Sukob dva brda

Profesor Ustavnog prava Mato Palić proziva admirala Hranja: ‘On se politički svrstao i izgubio kredibilitet’

Zlatko Crnčec

Mato Palić / Foto Darko Jelinek

Mato Palić / Foto Darko Jelinek

Popričali smo s ustavnim stručnjakom Matom Palićem o posljedicama sukoba šefa države i ministra obrane



Profesor Ustavnog prava Mato Palić u razgovoru za naš list s ustavno-pravnog gledišta analizira najnoviji sukob između predsjednika Republike Zorana Milanovića i Vlade Andreja Plenkovića.


Sukob je nastavljen i jučer kada je Milanović premjestio svečanost dodjele prvog časničkog čina osamnaestoro kadeta Hrvatske vojske, 14. i 15. naraštaja diplomskih i preddiplomskih studija u Predsjedničke dvore, kako bi onemogućio ministru obrane Mariju Banožiću da prisustvuje svečanosti.


To je prvi put u povijesti da je ta svečanost održana u Uredu predsjednika.


Koliko je za ovaj sukob Vlade i predsjednika oko Oružanih snaga odgovoran Ustav koji i jednima i drugima daje ovlasti nad oružanim snagama?




– Odgovornost za postupanje tijela vlasti u svakom slučaju leži na onima koji tim tijelima upravljaju, a ostvaruje se kroz ustavne procedure. Ustav jasno traži kako između tijela vlasti uspostavljenih Ustavom i zakonom, a to su Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Republike Hrvatske, na horizontalnoj razini uključuje međusobnu suradnju i uzajamne provjere.


To je tako osmišljeno kako nijedno tijelo vlasti ne bi bilo u nadređenom položaju jer tada, a to nas povijest uči, dođe do zloporabe. Nije problem u Ustavu nego u činjenici kako ga neki vide kao sredstvo za jačanje vlastite moći, iako je svrha Ustava ograničenje vlasti.


Zakon je jasan


Koliko je točno tumačenje Zakona o obrani da u miru HV-om zapovijeda Vlada, a u ratu predsjednik?


– Zakon o obrani sadrži nešto drugačiju terminologiju jer osim zapovijedanja ima termine uporabe i korištenja, a sam pojam zapovijedanje je posebno preciziran. Ustav jasno kaže kako se zapovijedanje oružanim snagama uređuje zakonom.


Dakle, namjera ustavotvorca je bila baš to da se zakonskim odredbama definira zapovijedanje iz čega proizlazi i uporaba i korištenje oružanih snaga. Važeći Zakon je dosta jasan, ali ukoliko nekima nije jasno ili smatraju kako bi trebalo dodatno precizirati, i za to postoji način kroz neke eventualne izmjene i dopune.


U ratnom stanju predsjednik je isključivi zapovjednik, a već u stanju neposredne ugroženosti je za uporabu potreban supotpis premijera. Suradnja u upravljanju oružanim snagama je temeljni princip koji prožima Ustav i zakonske odredbe.


Je li Zakon o obrani neustavan jer ograničava izvorne ustavne ovlasti predsjednika Republike?


– Ovlast zapovijedanja Hrvatskom vojskom je ograničena i samim Ustavom koji u članku 7. predviđa situacije u kojima se Hrvatska vojska može koristiti čak i bez suglasnosti predsjednika Republike kao ustavno definiranog vrhovnog zapovjednika.


Takvu situaciju u praksi nismo nikada imali, ali je formalno moguća i ustavna kao takva. Ovlast zapovijedanja se uređuje Zakonom, a način toga uređenja je stvar zakonodavca i podložan preispitivanju pred Ustavnim sudom.


Predsjednik Republike je ovlašten podnijeti zahtjev Ustavom sudu i otkloniti eventualne dileme oko toga, ali ne vjerujem kako će on to učiniti. Ne vidim zašto bi takav koncept upravljanja oružanim snagama bio sporan.


Loš put


Bi li trebalo promijeniti Ustav na način da se zapovijedanje Oružanim snagama prebaci isključivo ili predsjedniku ili Vladi kako bi se izbjegli ovakvi sukobi?


– Promjena Ustava je moguća u proceduri koja je njime propisana. U ovim okolnostima to je nerealno. Nužno je što prije naći način za suradnju jer ovo može jako ružno završiti. Promjena postojećeg modela na način da se sve prebaci ili na Vladu ili na predsjednika bi nužno oslabila položaj jedne i ojačala položaj druge komponente izvršne vlasti. Mislim da to nije dobar put.


Kako komentirate s ustavno-pravne strane da se načelnik Glavnog stožera izravno uključio u politiku na način da javno kritizira ministra obrane?


– Načelnik Glavnog stožera je podređen ne samo predsjedniku, nego i Vladi, odnosno ministru obrane. Glavni stožer je unutar Ministarstva obrane, a ne Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Sadašnji načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj se politički svrstao i samim time izgubio svaki kredibilitet.


Njegova izjava kako vojnici nemaju pravo na ostavku i kako zakoni iz područja obrane ne poznaju taj institut je strašan nonsens. To je posljedica logike »ako nešto ne piše u zakonu, to ne postoji«.


Tom logikom, ukoliko negdje piše da je zabranjeno šarati po zidu ispada da je dopušteno šarati po plafonu. Naravno da tome nije tako. Primjerice, u Ustavu smrt nije izrijekom navedena kao razlog za prestanak mandata sudaca prije nego što navrše 70 godina života, ali je jasno kakva je posljedica. Neka je podnese pa će vrlo brzo saznati je li bila zakonita ili nije.


Milanović bi trebao biti puno oprezniji u donošenju odluka


Ako je ustavan, znači li to da je predsjednik Republike Zoran Milanović grubo kršio važeći Zakon o obrani i da bi trebao snositi posljedice?


– Mislim da bi predsjednik Republike kao osoba koja je na inauguraciji prisegnula na Ustav Republike Hrvatske trebao biti puno oprezniji kada donosi odluke jer svatko može pogriješiti. Mudar čovjek uviđa grešku i ispravlja je, a tvrdoglav puno puta grešku ponovi.


Što se tiče odgovornosti, mislim da će neke stvari biti puno jasnije nakon što budu poznati rezultati inspekcijskog nadzora, iako je on dosad već višestruko kršio različite zakone misleći kako je njegova intepretacija Ustava točna. U proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda je Ustavni sud vrlo jasno zauzeo stav.