Stjepan Prašnjak

Obitelji s dvanaestero djece u srušeni Strašnik stigla montažna kućica: “Presretni smo”

Portal Novi list

Foto Screenshot N1

Foto Screenshot N1

Od večeras će svatko imati taj mali mirni kutak kao mali miš kad neku rupicu iskopa ili mu netko donese malo slame ili nečega i on je prezadovoljan. Tako i mi, ispričao je Stjepan Prašnjak



Obitelji Stjepana Prašnjaka, koji sa suprugom ima 12 djece, radnici su danas montirali kućicu. Oni žive u mjestu Strašnik kod Petrinje, koje je jako stradalo u potresu.


“To je za moju obitelj, za moju djecu”, rekao je Prašnjak sretno novinarima N1, dok su radnici montirali upravo pristiglu montažnu kuću.


“Kad se samo sjetim one noći, prve nakon udara, kad smo spavali u šatoru i još mnoštvo noći”, rekao je Prašnjak.


“Djeca su presretna”




Otkrio je koliko se brinuo oko najavljivanog snijega u tom kraju.


“Djeca su, mogu reći, presretna. Od večeras će svatko imati taj mali mirni kutak kao mali miš kad neku rupicu iskopa ili mu netko donese malo slame ili nečega i on je prezadovoljan. Tako i mi”, opisao je.


Bit će ipak svoji pod svojim krovom, kakvim-takvim: “Tako je. Da. Kakav takav, svoj krov nad glavom”.



Kakve je probleme imao sa statičarima prvog dana nakon potresa?


“Nisam se slagao s njihovim objašnjenjem. Mi smo mogli odmah tu večer ući u tu kuću, spavati i tako dalje. Ja sam to odbio.


Rekao sam mu, ispričavam se njegovoj obitelji ako je ima, da dovede ovdje svoju obitelj, svoju djecu, svoju ženu i osobno on, ili neka sam ode unutra u prostorije i neka dočeka prvi potres.


Slučajno, taj isti dan navečer oko pola devet, dvadeset do devet, kao i danas, kuća se počela tresti i raspadala se, u fazi je raspadanja”, ispričao je Prašnjak.


“Mnogi su mi zamjerili 1998.”


S drugim je statičarem, dodaje, sve bilo drugačije.


“Sad, prije neki dan, došao je stariji, ozbiljan gospodin… vidio sam da nije jutros rođen, da ima jako veliko iskustvo, i rekao mi je: ‘Smirite se. U kuću ne smijete, privremena zabrana korištenja do daljnjega, dok ne prođu sva vještačenja.’


Sinoć je bubnulo u šest sati i tri munute, išao sam ruke oprati, nekog jarca pojesti, jer jedem jednom svaka 24 sata, ubacim kruha u usta, a kuća ziba li ziba. Rekoh, sad je gotovo, sad će se na mene strovaliti, pa ako mi je takva sudbina…”, ispričao je.


Stjepan Prašnjak dao je izjavu Ivi Lončaru u prilogu HTV-a iz 1998. godine o korupciji, kriminalu i švercu pri obnovi kuća u Strašniku nakon Domovinskog rata.


“Pa znate što, vrijeme je pokazalo sve. Tada su me neki htjeli, nažalost nema nekih živih, bili su mi zamjerili što sam to rekao. Nisam to sam rekao, rekli su i mještani tog sela, budući stanovnici tih kuća”, podsjetio se.


Kako bilo, njegova obitelj sad ima siguran smještaj, što mu je, ističe, velika utjeha.


“Nismo mi, hvala dragom Bogu, ostali sami. Uvijek je bilo i bit će dobrih ljudi”, ističe Prašnjak.


Otvorio se i rekao da mu je izvjesna osoba nedavno prigovorila zbog tolike obitelji.


“Zlonamjerno mi je rekao da što će mi tolika djeca, u vulgarnom smjeru. Nije se on zamjerio meni, zamjerio se on sebi. Sutrašnjica počiva na mladosti. A supruga i ja činimo sve da ta djeca sutra postanu ljudi, da budu što bolji društvu”, zaključio je Stjepan Prašnjak iz Strašnika za N1 televiziju.