ENERGETIKA

‘Dok u riječkoj rafineriji nema proizvodnje, nema ni nižih cijena goriva’: Derivati ostaju skupi i nakon odmrzavanja

Marinko Glavan

Foto: V. KARUZA

Foto: V. KARUZA

Pitanje je, kaže Davor Štern, zbog čega je prekinuta rafinerijska proizvodnja, dok istovremeno Hrvatska vlastitu sirovu naftu izvozi na preradu u MOL-ovu rafineriju u Mađarskoj, te ovisi o cijeni derivata koju diktira mađarska nacionalna naftna kompanija



RIJEKA – Pad cijena nafte na mediteranskom tržištu mogao bi se, eventualno, značajnije odraziti na maloprodajnu cijenu naftnih derivata u Hrvatskoj tek za nekoliko tjedana, procjenjuje Davor Štern, nekadašnji predsjednik uprave i nadzornog odbora Ine, nacionalne naftne kompanije. Štern ipak dodaje kako do značajnijeg pada cijena uopće neće doći, ovisno o kretanju cijena sirove nafte, ali i zbog činjenice da Hrvatska već gotovo mjesec i pol dana ne proizvodi naftne derivate, otkad je obustavljena proizvodnja u Rafineriji nafte Rijeka, jedinoj preostaloj domaćoj rafineriji, pa se najveći dio opskrbe tržišta oslanja na uvoz.


– Stvar je u tome da mi u ovom trenutku ne možemo govoriti o ovisnosti cijene goriva o trenutnoj cijeni nafte na mediteranskom tržištu, već o veleprodajnoj cijeni derivata na mediteranskom tržištu, s obzirom da je proizvodnja u Rijeci zaustavljena. Sada se trguje derivatima proizvedenim u vrijeme kad je cijena nafte bila viša. Cijene kod pojedinačnih trgovaca ovise i o tome tko je kad ugovorio kupovinu derivata, po kojoj cijeni i o kojim je količinama bila riječ. Tko ima veća skladišta, kupio je vjerojatno više, ali ako je kupio onda kad je cijena bila viša, teško da će snižavati cijenu dok ne proda ono što je kupio po višoj cijeni. Tek kad se te zalihe potroše i ako se počne uvoziti nešto jeftinije gorivo, možda će doći do nešto značajnijeg pada maloprodajne cijene, a do tada na to ne treba računati, kaže Štern.


Neizvjesna kretanja


Pitanje je, dodaje, zbog čega je u Hrvatskoj prekinuta rafinerijska proizvodnja, dok istovremeno Hrvatska vlastitu sirovu naftu izvozi na preradu u MOL-ovu rafineriju u Mađarskoj, te ovisi o cijeni derivata koju diktira mađarska nacionalna naftna kompanija koja je zajedno s hrvatskom državom vlasnik Ine.




– Jasno je da je interes MOL-a održati punu zaposlenost vlastitih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj, ali je pitanje što će biti u konačnici s Rijekom. Hoće li se i tu, bez obzira na započeti projekt izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka nafte, donijeti odluka o gašenju proizvodnje, sve su to pitanja koja su zasad bez odgovora, ističe Štern.
Ukoliko ne bude značajnijeg rasta cijena nafte, iako je cijena na mediteranskom tržištu lagano krenula rasti pa je jučer bila gotovo 75 dolara za barel, te ako zima ne bude hladna, ipak očekuje da bi moglo doći do pada cijene goriva u maloprodaji.


– Hoće li tog pada biti i koliki će biti, tek ćemo vidjeti, rekao je Štern, koji se već neko vrijeme u svojim istupima zalaže za snažniju državnu regulaciju maloprodajne cijene goriva.


Država je prije dva mjeseca ograničila cijenu goriva na 11 kuna po litri za dizel, te 11,10 kuna po litri za benzin, a nakon ukidanja ograničenja, javnost je očekivala značajnije snižavanje cijena, s obzirom na pad cijena nafte. To se, međutim, nije dogodilo jer je cijena dizela ostala praktički ista (prosječno je pojeftinio tek za tri do pet lipa po litri, a na nekim je crpkama i poskupio), dok je cijena benzina pala za manje od trideset lipa po litri, iako je u međuvremenu cijena sirove nafte pala za više od deset posto. Time se ušteda na prosječnom spremniku goriva kreće od petnaestak kuna za spremnik benzina eurosuper 95, do jedva tri-četiri kune za spremnik eurodiesela.


Prekid proizvodnje


Pritom treba uzeti u obzir i značajne razlike u cijenama goriva, čak i kod istog distributera, ovisno o lokaciji maloprodajnog mjesta pa su cijene, primjerice, na benzinskim crpkama uz autoceste značajno više.


Cijena dizela donekle je očekivano ostala na istoj razini. Prvenstveno zbog toga što Ina, koja umnogome diktira cijenu ostalim maloprodajnim lancima naftnih derivata, ni inače, kad je riječka rafinerija u punom pogonu, ne proizvodi dovoljne količine dizelskog goriva za pokrivanje potražnje na tržišu pa, ovisno o pojedinoj godini, uvozi i do 400 tisuća tona dizela.


Benzina se u riječkoj rafineriji proizvede uglavnom dovoljno za pokrivanje potražnje, no pitanje je hoće li tako biti i ove zime, s obzirom da je rafinerija obustavila proizvodnju još u listopadu, a prekid bi, prema neslužbenim informacijama iz naftne kompanije, mogao potrajati sve do kraja veljače. Ovako dug prekid proizvodnje iz Ine pravdaju remontnim aktivnostima, poput zamjene katalizatora, no treba se prisjetiti da je veliki remont rafinerije, završen prije nešto više od dvije godine, trajao svega dva-tri mjeseca dulje, iako su radovi bili neusporedivo opsežniji od ovogodišnjeg remonta. Istodobno, MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj i dalje rade.


Kako Ina, kao i donekle slovenski Petrol, zbog svog udjela i moći na hrvatskom tržištu, diktiraju cijene goriva i ostalim distributerima, teško je očekivati neke značajnije razlike kod bilo kojega od njih. No cijene derivata na hrvatskom tržištu u ovom trenutku ne ovise toliko o Ini, već o mađarskom MOL-u koji kontrolira poslovanje hrvatske naftne kompanije i Petrolu. A teško je očekivati da će oni interese hrvatskoga gospodarstva i građana staviti ispred vlastitih