Dugogodišnji problem

Ni nakon 30 godina nema rješenja za zaštićene najmoprimce: Hrvatskoj kazne ako ne bude poštovala vlasništvo

Jagoda Marić

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Ustavni sud smatra da je zakon stvorio neravnotežu na štetu najmoprimaca koji mogu i dalje živjeti u stanovima koji imaju vlasnike, a koji za te stanove dobivaju najamninu desetak puta manju od tržišne



Ni nakon 30 godina Hrvatska nije ništa bliže rješenju problema kojim se bavi od proglašenja svoje samostalnosti, a tiče se stanova u privatnom vlasništvu u kojima već desetljećima žive ljudi kojima su oni dodijeljeni u vrijeme bivše Jugoslavije i koji imaju status zaštićenih najmoprimaca što je nerijetko prelazio i na njihovu djecu i unuke.


Prije dvije godine Vlada je izmjenama zakona o najmu stanova pokušala pomiriti interese vlasnika, koji od svoje imovine nemaju nikakve koristi, i najmoprimaca koji zahvaljujući tom statusu žive u stanovima za koje su vlasnicima plaćali najamninu do najviše 2,4 kune po četvornom metru, što je daleko ispod tržišne vrijednosti.


Taj je zakon, koji je Ustavni sud u ponedjeljak stavio izvan snage, predviđao postupno podizanje najamnine kako bi ona do 2023. godine postala tržišna kategorija, do kad je najmoprimcima trebalo ponuditi i alternativni smještaj.




Takva je odredba dobrim dijelom iznuđena odlukom Europskog suda za ljudska prava koji je 2014. godine u postupku Statileo protiv Hrvatske presudio protiv Hrvatske kad je državi naloženo da pokrene zakonodavne mjere koje će osigurati ravnotežu između najmodavaca, odnosno vlasnika, što uključuje njihovo pravo da imaju dobit od svoje imovine i općeg interesa zajednice, što uključuje dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za zaštićene najmoprimce.


Ukinute odredbe


Ustavni je sud pak ukinuo sve odredbe koje su diktirale kako će se ti odnosi odvijati od 2018. do 2023. godine smatrajući da je taj zakon također stvorio neravnotežu na štetu najmoprimaca, na koje se prebacuje cijeli trošak.


Tako se sve vraća na početne pozicije, najmoprimci mogu i dalje živjeti u stanovima koji imaju vlasnike koji za te stanove dobivaju najamninu desetak puta manju od tržišne. Nema ni roka dokad će takvo stanje trajati.


Iako se tek očekuje obrazloženje Ustavnog suda iz kojega će biti jasno hoće li Vladi i u kojem roku naložiti donošenje novog zakona, zadnji put državi je trebalo 20 godina da ispoštuje takvu odluku Ustvanog suda iz 1998., ali je sada isti sud srušio taj zakon.


To znači da će se Hrvatskom u vezi s tim i dalje najvjerojatnije baviti europske institucije, a da će sve više vlasnika tražiti obeštećenje od države na ime izgubljene dobiti zbog niskog najma, što je učinilo gotovo njih tisuću otkad je Europski sud donio odluku u slučaju Statileo.


– Nismo se mi vratili 30 godina unatrag na 1990. godinu, nego smo se vratili na 1945. godinu. Država je nečije stanove uz najam od najviše 2,4 kune po četvornom metru odlučila dati ljudima koji s vlasnicima nemaju nikakve veze.


Treba vidjeti kakvo je obrazloženje odluke Ustavnog suda, jesu li naložili donošenje novog zakona, ali dok se to ne dogodi, mi ćemo imati situaciju koja je vladala nakon 1945. godine i u kojoj vlasnici stanova nemaju baš nikakvo pravo, niti koristi od svoje imovine.


Ne treba država zaštićene najmoprimce ostaviti na ulici, ali ne mogu sav teret njihovog prava na dom snositi vlasnici kojima su stanovi oduzeti prije nekoliko desetljeća.


Nema tu ravnoteže, ovdje se mislilo samo o interesu najmoprimaca i za takvu su odluku pritiskali i mediji i političari, pa predsjednik Zoran Milanović je dva puta u mjesec dana primio udrugu stanara, kaže tajnik Udruge vlasništvo i posjed, Josip Hrastić.


Tužbe protiv države


S druge strane, u Udruzi stanara pozdravljaju odluku Ustavnog suda, oni su često napominjali da su najmoprimci umirovljenici koji ne mogu podnijeti trošak povećanja najamnine, a pozivaju se i na to da sadašnji vlasnici stanova u kojima žive nisu izvorni vlasnici, nego oni koji su te stanove kupili te da su ti mešetari vlasnici 70 posto stanova.


Na to Hrastić odgovara da je u većini stanova prijavljeno po pet, a u nekima i po deset zaštićenih najmoprimaca, od kojih mnogi dobro zarađuju i u puno su boljem materijalnom položaju od vlasnika stanova, te da su umirovljenici na koje se sada pozivaju bili samo prvi zaštićeni najmoprimci.


On otkriva i da je od 900 do tisuću vlasnika podnijelo tužbe protiv države za obeštećenje zbog gubitka na najmu od vlasništva i da u prosjeku dobivaju oko sto tisuća kuna, nakon predmeta Statileo, no i to da su jučer dobili presudu Županijskog suda u Zagrebu po kojoj vlasnik koji je stan kupio od izvornih vlasnika nema pravo na to obeštećenje.


– To je još jedna hrvatska izmišljotina, pa kakve veze pravo vlasništva ima s vremenom stjecanja vlasništva. Bojim se da će ljudima opet ostati Europski sud.


Mi smo se već obratili odboru ministara Vijeća Europe koji 28. rujna ima zasjedanje baš po pitanju provođenja odluke koja je donesena u slučaju Statileo i obavijestili smo ih o tome da je zakon stavljen izvan snage i da su vlasnici ponovo u položaju u kakvom su bili.


Neće se to tako brzo dogoditi, ali što ako i dalje ne bude rješenja, ako se pokaže da nema volje za poštovanje odluke Europskog suda i ako Hrvatska na kraju, uz odštete, bude morala platiti stotine milijuna eura kazne. To neće platiti ni Vlada, ni Ustavni sud, nego građani, napominje Hrastić,


Vlasnik ovršen za preinake u stanu koje nije odobrio


– Što se tiče tvrdnje Udruge stanara da 70 posto vlasnika nisu izvorni vlasnici, to nije istina, ali i da jest, zar ljudi ne mogu prodati svoje stanove. Iscrpljeni od 30 godina čekanja, mnogi su to i učinili jer im se više ne da čekati državu da im vrati njihovo vlasništvo.


Uz to, da apsurd bude veći, dužni su te stanove održavati. Pa nedavno je u Splitu jedan vlasnik ovršen na 200 tisuća kuna za preinake koje je u stanu izveo najmoprimac, iako vlasnik za njih nije dao odobrenje. Gdje je tu ravnoteža, pita se Hrastić.