Covid Action Network (CAN) () globalna je medijska platforma, nova forma društvenog novinarstva koja okuplja ugledne novinare iz čitavog svijeta na temi koja je posljednjih mjeseci ujedinila svijet. Stranica je usmjerena pružanju relevantnih i pouzdanih informacija vezanih uz pandemiju koronavirusa i njezine posljedice, a cilj su joj osigurati dobru informiranost te pružiti dragocjene podatke o uspješnim primjerima nošenja s COVID-19 u svijetu, što otvara prostor za bolje upravljanje pandemijom u nadolazećim mjesecima.

Dio te mreže je i Riječanka Lea Vitezić, koja u živi i radi u Londonu, a izabrana je kao jedan od novinara osnivačkog tima CAN-a. Uz nju, članke na temu COVID-19 i posljedica pandemije na društvo objavljuju i novinari koji pišu za britanske i svjetske publikacije poput The Financial Timesa, New Statesmana, Al Jazeere i The Metroa.

– Krenuli smo s ovim projektom u travnju i već smo privukli veliki »following« na društvenim mrežama te imali mnoge poznate ljude koji su objavili svoje postove. Nedavno nam je članak napisao poznati britanski novinar Alaistar Campbell, koji je inače urednik The New European i GQ časopisa, kaže Vitezić.

Kako objašnjava, CAN ima za cilj iskoristiti ideje, analize i istraživanja stručnjaka koji djeluju protiv pandemije koronavirusa i njenih posljedica, a ova zajednica novinara objavljuje provjerene vijesti i informacije iz cijelog svijeta u vezi pandemije koje često nisu obuhvaćene većinom mainstream publikacija. Uz to, pozivaju vodeće svjetske znanstvenike i stručnjake u različitim područjima da pridonesu CAN mreži, uključe se u debate o novim idejama i mogućnostima napretka u borbi protiv posljedica COVID-19.

– Cilj je zapravo izgraditi kognitivni resurs koji može generirati ideje i pokrenuti akcije u borbi protiv COVID-19 i posljedica te bolesti na društvo. CAN-u bi se trebao priključiti svatko tko želi pozitivno utjecati na globalne napore protiv pandemije, poziva ova novinarka.

Ekonomski aspekt

Često ih, dodaje, pitaju zašto ne koriste Twitter ili Facebook. »Twitter i Facebook izvrsni su za širenje ideja, ali ne baš tako sjajni za njihovo razvijanje. Mrežu Covid Action pokreće Tremr, eksperimentalna platforma izgrađena kako bi iskoristila kreativni potencijal online zajednica. Ako ćemo Twitter i Facebook nazvati social media siteovima, CAN možemo nazvati social journalisam siteom«, veli. Citira pritom Johna Staresa, osnivača projekta, koji je svoju ideju objasnio ovako: »Prisustvovao sam nevjerojatnoj snazi okupljanja ljudi u pravom trenutku već više od 50 godina. Covid Action Network je pokušaj da se to ostvari na globalnoj razini.«

Po pitanju koronavirusa Velika Britanija je, smatra, prekasno reagirala, zbog čega se sada vide strahovite posljedice praćene visokom smrtnosti. »Na posao sam do polovice ožujka morala putovati krcatom podzemnom, a tada su druge zemlje već bile u karanteni. Hrvatska je tada imala jako mali broj slučajeva te je ozbiljno shvatila situaciju, za razliku od Britanije koja je imala relaksiran pristup, tipičan u njihovom stilu, ‘Keep calm and wash your hands’. U tom sam razdoblju morala prisustvovati na konferenciji na kojoj je bilo više od 500 novinara. Nakon brojnih sastanaka koje sam imala tijekom dva dana konferencije, a pritom se i svaki dan vozila krcatom podzemnom, ponekad pomislim da sam možda prebolila asimptomatičan oblik koronavirusa«, veli Lea.
Ipak, ne propušta pohvaliti ekonomski aspekt nošenja Velike Britanije s posljedicama pandemije.

– Britanija je, čini se iz sadašnje perspektive, zakasnila po pitanju prevencije većeg broja slučajeva, no ono što bih ipak pohvalila je ekonomski aspekt: uveli su tzv. furlough shemu koja pokriva 80 posto plaća svima koji trenutačno ne mogu raditi zbog pandemije. Shema se zasada pokazala jako uspješnom te su rekli da će vlada snositi troškove čak do kraja listopada u slučaju potrebe.
U Londonu ova Riječanka živi već šest godina, od 2014., a završila je studij novinarstva na University of the Arts London (UAL), jednom od najboljih svjetskih fakulteta za umjetnost, dizajn i medije. U Englesku je doselila zahvaljujući tečaju jezika u Oxfordu, koji je polazila po završetku Prve riječke hrvatske gimnazije. »Tijekom tog kratkog, ali značajnog boravka zaljubila sam se u zemlju i shvatila da bi to moglo biti idealno mjesto za mene. Oduševili su me engleski mentalitet, stil života pa čak i hrana koja nije samo fish&chips. Intrigirala me pomisao o stjecanju znanja koje bi bilo okrunjeno diplomom s nekog kvalitetnog svjetski priznatog engleskog sveučilišta«, otkriva. Pisanje joj je, kaže, oduvijek bilo strast, a novinarstvo ju je posebno privlačilo.

Diplomirala je s maksimalnim rezultatom od više od 90 posto (First Class Honours), što joj je, priznaje, bio jedan od najboljih trenutaka u životu. Nakon studija novinarstva upisala je magisterij iz Medija i komunikacija na City University of London, a uspoređujući njihov i naš obrazovni sustav, kaže:

– Tijekom oba studija imala sam cijeli niz različitih stručnih praksi i radila na projektima koji su mi odmah po završetku omogućili spremnost za rad u struci. Taj praktični aspekt je nešto što se smatra ključnim u Engleskoj, a čini mi se da nedostaje u Hrvatskoj. Primjerice, na trećoj godini novinarstva, u sklopu kurikuluma, radila sam u news roomu časopisa, što mi je dalo priliku da izgradim portfolio članaka te sam se temeljem toga osjećala spremnom za tržište rada, kao gotov novinar.

Odnosi s javnošću

Po završetku studija Lea se zaposlila u odnosima s javnošću, ali radi i kao freelance-novinar. Trenutačno je zaposlena kao PR Executive za agenciju specijaliziranu za daleka putovanja. Klijenti su im u Australiji, Novom Zelandu, SAD-u, ali i drugim zemljama Dalekog istoka, poput Vijetnama, Filipina, Tajlanda… »Nadam se da ću imati prilike otputovati na te destinacije kada završi pandemija jer putovanja predstavljaju jednu od mojih najvećih strasti«, ističe.

Što se tiče života u Londonu, on – kaže – nije za svakoga. »Ogroman je to grad, brzo se živi, stanarina je visoka, dugo se putuje na posao, podzemne su krcate i visoka su očekivanja na radnom mjestu. No, za mene je London grad koji je nadmašio sva moja očekivanja i više od toga. Predivan je to grad, najzeleniji veliki grad na svijetu, gotovo 50 posto Londona čine parkovi tako da ste u prirodi u gotovo svakom trenutku. Pruža brojne muzeje s izuzetnim izložbama, kazališna, filmska i glazbena događanja kakvih nema nigdje drugdje na svijetu«, ističe Lea Vitezić. London je, dodaje, grad koji je svakodnevno inspirira, u kojem je upoznala odlične ljude iz čitavog svijeta i doživjela nezamjenjiva iskustva.

– Nikad se nisam osjećala manje vrijednom u očima Engleza zato što sam iz Hrvatske. Sve što sam postigla temeljilo se isključivo na rezultatima i radu. Kad sam došla u London, počela sam od nule i nisam poznavala nikoga. Jedino je u Engleskoj bitno koliko ste sposobni i koliko radite. Posao se ne dobiva preko veze, nego putem CV-a i vrlo zahtjevnih intervjua. Da bih dobila posao, morala sam proći tri faze intervjua koje su bile popraćene i praktičnim zadacima, a zadnje dvije faze su trajale dulje od dva sata, ilustrira. »I nakon šest godina u Londonu zna mi se dogoditi da hodam ulicama toga grada, pogledam u pojedinu znamenitost poput slavnog Sharda ili Tower Bridgea i ne mogu vjerovati koliko sam sretna da tamo živim. Ona izreka: »Kad je čovjek umoran od Londona, umoran je od života« je zaista istinita«, zaključuje. No prednošću Londona smatra i odličnu povezanost koja joj omogućava česte dolaske u Rijeku.