja za prebacivanje tereta obnove Amerike na najbogatije šokirala je mnoge u svijetu. Američki predsjednik time označava kraj cijele epohe neoliberalnog kapitalizma, koja je počela 1980-ih godina, dolaskom Ronalda Reagana u Bijelu kuću i Margaret Thatcher na čelo britanske vlade.

Pogrešna doktrina

Nekoliko generacija ljudi u prošla tri-četiri desetljeća naslušalo se neoliberalne ideologije prema kojoj se država treba povući iz gospodarstva, a korporacijama i bogatašima treba stalno smanjivati poreze.

Ako se imućnim ljudima ostavi veći dio zarade, oni će je potom investirati u pogone i radna mjesta, pa će njihovo bogatstvo automatski prokapati (»trickle-down economics«) svim ljudima te im podići blagostanje, govorili su predstavnici te ideologije.

Međutim, ta ekonomska doktrina »prokapljivanja bogatstva« koju je SAD nametnuo ne samo sebi, nego i cijelome svijetu, pokazala se pogrešnom. Iako su sve države snižavale poreze bogatima, gospodarski rast na cijelom Zapadu se usporio.

Dok je broj milijardera naglo rastao, države su siromašile i počele se jako zaduživati, a srednji sloj je zahvatilo propadanje. Kritičari su s pravom govorili da je taj sustav namješten u korist manjine i njezinih probitaka, a na štetu većine stanovništva.

Tu naopaku ekonomsku doktrinu ismijao je i papa Franjo. »Dano je obećanje da će se čaša, nakon što se napuni, preliti i da će siromašni od toga imati koristi. Međutim, događa se da čaša, kada se napuni do ruba, čarobno raste, pa tako nikada iz nje ništa ne dolazi do siromašnih«, kazao je Papa u intervjuu listu La Stampa 2013. godine. S time se ovih dana složio i Joe Biden.

»Dragi moji Amerikanci, ta ekonomika prokapljivanja bogatstva nikada nije funkcionirala«, rekao je predsjednik, dobivši aplauze.

Posljedice je osjetila i većina Amerikanaca. U posljednjih 40 godina prosječne plaće radnika u SAD-u prestale su realno rasti, zadržavši kupovnu moć kakvu su imale u 1970-im godinama.

Uz poticanje privatizacije, zdravstvo u SAD-u postalo je najskuplje u svijetu, s troškovima u visini od 18 posto američkog BDP-a, dvostruko većim nego u Europi. Istodobno, liječenje je za siromašnije građane postalo nedostupno, a prosječni životni vijek Amerikanaca počeo se skraćivati.

Zbog zapuštanja javnog školstva, troškovi privatnog visokog obrazovanja također su dramatično skočili. Većina studenata prisiljena je podizati kredite za studiranje, kojima se vrijednost popela na više od 1,5 bilijuna dolara. Te zajmove počinju vraćati poslije završetka studija, što mlade ljude često čini kreditno nesposobnima za kupnju kuće i za stvaranje vlastite obitelji.

Socijalni kapitalizam

Joe Biden i njegovi pristaše nastoje te negativne trendove prekinuti. Međutim, snažna državna intervencija u gospodarstvo i socijalni život, uz više poreze najbogatijima i politiku povećanja plaća zaposlenima, nije Bidenov izum.

Amerika je takvo razdoblje u povijesti već imala, samo što se to generacijama na Zapadu nastoji potisnuti iz sjećanja. Takozvani državni kapitalizam, koji je u SAD-u uveden uoči Drugoga svjetskog rata, trajao je u nekoliko desetljeća, sve do početka 1970-ih godina, kada se počeo razvodnjavati.

Prema nekim povjesničarima, bilo je to »zlatno doba« kapitalizma, kada su Amerika i zapadna Europa doživjele najveći gospodarski uspon u povijesti, a njihovi građani masovno blagostanje.

Bio je to socijalni kapitalizam – za razliku od asocijalnog kapitalizma, koji je doveo do Velike depresije iz 1929. godine i koji se na svoj način vratio na pozornicu prije četiri desetljeća, dovevši svijet u Veliku recesiju iz 2008. godine.

Joe Biden (78), koji potječe iz radničke obitelji, zna iz mladih dana da kapitalizam može imati ljudskije lice i stoga se danas zalaže za njegovo preuređenje. Promatrači kažu da će teško svoje planove progurati kroz Kongres, zbog otpora oporbenih republikanaca te manjeg dijela zastupnika iz njegove stranke, kao i protivljenja velikih banaka i korporacija.

Međutim, na njegovoj strani je većina javnosti. Ako i ne uspije odmah u svemu što je pokrenuo, njegov će posao preuređenja kapitalizma zasigurno nastaviti netko drugi. Bidenovi protivnici još nisu shvatili koliko je sati. Oni misle da američki predsjednik potkopava kapitalizam i ne vide da ga Biden zapravo spašava od propasti.