Širi se mrežama

Pogledajte HTV-ov prilog iz ‘98. o korupciji i švercu pri obnovi kuća: “Ne može se tako praviti temelj”

Portal Novi list

Foto Screenshot Facebook/HRT

Foto Screenshot Facebook/HRT

Obnova je počela u proljeće 1996. godine, a od samog je početka krenula naopako. Kakvoća radova, požalili su se Strašničani, iznimno je loša



Stanovnici mjesta Strašnik kraj Petrinje nakon razornog potresa koji je njihove kuće porušio kao kule od karata žalili su se da je pravi razlog ogromne nastale štete nestručno i kriminalno izvedena obnova njihovih kuća nakon 1995. godine.


Stanovnici ističu da im je država obnovila kuće, ali bez betona i željeza, odnosno protupotresne konstrukcije. Danas su mnogi od njih bez krova nad glavom, spavaju u kamp ili montažnim kućicama, ako su imali sreće dobiti ju, ili u svojim automobilima ako nisu.


Na lošu poslijeratnu obnovu kuća upozorio je HRT još 1998. godine. Prilog Ive Lončara iz kultne emisije “Plodovi zemlje” ovih se dana počeo dijeliti društvenim mrežama. Ivo Lončar te je 1998. godine posjetio mjesto Strašnik, čija je obnova počela dvije godine ranije.




Tada su se u mjesto počeli vraćati prognanici, a obnova nije tekla onako kako su to stanovnici htjeli i zamišljali.



Obnova je počela u proljeće 1996. godine, a od samog je početka krenula naopako. Kakvoća radova, požalili su se Strašničani, iznimno je loša. Struja je došla tek dvije godine kasnije, a obnovu su pratili mito i korupcija. Osobito je korumpiran bio glavni inženjer, kažu mještani Strašnika.


“Stupili smo u kontakt s glavnim inženjerom da se na terenu događaju čudne stvari. Ne može se s pet vreća napraviti temelj za kuću. Preko noći čovjek spava i čuje da se nešto lomi, ruši.


Mislio je da se kompletna kuća ruši, izletio van gol, bos, onako u gaćama i vidio da se ruši dimnjak, ispričao je u kamere HRT-a Stjepan Prašnjak, koji je te 1998. godine bio predsjednik Mjesnog odbora Strašnik.


Jeste li nekoga upozoravali da obnova ne ide onako kako bi trebala, upitao je Prašnjaka Lončar.


“Jesmo mi smo se žalili i na Odjel za obnovu i razvitak na nivou županije, ondašnjem pročelniku, žalili smo se i Ministarstvu obnove i razvitke, ali odgovor je bio manje-više to će se riješiti na terenu na trošak same firme. Firma mora to učiniti, popraviti te nedostatke. Do dan danas to je tako kako je”, odgovorio je Prašnjak.


Za obnovu je korišten nekvalitetan materijal beton, crijep, cigla, željezo i drugo. Radovi su izrazito loše napravljeni, rekao je Prašnjak.


Čim je pao prvi snijeg na kućama u Strašniku srušilo se pet-šest dimnjaka, počela je otpadati žbuka, a primijetili su i lošu stolariju i instalacije.


Obnovu je pratio šverc građevinskog materijala.


“Mita su bila. Ona osoba koja je ovdje bila kao inženjer ubirao je mito, to bez daljnjega. Svjedoci postoje za to. Obnova je krenula obrnutim redom, ne onako kako je trebalo putem prava i zakona o hrvatskim braniteljima. I dan danas dio tih ljudi još nije obuhvaćen obnovom”, ispričao je Prašnjak.


Većinu kuća i gospodarskih zgrada obnovili su sami mještani njihovim novcem. Stoga je veliko ogorčenje tamošnjih pučana što u tome nisu, kao područje od posebne državne skrbi, imali veću potporu.


S kakvim su se sve nevoljama stanovnici Strašnika suočili još tad, a sad su rezultirale tragičnim posljedicama pogledajte u videu.