S ministrom mora, prometa i infrastrukture Olegom Butkovićem koji je ujedno i prvi čovjek Primorsko-goranske organizacije HDZ-a razgovarali smo o infrastrukturnim projektima, ponajprije onima vezanim uz Rijeku i riječki prometni pravac, ali i o nadolazećim lokalnim izborima koji će u Rijeci i županiji, ako je vjerovati anketama, biti vrlo neizvjesni.

Raspisan je novi natječaj za koncesionara novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali. Prošli je bio poništen, u zadnji tren, nakon godinu i pol dana priprema. Zbog čega je tako naglo poništen i što se očekuje od novog natječaja?

– Očekujemo da će na novom natječaju stići kvalitetne ponude, s obzirom da interes potencijalnih koncesionara itekako postoji.

Rezultat svega će biti, s ovim terminalom u funkciji, da će Rijeka, zajedno s punim kapacitetom kontejnerskog terminala na Brajdici koja je prošle godine ostvarila povijesni rezultat od preko 300 tisuća TEU-a, vrlo brzo imati veći kontejnerski promet nego slovenska luka Kopar.

Veliki optimist

Nije li to malo preoptimistična najava i možete li objasniti zašto je natječaj bio poništen?

– To je vrlo realna najava. U ovom novom natječaju smo tražili garanciju količine teretnog prometa od budućeg koncesionara u idućih deset godina. To smo čak učinili glavnim uvjetom pri bodovanju ponuda.

To je ujedno i najvažnija promjena u odnosu na prvi natječaj. On je dugo trajao, u međuvremenu je izbila i pandemija koronavirusa pa u Lučkoj upravi Rijeka i u Ministarstvu nismo bili uvjereni da će s uvjetima tog natječaja riječka luka dobiti količine tereta koje smo željeli i za koji ima potencijal.

U tom smislu smo odlučili raspisati novi, precizniji, jasniji natječaj koji je podržala i Vlada. S ovim natječajem i izgradnjom ceste D 403 koja ide jako dobro i koja čini cjelinu s kontejnerskim terminalom, a za koju smo osigurali sufinanciranje iz Europske unije, dobit ćemo bolje uvjete za razvoj lučkog prometa u Rijeci.

U javnosti već duže vrijeme kolaju informacije da je natječaj poništen zbog političkog pritiska SAD-a i Europske unije da koncesionar terminala ne bude kineski konzorcij na čelu s lukom Ningbo, u kojemu je i CRBC, tvrtka koja gradi Pelješki most, već neka od europskih tvrtki. Nedavno je o tome govorio i Vlado Mezak, kandidat za gradonačelnika Rijeke i bivši ravnatelj Lučke uprave.

– Znate da smo u predizbornom vremenu i da ćemo do sredine svibnja čuti svašta. Tako je i ovo jedna u nizu špekulacija koja uopće ne zaslužuje komentar. Ono što mogu reći je da činimo sve da riječka luka, oba kontejnerska terminala i drugi terminali kojima je koncesionar tvrtka Luka Rijeka d.d., bilježi pozitivne rezultate.

Ti rezultati su i prošle godine rasli, unatoč krizi izazvanoj pandemijom, i to baš onako kako smo htjeli i planirali. Pustimo da natječaj završi, vidjet ćemo kakve će ponude stići. Ja sam veliki optimist.

Žalbe i manipulacije​

Blokira li sada kineski CRBC žalbama natječaj za izgradnju željezničke pruge od Hrvatskog Leskovca do Karlovca, zbog poništenja natječaja za Zagrebačku obalu, na kojemu je bio jedan od ponuđača u kineskom konzorciju?

– Ne. Ponude za natječaj bit će otvorene ovih dana. Žalbe na natječaje su, nažalost, posljedica postojećeg Zakona o javnoj nabavi koji je dao mogućnost podnošenja neograničenog broja žalbi. To je nešto s čime se moramo suočiti na razini Vlade.

Na raspolaganju nam je veliki iznos sredstava europskih fondova, pogotovo sada iz Mehanizma za otpornost i nas će te žalbe i postupci koji traju u nedogled dovesti u situaciju da novac koji nam je na raspolaganju nećemo stići potrošiti.

Morat ćemo naći način, ne da nekome zabranimo da se žali, jer to ne možemo, već da, primjerice, većom cijenom žalbe ili drugim mehanizmima smanjimo količinu tih postupaka koji mogu ući u kategoriju manipulacija. Naši građani moraju biti svjesni da se velika većina tih žalbi odbacuje kao neosnovane, ali da bi se postupak proveo, prođe jako puno vremena.

Zašto to do sad niste rješavali? I vi već godinama spominjete taj problem, jednako kao i vodeći ljudi svih tvrtki koje upravljaju hrvatskom infrastrukturom. Imali ste cijeli jedan mandat, sada ste već u drugom, zašto do sad niste riješili taj problem? Pogotovo kad znamo da su neki strateški projekti, poput izgradnje pristupnih cesta za Pelješki most kasnili godinu dana ili više zbog velikog broja žalbi na natječajnu dokumentaciju.

– Zakon je usklađen s Europskom direktivom. Nemamo puno prostora da ograničimo i zabranimo žalbe na natječajnu dokumentaciju ni odluku o odabiru izvođača. To ne možemo nikome zabraniti.

Ali možemo visinom naknade za žalbu i drugim mehanizmima smanjiti broj žalbi i manipulacija. Izmjene Zakona o javnoj nabavi su u pripremi i vjerujem da će taj dio biti obrađen.

Porto Baroš

Kad smo kod natječaja, otvorene su ponude, bolje rečeno ponuda, za nautičku marinu u Porto Barošu. Stigla je samo jedna. Kako komentirate to što je za tako velik projekt stigla samo jedna ponuda. Jeste li očekivali da će ih biti više, s obzirom da je riječ o marini u centru jednog od najvećih gradova i najvećoj luci u Hrvatskoj?

– Porto Baroš je projekt o kojem se dugo govori. To je i projekt koji će u Rijeci mnogo toga promijeniti. Vratit će grad moru, ucrtati grad na kartu nautičkih destinacija s modernom, respektabilnom marinom s 500 vezova, s ukupnim ulaganjima većim od milijardu kuna.

Najvažnije od svega, jedan će zapušteni dio grada biti pretvoren u nešto što će imati drastično veću vrijednost. Nije me iznenadila jedna ponuda. Znali smo da će biti interesa, ali budući da je u tijeku evaluacija ponuda, treba pričekati.

Do kraja ovog mjeseca povjerenstvo za evaluaciju bi trebalo odraditi svoj posao i imat ćemo odluku o odabiru na Vladi, a ako je s ponudom sve u redu, ugovor će biti potpisan početkom svibnja.

Ponudu su predali ACI i njemački Lurssen. ACI je kao tvrtka u državnom vlasništvu morao za takav aranžman dobiti zeleno svjetlo od Vlade i vas kao resornog ministra?

– Razgovori su vođeni u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, u mom prisustvu, a naravno da su morali dobiti i odobrenje Vlade. Smatramo da je takva suradnja dobitna kombinacija i to iz više razloga. S jedne strane, ovi partneri ne bi bili jedni drugima konkurentni, a s druge, riječ je o respektabilnim tvrtkama, svakoj u svom području.

ACI je tvrtka koja uspješno upravlja s više od dvadeset marina, a Lurssen je svjetski poznati graditelj jahti, koji je već ušao u ovaj kraj akvizicijom Liburnija Rivijera Hotela i drugim poslovnim idejama.

Ovu suradnju vidim kao kvalitetan spoj iskustva i svježeg kapitala i kao priču koja bi trebala jako dobro funkcionirati. Smatram da će se ta investicija uspješno realizirati, da će dobro funkcionirati i da neće završiti samo na Porto Barošu.

Na dobrom putu

Da se zadržimo, za sad, u akvatoriju riječke luke, kako će se riješiti pitanje vlasništva Luke Rijeka d.d., najstarijeg koncesionara na lučkom području. Prošle godine, nakon loše 2019. i smjene poljskog predsjednika uprave Jedrzeja Mierzewskog kojeg je postavio OTL, promet je rastao, ali je eskalirala i vlasnička kriza, što po mišljenju struke koči razvoj tvrtke i investicije. kriza je dodatno eskalirala prodajom dijela OTL-ovih dionica investicijskom fondu Rubicon Partners. Tko će od suvlasnika povući konkretne poteze da se to pitanje riješi? Tko će u konačnici biti vlasnik Luke Rijeka d.d.?

– Intenzivno razgovaramo i pratimo situaciju koja je složena. Imamo četiri glavna suvlasnika: OTL, Rubicon, državu i mirovinske fondove. Nastojimo kao država biti medijator u tom tripartitnom odnosu, onaj tko ujedinjuje i usmjerava stvari na pravi put.

Bilo je tu svakakvih situacija, financijski teških, pogotovo kod jednog od vlasnika koji je došao u probleme, međutim, sada se stvari smiruju. Pokušavamo naći način kako da stvari funkcioniraju i kako u ovim okolnostima izvući najbolje za Luku Rijeka.

Mirovinski fondovi pokazali su se kao ozbiljan partner i sugovornik, vrlo konstruktivan, a nastojimo utjecati i na OTL da i on prihvati stvari koje su bitne za daljnji razvoj tvrtke. S novim suvlasnikom tek trebamo razgovarati. Danas su stvari mnogo bolje nego prije godinu ili dvije, ali još je dug put do konačnog rješenja za ovu situaciju.

Ali je činjenica i to da Luci Rijeka nedostaje jasna vlasnička struktura, a još više investicije u terminale, opremu, dizalice i druge segmente. A pri tom se nitko od sadašnjih suvlasnika ne čini spreman »odriješiti kesu«?

– Znate da Luka Rijeka, zajedno s Lučkom upravom, provodi veliki projekt sufinanciran iz mehanizma za povezivanje Europe (CEF), vrijedan više od trideset milijuna eura koji je prije godinu i pol dana, zbog neaktivnosti bivše uprave, došao u pitanje.

Uspjeli smo taj projekt doslovno spasiti, tako da se određena ulaganja ipak događaju. Tu je i nekoliko manjih, ali važnih projekata, poput rekonstrukcije terminala za drvo u Bršici, koji se događaju prije svega posredstvom i uz pomoć države i Lučke uprave. Uvijek može bolje, pa ćemo se tako boriti i dalje. Sudbinu Luke Rijeka nećemo prepustiti slučaju.

S druge strane, u riječkoj luci imamo koncesionara s jasnom vlasničkom strukturom, tvrtku Jadranska vrata, s filipinskim ICTSI-jem kao većinskim vlasnikom koji drži 51 posto dionica, dok ostalih 49 posto drži upravo Luka Rijeka d.d.. Tvrtka upravlja kontejnerskim terminalom na Brajdici, s rastom prometa u dvoznamenkastim postocima u nizu godina, a prošle je godine po prvi put prekrcano više od 300 tisuća TEU-a, čime se i službeno svrstao u rang srednjih kontejnerskih terminala u svijetu.

– To je veliki uspjeh za terminal i za Rijeku, a mogu reći kako očekujem da ti rezultati rastu i dalje, posebno jer je suradnja s tom tvrtkom i više nego dobra. Rastu prometa je pridonio i 30 milijuna eura vrijedan projekt, ponovno sufinanciran iz CEF-a, kojim je moderniziran i dograđen željeznički terminal za prekrcaj kontejnera.

Terminal Brajdica bih čak istaknuo kao primjer dobre suradnje koncesionara, Lučke uprave i države. Kao ministar samo mogu reći kako ćemo i dalje stvarati preduvjete i zakonske okvire kojima ćemo olakšavati posao takvim koncesionarima.

Zašto u takvim projektima stvari funkcioniraju tamo gdje je većinski vlasnik strana kompanija? Zbog čega nije jednako u nekim tvrtkama gdje je vlasnik država ili nemaju većinskog stranog vlasnika?

– To je vaša ocjena. Imamo mi i dobrih primjera. Jedan od njih je i ACI o kojemu smo maloprije govorili. Ne prihvaćam tezu o generalizaciji po kojoj država, odnosno državna tvrtka lošije upravlja od onih iz inozemstva.

Ovo su, u lučkom poslovanju, međunarodni javni natječaji i teško je tu pripremiti domaći poslovni subjekt koji to može dobiti. U cjelini, kako ja to vidim, interes koji postoji za riječku luku i za novi terminal na Zagrebačkoj obali pokazuje da smo na dobrom putu.

Pruga zvana čežnja

Hoće li Zagrebačka obala naštetiti poslovanju Brajdice? Hoće li biti dovoljno posla za oba terminala kada novi krene s radom?

– Oba terminala će itekako dobro raditi. Vjerujem da će se oni paralelno razvijati i po informacijama koje imam iz Lučke uprave, Rijeka će za pet do najkasnije sedam godina preći brojku od milijun TEU-a.

Da bi riječki prometni pravac funkcionirao u potpunosti, nedostaje mu suvremena željeznička pruga. O toj smo temi razgovarali prije dvije godine, jesmo li se u te dvije godine pomakli s mjesta, odnosno dalje od lijepih želja? Imamo li napokon barem projekt za takozvanu nizinsku prugu od Karlovca do Rijeke, ako ništa drugo?

– Dionice od mađarske granice do Karlovca su u različitim fazama provedbe. Od Zagreba do Mađarske se gradi, a od Zagreba do Karlovca se uskoro očekuje odabir izvođača. Za nastavak do Rijeke radi se projektna dokumentacija.

Do kraja ove godine očekujemo završetak izrade dokumentacije za izradu svih dionica od Karlovca do Rijeke. Nakon toga ćemo tražiti financiranje od Europske komisije. Dobra vijest je da imamo informacije kako je Europska komisija ipak voljna podržati financiranje čitave dionice, po fazama.

Kako mislite »ipak«? Iz Uprave za promet Europske komisije već duže vrijeme poručuju kako su spremni sufinancirati izgradnju te pruge, s obzirom na to da se ona nalazi na jednom od glavnih deset europskih prometnih koridora, ali da Hrvatska nema niti spremnu dokumentaciju za početak gradnje?

– Europska komisija je promijenila svoj stav oko ovog pitanja, na kojem smo inzistirali. Prije nekoliko godina nisu bili spremni sufinancirati gradnju. Mi smo 2017. krenuli u izradu studijske i projektne dokumentacije.

To je proces koji traje, a i za njega smo dobili bespovratna sredstva. Kao ministar, volio bih da krenemo raditi odmah, da sve skupa ide brže, ali moramo biti strpljivi. To je dugotrajan proces koji uključuje i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.

Ali stvari idu svojim tijekom i taj će veliki projekt biti realiziran, s tim da je Europska komisija spremna sufinancirati ga s 85 posto sredstava.

Govoreći o europskim sredstvima često najavljujete značajne projekte u vašem sektoru, iz Mehanizma za otpornost EU-a, o kojim se konkretno projektima radi i kolika im je vrijednost?

– Nacionalni program oporavka i otpornosti je dokument čija je izrada pri kraju. Koncem ovog mjeseca bit će upućen Europskoj komisiji. Pod vodstvom predsjednika Vlade krenula izrada tog sveobuhvatnog dokumenta u koji su uključeni svi resori.

Po meni je riječ o vrlo kvalitetnom dokumentu koji bi, uz pomoć europskih sredstava, trebao vratiti hrvatsko gospodarstvo, pa čak ga i dignuti iznad razina na kojima je bilo 2019. godine. Što se tiče prometa, aktivno smo sudjelovali u izradi programa, s reformom željezničkog, pomorskog i sustava unutarnje plovidbe kao bazom.

Projekti koji su kandidirani vrijedni su gotovo milijardu eura, a zajedno s CEF-om i novim financijskim okvirom, možemo očekivati ukupna ulaganja od čak tri milijarde eura u prometnu infrastrukturu. Imamo spremne projekte i to po raznim segmentima.

Jedan od njih je i gradnja novih brodova za domaće brodare, Jadroliniju, ali i druge. Vjerujem da će i naša brodogradilišta znati iskoristiti tu priliku koju smo im otvorili.

Rijeka treba promjene

Osim pozicije ministra, na poziciji ste čelnog čovjeka HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji. Dugo vremena se u javnosti nagađalo da ćete vi biti kandidat stranke za mjesto župana. Zašto niste prihvatili kandidaturu?

– Mislim da je ta priča oko moje kandidature bila predimenzionirana. Mnogi su to očekivali, posebno članovi stranke. Na osobnoj razini to vidim kao svojevrsno priznanje za sve političke dužnosti koje sam dosad obnašao.

Bio sam gradonačelnik Novog Vinodolskog u tri mandata, sada sam već u trećem mandatu ministar, no zaključak vrha stranke je bio da idemo s jakim kandidatom. To Gari Cappelli, kao tri puta izabrani gradonačelnik Malog Lošinja i uspješan ministar turizma u vladi sigurno jest.

Ja ću, kao ministar mora, prometa i infrastrukture, dalje sigurno raditi za dobrobit ovog kraja, baš kao što vodim računa i o cijeloj Hrvatskoj.

U Rijeci je, s druge strane, vaša stranka kao kandidata za gradonačelnika istaknula Josipa Ostrogovića, čovjeka kojeg gradska javnost prilično slabo poznaje?

– Josip Ostrogović nije od jučer u politici, ali je jedno novo lice, čovjek koji ima energiju, entuzijazam i znanje koje može ponuditi Rijeci da okrene novu stranicu. Rijeci je potrebna promjena, nove snage i novi početak.

To je jasno svima, to pokazuju ankete i raspoloženje građana. Na valu svega što Vlada Republike Hrvatske i ministarstvo koje vodim rade za ovaj kraj, jako je bitno tko će sutra voditi grad kako će se ona dalje razvijati.

Josip Ostrogović bi bio odličan gradonačelnik, a osim toga moramo javnosti predstaviti nova lica, nove ljude, s novim idejama.

Prema anketama, čini se da tko god bude izabran za gradonačelnika Rijeke i župana teško da može računati i na većinu u gradskom vijeću, odnosno županijskoj skupštini. Većina će se vjerojatno stvarati postizbornim dogovorima. S kim bi HDZ bio voljan surađivati i koalirati nakon izbora?

– Pričekajmo rezultate izbora pa ćemo onda razgovarati. Mi nismo zatvorena stranka, sama za sebe, već stranka koja uključuje. Naravno, postoje oni koji su nam programski i ideološki bliži, kao i oni s kojima se ne možemo složiti oko ključnih stvari.

HDZ će ostvariti najbolje rezultate do sada i u Primorsko-goranskoj županiji i u Gradu Rijeci. Sve što smo radili, naša prisutnost i aktivnost u svim gradovima i općinama u županiji, zalog je s kojim izlazimo na izbore.

Normalno, trebamo dobiti podršku građana, spremni smo za suradnju i s njima i sa strankama i nezavisnim kandidatima koji su spremni programski surađivati s HDZ-om.

Nisam svadljiv, ali…

Vi u zadnje vrijeme ne surađujete baš najbolje sa županom Zlatkom Komadinom s kojim ste, do nedavno, barem prema vašim prethodnim zajedničkim javnim nastupima, imali prilično idilične odnose, iako ste u suprotstavljenim strankama. Zbog čega se retorika između vas dvojice odjednom zaoštrila?

– Ja sam uključiv, a ne svadljiv čovjek. Moj stav je da se na izborima treba programom i kvalitetnim ljudima boriti za sebe i svoju stranku, a kad izbori završe, surađivati i stvarati. Tog sam se načela uvijek držao.

Nisam u konfliktu s gospodinom Komadinom, ali mu zamjeram što na prezentaciji projekata županijskih lučkih uprava niti jednom riječju nije spomenuto Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture koje je osiguralo svaku kunu da bi se ti projekti kojima se hvalio realizirali.

Prikazao je to isključivo svojim projektima, a to je ništa drugo nego predizborno manipuliranje i kićenje tuđim perjem. Točno tim riječima ću mu to reći čim ga vidim, jer on jako jako dobro zna kako smo te projekte pripremali i kako je Ministarstvo pomagalo županijskim lučkim upravama da kandidiraju te projekte za sufinanciranje iz EU-a.

Drugačije nije niti moglo, županijske lučke uprave to nisu ni kadrovski ni financijski u stanju odraditi. Ne treba nas župan Komadina hvaliti, pogotovo ne mene osobno, ali treba biti korektan pa barem to spomenuti.

Drugo, što se tiče samog Zlatka Komadine kao kandidata za župana, smatram da je on umoran čovjek. Da bi netko vodio županiju ili bilo koju jedinicu lokalne samouprave morate biti spremni i imati energije za tu funkciju. Zlatko Komadina to nije.

O njemu kao čovjeku ne mogu reći ništa loše, ali mi se bavimo politikom i ljudi od nas očekuju da budemo agilni, da rješavamo njihove probleme, a ne da budemo uspavani. Vrijeme je za promjene na čelu županije.

Nemate ništa protiv Komadine i niste u konfliktu, kako kažete, međutim, vaš šef u vladi i stranci, premijer Andrej Plenković i predsjednik republike Zoran Milanović očito jesu i ne biraju riječi u tom konfliktu. Jasno je na čijoj ćete biti strani, ali što mislite o retorici i načinu javne rasprave koju vode ovih dana?

– Meni se čini da je predsjednik shvatio koje su njegove ovlasti i mogućnosti pa je shodno tome odabrao nepristojnu retoriku kako bi privukao pažnju javnosti i stvorio privid da on nešto zbilja radi.

Ako se kao predsjednik zalažete za neku reformu, poput reforme pravosuđa, ne možete ih napraviti bez suradnje s Vladom jer su vam takve ustavne ovlasti. I onda umjesto suradnje, predsjednik Milanović bira vrijeđanje Vlade i članova Vlade po svom nahođenju i to po pet puta dnevno.

Ne samo da je to iracionalno već i neiskreno, jer građanima i javno govoriš jedno, a zapravo ti je namjera sasvim drugačija. Ne želiš surađivati, već se želiš medijski i javno promovirati. Da zaključim, da želiš reforme i konstruktivnu suradnju, ne bi se ovako ponašao i vrijeđao.

Projekt komunalnih vezova na Pećinama je u pripremi

​Od manjih, ali ne manje važnih projekata, kako ih nazivate, izdvajaju se oni u lokalnim i regionalnim lukama, gdje dio javnosti ipak zamjera to što je u tim projektima izgrađen nesrazmjerno veći broj komercijalnih vezova od komunalnih. Što bi trebao biti prioritet, izgradnja komercijalnih vezova za nautičare u tim lukama ili komunalnih za lokalno stanovništvo?

– Kao ministra me raduju velika ulaganja u ogroman broj lokalnih i regionalnih luka u čitavoj Hrvatskoj, u njihovu obnovu, izgradnju i opremanje. Kad sam postao ministar inzistirao sam da ih financiramo u punom iznosu, pri čemu se 85 posto financira iz EU sredstava, a 15 posto iz državnog proračuna.

Ima među ovim projektima i onih nacionalnih, a kada se podvuče crta, do sada je u protekle četiri godine uloženo oko milijardu i pol kuna. Slažem se da treba graditi više komunalnih vezova. Grad ili mjesto na obali koje ima riješen problem komunalnih vezova je sređeno mjesto.

To je standard koji bi svako naselje na obali trebalo imati. Imamo takav projekt u Šibeniku, luka Vrnaža, gdje je Grad Šibenik riješio komunalne vezove za 800 korisnika. To je ogledni primjer kako jedan grad treba voditi računa o komunalnim vezovima, odnosno o domaćem stanovništvu.

Po istom primjeru priprema se i sličan projekt u Rijeci. Gdje, s obzirom da većinom akvatorija upravlja Lučka uprava koja je pod izravnim nadzorom države, odnosno vašeg ministarstva, a riječ je o lučkom području nedostupnom građanima?

– Na Pećinama. U suradnji s Gradom Rijeka koja je zadnje četiri godine po ovom pitanju vrlo dobra. Očekujem da će Grad i Lučka uprava napraviti takav projekt jer prostora ima dovoljno. Prema mojim informacijama projekt je u pripremi, a financiranje će biti odobreno, ne zato što ja tako kažem, nego zato što sredstava za to imamo.

I u Mehanizmu za otpornost i u novoj financijskoj perspektivi imat ćemo još milijardu i pol kuna za ulaganje u luke. Treba li komercijalne vezove u gradovima i mjestima duž obale dati u koncesiju ili ih ostaviti pod ingerencijom županijskih lučkih uprava?

– To je stvar odluke lokalne uprave. Osobno bih uvijek jačao županijske lučke uprave i njihove prihode. Ako su one stabilne, a imaju mogućnost da rade taj posao, zašto ne. Zašto ne bi financijski jačale i postale sposobnije za obnovu lučkih područja i nova ulaganja, što i je na kraju krajeva i njihova obaveza.

Ali to je samo moje mišljenje, a konačna odluka je na njima.