Neformalna grupa roditelja iz različitih gradova Hrvatske pokrenula je peticiju za adekvatno zbrinjavanje djece koja ne pohađaju vjeronauk u osnovnoj školi, tvrdeći kako djeca koja ne idu na taj izborni predmet za vrijeme njegovog odvijanja sjede na hodnicima, u boljem slučaju u knjižnicama, ili borave ispred škola. Taj problem, tvrde roditelji, postoji već više od 20 godina, no malo se toga riješilo.

U svega 24 sata peticija je prikupila 2.500 potpisa, a jučer je broj potpisa premašio tri tisuće, a peticiju je moguće potpisati OVDJE.

Svoje zahtjeve i prijedloge roditelji kojima je zajedničko to da im djeca ne pohađaju vjeronauk u osnovnoj školi, uputili su ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu kojeg su upozorili da postoje roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk upravo zato da im dijete ne sjedi na hodniku ili ne bude stigmatizirano jer, tvrde roditelji, sustav je postavljen tako da su mu ta djeca nevažna i nevidljiva, a upravo ih to čini još vidljivijima i ranjivijima.

Pitanje organizacije izborne nastave vjeronauka svake godine na početku nastave ponovo ispliva kao jedan od problema koji dio škola teško rješava, a kako je ove godine epidemija na površinu izbacila sve manjkavosti i probleme školskog sustava, tako je i pitanje organizacije vjeronauka postalo još očitiji problem koji je kulminirao.

U nemogućnosti pronalaska alternativnog prostora za djecu koja ne idu na vjeronauk, u nekolicini hrvatskih škola preporučeno je roditeljima da unatoč tome što im djeca ne pohađaju taj predmet za vrijeme njegovog održavanja ostanu u razredu te budu pasivni slušači.

Upravo je takva preporuka bila okidač za peticiju i pobunu roditelja koji godinama trpe lošu organiziranost satnica.

Nove mjere

Potpisnici peticije čvrsti su u stavu da djeca koja ne idu na vjeronauk ne smiju biti djeca iz hodnika, kao ni djeca s kojom se ne zna što.

U pismu koje su ispred roditeljske inicijative ministru uputile Suzana Jašić i Sunčica Damjanović, navodi se da se radi o nebrizi za djecu koju desetljećima iskazuje sam državni vrh, ali i da je to poruka i roditeljima i djeci »tko vam je kriv što ne idete na vjeronauk, da ste ga upisali, ne biste imali tih problema«.

– Mnogi su roditelji pokleknuli upravo zbog te poruke koja se nalazi u podtekstu ovakvog odnosa. Upravo je započela nova školska godina s novim mjerama kojima su se škole prilagodile. Sve se rješava! Maske, temperature, strelice, nemiješanje razreda.

Međutim, ne rješava se problem djece koja ne idu na vjeronauk pa roditelji svjedoče kako im se u školama »preporučuje« da djeca ostanu u razredu na satu vjeronauka. Zamislite, cijeli svijet se pandemiji prilagodio na različite načine u različitim segmentima, ali za djecu koja u Hrvatskoj ne idu na vjeronauk – jedino rješenje je da ipak idu, makar neformalno.

Poštovani ministre, ne može. Ne može tako dalje. Ako nadležni ne mogu riješiti ovaj problem, neka odu i svoje mjesto prepuste onima koji to mogu i znaju. Ako ne žele, onda će dobiti točku otpora, poručuju roditelji.

Pronaći rješenje

Ujedno traže da se za djecu u osnovnim školama koja ne idu na vjeronauk, odmah za ovu školsku godinu pronađe rješenje i zbrine na drugi siguran način uz nadzor odgovorne osobe, ali i da se iduće školske godine izborni predmet vjeronauk u raspored nastavnih sati smjesti na početku ili na kraju nastave, odnosno da se djeci ponudi još jedan izborni predmet koji bi pohađala u vrijeme dok se održava nastava vjeronauka.

Roditelji od ministra također traže da zamisli sebe kao dijete u situaciji kako sam ili s nekolicinom djece dvaput tjedno kroz cijelu školsku godinu zbog izbornog predmeta izlazi iz učionice i na hodniku, kao višak odgojno-obrazovnog sustava, čeka povratak u učionicu na obaveznu nastavu, ali i da se zamisli kao roditelj koji razmišlja o tome gdje će njegov prvašić ili prvašica biti za vrijeme vjeronauka i kako će se osjećati dok zbog izbornog predmeta izlazi iz učionice i čeka povratak na obaveznu nastavu, kao roditelj koji se lomi hoće li prijeći preko svojih uvjerenja kako mu dijete ne bi na ovaj način bilo diskriminirano.

– Zamislite, to se u Hrvatskoj djeci koja nisu upisala izborni predmet vjeronauk i njihovim roditeljima događa više od 20 godina. Sad kad ste se zamislili u tim situacijama, možete li javno podijeliti kako se osjećate i što mislite napraviti kako biste konačno riješili problem diskriminirane djece iz školskih hodnika, djece od čijih se roditelja ovih dana iz škola traži suglasnost da dijete ostane na vjeronauku jer nema kamo, ni s kim? – poručili su roditelji Fuchsu.

Sudeći prema odgovoru koji smo jučer dobili iz Ministarstva Fuchs se uspio zamisliti i kao učenik i kao roditelj, jer na naš upit odgovoreno je kako ravnatelji u skladu sa svojim nadležnostima organiziraju rad škole i rade raspored sati prema mogućnostima škole i to isključivo u najboljem interesu učenika.

Usklađivanje standarda

– Problem koji se javlja prilikom izvođenja pojedinog izbornog predmeta koji ne pohađaju svi učenici jednog razrednog odjeljenja, veći broj ravnatelja riješio je na način se ti predmeti u što većoj mjeri izvode prvi ili zadnji sat ili ukoliko to nikako nije moguće, organiziraju boravak djece za vrijeme trajanja izbornog predmeta koji ta djeca nisu odabrala u adekvatnim prostorima škole pod nadzorom djelatnika škole, npr. školskoj knjižnici.

To smatramo dobrim rješenjem navedenog problema u trenutnoj situaciji. Međutim, problem izborne nastave postoji već duži niz godina, a predloženo rješenje od prije 10 godina koje je navedeno u Nacionalnom okvirnom kurikulumu iz nepoznatog razloga nije provedeno, iako je jedino moguće trajno rješenje ovog problema, upozoravaju iz Ministarstva.

U navedenom dokumentu, dodaju, stoji da je zbog usklađivanja obrazovnoga standarda za sve učenike osnovne škole, potrebno ujednačiti i opterećenje učenika te je potrebno predvidjeti uvođenje alternativnoga izbornog predmeta za one učenike koji ne upisuju konfesionalni vjeronauk.

– To smatramo dobrim trajnim rješenjem navedene problematike, zaključuju u Ministarstvu.

Primorci i Gorani bez primjedbi

Za škole primorsko-goranskog područja do sada nije bilo primjedbi da se od djece koja ne pohađaju vjeronauk traži pasivno slušanje tog predmeta, jer škole ne znaju gdje bi s učenicima, a nije bilo ni primjedbi da su ta djeca za vrijeme vjeronauka ostavljena na hodniku.

Uglavnom se pitanje zbrinjavanja djece koja ne idu na vjeronauk rješava onako kako i samo Ministarstvo kaže da ga treba riješiti, što potvrđuje i ravnateljica OŠ »Milan Brozović« Kastav, Sandra Krpan.

– Satnicu smo uglavnom tako vezali da je vjeronauk na početku ili na kraju nastave, a ukoliko nam to nije uspjelo, mlađi učenici vrijeme provode s razrednom učiteljicom, a stariji odlaze u knjižnicu gdje vrijeme vjeronauka u trenutnim uvjetima epidemije provode pod maskama i dok su u knjižnici, ona je izvan funkcije za ostale učenike, kaže Krpan.