Nakon što je dio zastupnika SDP-a isključen iz stranke, a među njima i Rajko Ostojić, Davor Bernardić, Davorko Vidović i drugi, još sedam zastupnika s njima je prešlo u novoosnovani Klub socijaldemokrata.

U tom klubu našao se odlukom Iblera i Franko Vidović, dugogodišnji zastupnik iz Šibenika, predsjednik saborskog Odbora za obranu i potpredsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. S njim smo razgovarali o budućnosti Kluba socijaldemokrata, ali i o perspektivama SDP-a, stranke u kojoj je proveo gotovo 30 godina svog života.

Kako se osjećate sada, kad gledate SDP izvana?

– Pa dosta dobro, rasterećeno. S obzirom na sve što se u posljednje vrijeme dogodilo, nakon godina i godina članstva u SDP-u, svjestan sam da postoji socijaldemokracija i istinske ideje socijaldemokracije i izvan te stranke.

Zanemarena stranka

Koji je razlog da se SDP u toj mjeri raskolio? Ljudi koji to gledaju izvana, zapravo se i dalje čude da je moguć toliko duboki raskol.

– Dug je taj popis razloga, a ključno je da je još od 2000. i prvog dolaska na državnu vlast, stranka bila zanemarivana. Sa svakim dolaskom na vlast, nacionalno ili lokalno, stranka se sve više zanemarivala.

Ljudi su se bavili onim za što su ih građani zadužili, a nisu se bavili samom strankom. To je donekle logično, jer svaki izabrani predstavnik želi opravdati povjerenje građana, ali jednostavno se nitko nije bavio članstvom i strankom.

To je zato što je prevladao stav da predsjednik vlade ili gradonačelnik ujedno mora biti i predsjednik. Primjerice, u Rijeci, gdje je SDP dugo uspješan, ranije nije bilo tako, i nije bilo nikakvih problema, dapače. Uz to, postojali su jasni kriteriji za kandidiranje i dolazak na funkcije.

– Tako je, ja se slažem sa svim onim što je ranije Vladimir Šepčić u Rijeci, primjerice, zastupao. Nažalost, ključan je problem na koji su način bili formirani centri moći – ta moć se vezala samo uz predsjednike pojedinih organizacija i nekoliko ljudi oko njih.

Članstvo se potpuno zanemarilo. Ljudi koji su bili na izvršnim funkcijama bili su rastrgani, birali su ih svi građani i njima su morali »udovoljiti«, a stranka ako dođe na red. Direktni izbori za načelnike, gradonačelnike i župane taj su jaz još više produbili.

I sam sam to iskusio, ne krivim nikoga, ali neke odluke pogodovale su takvom razvoju događaja. Na primjer, uvođenje modela jedan član – jedan glas dodatno je unazadio demokratske procese u stranci.

Nije li to najdemokratskiji model, da svi biraju sve? I HDZ je to uveo umeđuvremenu.

– Začudo, ne. Naizgled da, ali zapravo u praksi se radi o manipulaciji. Ljudi koji žele glas moraju ići od čovjeka do čovjeka, moliti za taj glas, nagovarati, i to automatski počne stvarati lobije. Ljudi su bili spremni rasprodavati sebe, svoj ugled, za jedan glas.

Delegatski sustav je bolji, to tvrdim otpočetka i jedan sam od onih koji su to zastupali cijelo vrijeme. Naime, nisu svi članovi jednako upućeni, informirani o svemu što se u stranci događa, što je i logično, bilo da je riječ o političkoj stranci, nogometnom klubu ili bilo kojoj organizaciji.

Neki znaju više, daleko više sudjeluju i naravno da takvi mogu meritorno odlučivati. Tome služe kriteriji, filteri, delegiranje ne najboljih, ali svakako najzainteresiranijih. Kad kažete da je to uveo i HDZ, da, ali to je danak koji plaćamo populizmu.

Taj sustav je generirao manipuliranje članstvom, prodavale su se ljudima PR priče, prodavale su se teorije o raznim mesijama. Uostalom, pogledajmo malo ono što se recentno dogodilo – Peđa Grbin je isključivao ljude u Zagrebu i drugim organizacijama uz tvrdnju da su to fiktivni članovi.

Bila to istina ili ne, u to neću ulaziti za pojedine lokalne organizacije, ali ako su ljudi na taj način upisivani samo radi glasova na unutarstranačkim izborima, pa to je onda glavni dokaz koliko se ljudima manipuliralo.

I tu su svi predsjednici stranke na svim razinama imali isti sindrom, na isti način kupovali glasove – ne mislim novcem, nego PR-om ili manipulacijama, lobijima, šalabahterima…

Nevjerojatan stav

Je li to razlog i da se u tolikoj mjeri razvio klijentelizam u SDP-u?

– Naravno. Obećavale su se funkcije, trgovalo se raznim mjestima i obećavale pogodnosti. Klijentelizam je jedna od nuspojava tog sustava.

Evo, član Predsjedništva Ivan Račan izjavio je da su u SDP-u vrata svima – otvorena. Da može otići tko želi, kome god se to ne sviđa.

– Nevjerojatna izjava. Umjesto da se vrata otvaraju za ulazak što više ljudi, za uključivanje, ovo vodstvo smatra da vrata treba otvoriti da što više ljudi ode. Pa to nije poanta politike, poanta politike je upravo suprotno – povezivanje, uključivanje više ljudi koji više znaju. Ta izjava odlično oslikava politiku sadašnjeg vodstva.

Javnosti nije jasna pozicija vas u Klubu socijaldemokrata – isključeni ste, okupili ste se, vaš je klub sad veći od SDP-ovog, ali nećete osnivati novu stranku, mada čak možda imate i dosta pobornika. Iz toga je jedino moguće zaključiti da se zapravo želite vratiti u SDP, a za to postoji samo jedan način – osvojiti na unutarstranačkim izborima pet županijskih organizacija, srušiti sadašnje vodstvo i ponovo preuzeti SDP.

– Znate što ću vam ja reći – ja se u SDP ne vraćam! Da sam svojom voljom otišao, možda bi o tome i razmislio kad se, i ako se, promijene okolnosti. Ali ovako, da se vraćam tamo gdje me netko ne želi, gdje sam nakon 30 godina dobio »pedalu« – nema šanse.

Znate onu uzrečicu, ako vas netko ne želi, pomognite mu da to i ostvari. A unutar Kluba socijaldemokrata kolege razmišljaju različito o tome, neki možda i žele natrag, i to je potpuno legitimno i ljudski razumljivo. Ja ne.

No, ono što je ključno, jest da su ti ljudi istinski socijaldemokrati. Mi nismo bili u sukobu s programom ili politikama SDP-a, nego u sukobu s načinom vođenja stranke. Pa ljudi koji danas vode SDP nisu htjeli komunicirati s vlastitim saborskim zastupnicima, tko god nije bio »njihov«, njima nije bio prihvatljiv.

Meni se Peđa ne bi ni javio kad bi došao u Šibenik. Uostalom, isključeni smo na pravdi Boga. Ni sami ne znamo zašto. Mi smo se u Klubu socijaldemokrata ad hoc skupili, našli smo se svi u istoj situaciji, a da ni sami ne znamo zašto, ali od socijaldemokratske politike nismo time odustali, dapače.

Zato nama još nije tema ni osnivanje stranke, niti smo se okupili oko rušenja ovog vodstva SDP-a, mi nismo nikakva urotnička klika – nas je netko mimo naše volje doveo u ovu poziciju.

Ja sam spreman pomoći SDP-u, ako se okolnosti promijene, pa ni Ivo Josipović, Ljubo Jurčić, Cro Cop Mirko Filipović i mnogi drugi nisu bili uvijek članovi stranke, a ipak su pomagali SDP-u. No, član stranke sigurno više nikad neću biti.

Ogorčeni ste.

– Ne, nisam, ali razumijem ljude koji jesu. Pa ovo vodstvo SDP-a je isključilo 4.000 ljudi u Zagrebu, na stotine u drugim organizacijama. Evo, sad je u Bjelovaru izašlo 300 članova.

Ali dio članova možda bi vam rado prišao. Kako to da onda ne razmišljate o osnivanju nove stranke?

– Vjerojatno ste u pravu. Djelovat ćemo u Saboru kao prava oporba HDZ-u, žetončići ne želimo biti, svi smo na istoj liniji socijaldemokracije. Ali, ponavljam, mi smo se tu ad hoc okupili. Ako moji kolege iz Kluba socijaldemokrata krenu putem osnivanja nove stranke, sigurno ću im biti na raspolaganju, ali ne kao član te nove stranke.

»Žetončići« HDZ-a

A propos žetončića, lokalni mediji u Šibeniku pišu da ste javno podržali smijenjenu direktoricu bolnice koja je HDZ-ovka.

– Jesam, i to u prvom redu kao stručnu osobu. Vodila je šibensku bolnicu od 2016., pa i u ovim teškim COVID -vremenima, bez financijskih problema, bez ikakvih mrlja ili afera. Uvijek sam podržavao poštene i vrijedne ljude, bez obzira na stranačke boje.

Malo mi stručnjaka imamo koji mogu voditi velike ustanove. Dr. Sanja Jakelić je pokazala radom i rezultatom da je jedna od tih. I takve ljude ne žrtvujete na oltaru dnevne politike. I ako odlaze s mjesta, neka odu po isteku mandata! A ne smjenama i iznuđenim ostavkama.

U SDP-u sigurno jedva čekaju da vas prozovu kao HDZ-ovog žetončića.

– A ja jedva čekam da Peđa Grbin skine masku i pokaže da igra za HDZ.

Kako to mislite?

– Pa isto kao i oni koji jedva čekaju da mene prozovu kao žetončića. Kome ovakvo vođenje SDP-a ide na korist nego HDZ-u?!

Vi ste možda zainteresirani da na nekim lokalnim izborima u Šibeniku budete nezavisni kandidat.

– Volim svoj grad, to je moje mjesto za život, volim tu šibensku atmosferu i zafrkanciju, uživam određeni ugled, ali lokalni izbori su tek prošli. O tom, potom.

Milanovića (samo) uvažavam

Mnogima je čudno da ste se našli u ovoj grupi socijaldemokrata zajedno s Davorom Bernardićem, jer uvijek ste slovili za vrlo bliskog suradnika Zorana Milanovića u Dalmaciji.

– Nikad ja nisam bio »vrlo blizak suradnik« Zorana Milanovića. Ja predsjednika Milanovića izuzetno uvažavam, ali nikad nisam bio njegov prvi izbor, to je činjenično stanje. Na izborima 2015. bio sam u svojoj jedinici tek peti na listi, 2016. četvrti, a preferencijalno sam osvajao glasove.

Dotad ste bili. Ali možda vam je nešto zamjerio nakon što ste mu doveli grupu branitelja, nakon čega su iscurile snimke s njegovim neprimjerenim izjavama, te je izgubio izbore 2016. godine.

– Zoran može zamjeriti jedino sebi ako je tada nešto neprimjereno rekao. Kad god mi se netko obrati za razgovor, a pogotovo kad su to branitelji, ja ću ljude povezati. Što u politici imate, osim razgovora? Minimum svega jest razgovor! A vrlo je bitno da svatko stoji iza svojih riječi.

Kad smo već na toj temi, kako gledate aktualni sukob predsjednika Milanovića i ministra obrane Marija Banožića? Među ostalim, predsjednik ste saborskog Odbora za obranu.

– Ponavljam, predsjednika Milanovića veoma uvažavam, imao je nekoliko zaista dobrih poteza kao predsjednik Republike, primjerice prijedlog za predsjednika Vrhovnog suda. Moram istaknuti da mi Radovan Dobronić, nakon što sam čuo njegovo viđenje problema sudstva, konkretno ovršnog postupka, imponira i na prvu ulijeva povjerenje.

Bilo je još dobrih stvari, primjerice činjenica da je predsjednik Milanović uvijek dobro reagirao kad je upozoravao da je Stožer za COVID zapravo jedno tijelo bez izvornog legitimiteta, bez političkog validiteta, a pritom izravno odlučuje o životima ljudi i preuzima posao Vlade.

Ali kad je riječ o sukobu s Banožićem, ova tema nije vrijedna da bude toliko istaknuta u javnosti. Riječ je o imenovanju, odnosno umirovljenju jedne osobe. U situaciji nove COVID -krize, inflacije, uoči uvođenja eura koji mnogi građani očito ne žele, ima puno važnijih tema, pa i u samoj obrani, o kojima predsjednik i ministar mogu javno razgovarati, nego je to status jedne osobe.

Uostalom, pred nama je i jedna od najvećih investicija Republike Hrvatska – nabavka borbenih aviona. Sve bi to trebalo biti ispred ove teme.

Dakle, ministar je u pravu po vašem mišljenju?

– Ne tvrdim da je itko od njih dvojice u pravu ili u krivu, samo kažem da ima važnijih tema. Predsjednik reagira ovako jer je riječ o jedinici koja je zadužena za njega osobno, za čuvanje Pantovčaka, ali ne bi zbog toga ipak trebao ovako slamati autoritet ministra.

Obrana je dio politike u kojoj je poželjan konsenzus, uostalom i zakonodavac ih upućuje na dogovor i suradnju. Čim načelnik Glavnog stožera predlaže imenovanje, ministar obrane daje suglasnost, a predsjednik RH imenuje, jasno je da se radi o konsenzusu oko imenovanja, a ne o svađi u javnom prostoru.

Časnici i pripadnici OSRH-a gledaju taj sukob i sigurno im ostavlja mučan dojam.

SDP velik i razdrman

Mislite li da će SDP preživjeti ovu krizu uopće?

– Vjerujem da hoće. SDP je i ovako razdrman velika stranka. Problem te stranke je njeno vodstvo, ne njene politike ili članstvo. Zbog države bi bilo dobro da SDP ostane jaka oporbena stranka. U većini država postoji takav duopol, netko mora kontrolirati vlast.

Cijelo ovo vrijeme najmanje se raspravlja o SDP-ovim programima ili politikama.

– Volio bih da se SDP oporavi, to govorim bez imalo ironije. Ja sigurno neću biti prepreka tome. A što se programa tiče, oni nisu bili dobro komunicirani. Imali smo mi program, ozbiljan i opširan na prošlim izborima, mnogi stručni ljudi pomogli su nam u osmišljavanju tog dokumenta.

No, zbog naših sukoba to jednostavno nije došlo do izražaja. Evo, Peđa Grbin sad ima čist prostor da pokaže što zna, ne znam što čeka već godinu dana. Ima priliku pokazati program, umjesto da samo viče da je bolji od HDZ-a, a nitko ne zna objasniti zašto. Nažalost, o vodstvu SDP-a ne mogu govoriti bez ironije.

Grbin bi vjerojatno dekretom izbacio COVID-19 iz zemlje

Najmanje razgovaramo o radu Vlade i premijera Andreja Plenkovića. Je li rejting HDZ-a direktna posljedica pada SDP-a, odnosno činjenice da građani ne vide alternativu? Ili je to rezultat činjenice da se Vlada relativno dobro snašla u upravljanju krizom, ipak je pandemija relativno kontrolirana, a i radna mjesta uglavnom sačuvana?

– Imaju dobar rejting, ali u pozadini je divljanje cijena, uvođenje eura, daljnja poskupljenja. Što se tiče samog Plenkovića, on je slijedio u svojoj politici oko upravljanja zdravstvenom krizom put Europe i svijeta.

Nitko se nikad nije susreo s ovakvom krizom, svi smo se zajedno našli u toj avanturi prevladavanja COVID-19, a uostalom upravo je to i presudilo na izborima prošle godine. Ne mogu reći da se Vlada nije relativno dobro snašla u tako velikoj krizi. Osim kad je riječ o korupciji. Karakter HDZ-a je tu potvrđen.

Mislite da bi Peđa Grbin ili Davor Bernardić bili bolje vodili zemlju u toj krizi?

– E, Peđa Grbin je baš znalac vođenja, upravljanja. On bi vjerojatno dekretom izbacio COVID-19 iz zemlje.

Dosta ironično, a što je s Bernardićem?

– Bernardić je mlad, obrazovan i pametan čovjek, ali na žalost s bremenom neuspjeha na parlamentarnim izborima. O njegovoj ambiciji, pa onda i potezima koje će vući, ovisit će njegova budućnost.

On ima kapacitet i širinu, na njemu je kako će ih koristiti. Da su građani mislili da njih dvojica trebaju voditi zemlju, već bi to bilo realizirano. A građani su uvijek u pravu!

Ne vidim ni svoju budućnost, kamoli Bernardićevu

S obzirom na to da ste sada u najvećem oporbenom klubu zastupnika u Saboru, funkcija predsjednika Odbora za obranu će sigurno ostati vaša.

– Nije mi to presudno, mogu ja biti i običan član tog odbora. Peđa Grbin govori da smo foteljaši, a mi smo ljudi koji smo zbog principa ostali na brisanom prostoru, nitko od nas nije imao ništa sigurno, nitko od nas sigurno nije primarno vodio računa o funkcijama.

Je li Davor Bernardić čovjek koji može biti lider te vaše grupacije ili neke nove stranke?

– Ne znam, ne vidim trenutno sa sigurnošću ni svoju budućnost, a kamoli njegovu (smijeh). Predsjednik našeg kluba je Domagoj Hajduković, koji je možda neke ljude iznenadio kad se odrekao položaja u vrhu SDP-a zbog svojih principa, ali mene ne.

Pokazao se većom muškarčinom od mnogih tamo, pokazao je hrabrost i principijelnost.