Tuga i očaj

Shrvani udomitelji djevojčice: “Da smo znali, ne bismo je dali pa makar u zatvoru završili”

Portal Novi list

Foto Ivica Galovic/PIXSELL

Foto Ivica Galovic/PIXSELL

To dijete nema tko nije volio. Ona se svima pod kožu uvukla. Kad smo bili na moru, ljude na plaži osvajala je samo pogledom, nije trebala ništa reći, prisjeća se udomiteljica



Udomiteljska obitelj u koju je malena Nikoll, dvoipolgodišnja djevojčica koja je u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti preminula od posljedice premlaćivanja, došla kad je imala svega tri mjeseca teško proživljava ove dane.


Plaču oni, plaču i njihovi susjedi. Neprestano im dolaze izraziti sućut. U razgovoru s novinarima 24 sata ističu da ih je pogodilo zlo koje ni u snu nisu mogli zamisliti.


“Kad smo došli u bolnicu, vidjeli smo nešto sitno, nije to bila naša bucka, kako smo joj tepali, nije bilo njene bujne kosice, ošišali su je. Kao da nas je čekala da se oprosti s nama, nije htjela otići s ovoga svijeta dok ne čuje naš glas”, ispričao je Branko Bojić.




On i supruga udomili su Nikoll, prije nego je Centar za socijalnu skrb u studenom prošle godine djevojčicu odlučio vratiti njenim roditeljima. Oboje su sad uhićeni i dobili su istražni zatvor.


“Nisu je trebali ni uzeti…”


Majka preminule djevojčice osumnjičena je da je šakama izudarala dijete. Od zadobivenih ozljeda djevojčica je i preminula, nakon što su joj liječnici danima pokušavali spasiti život.


Majka je prvooptužena i nju se tereti za pet kaznenih djela povrede djetetovih prava, kao i za nanošenje osobito teške tjelesne ozljede.


Branko Bojić još se ne miri s onime što se dogodilo.


“Čuo sam da će njeni organi biti donirani, da će ona tako mala i nejaka spasiti nekome život. Valjda je dragi Bog htio da to bude njena misija, premda mislim da je nije trebao uzeti.


Nisu je trebali uzeti ni iz Centra za socijalnu skrb, jer da sam znao da će se ovo dogoditi ne bih je dao pa neka mi sude” rekao je Bojić.


On i supruga na Uskrs su nakratko uspjeli posjetiti djevojčicu u bolnici.


“Anđeo naš spava”


“Anđeo naš spava… spava beba naša. Uspjeli smo biti kratko uz nju, dvije-tri minute, i dodirnuti je. Da je barem oči mogla otvoriti da nas vidi. Pitam se je li osjetila moju ruku.


Da smo znali… Ne bismo je dali pa makar u zatvoru završili… Kud smo je dali”, rekla je udomiteljica djevojčice, supruga Branka Bojića.


Prisjeća se sretnih dana s djevojčicom.


“To dijete nema tko nije volio. Ona se svima pod kožu uvukla. Kad smo bili na moru, ljude na plaži osvajala je samo pogledom, nije trebala ništa reći.


Bila je tako bistro, pametno i inteligentno dijete, to čovjek ne može opisati”, prisjetila se za 24 sata.


Ova udomiteljska obitelj ima svoje dvije kćeri, koje su sad pri kraju studija. Brinu o još dvoje djece, koja su u njihovom domu pronašla ljubav.