Porezne vlasti ali i javnost trebali bi od sljedeće godine imati bolji uvid u to plaćaju li tvrtke kćeri ili podružnica koje su osnovale multinacionalne kompanije u Hrvatskoj, porez na dobit koji svojim iznosom odgovara ostvarenim prihodima ili je prelijevanjem prihoda kroz povezana društva porez plaćen tamo gdje je najniži. Iste podatke trebali bi imati i za hrvatske tvrtke koje svoje podružnice ili tvrtke kćeri imaju izvan Hrvatske.

To bi trebao omogućiti prijedlog izmjene Zakona o računovodstvu koji je Vlada poslala u parlament, a njime se zapravo u Hrvatsko zakonodavstvo ugrađuje europska direktiva kojom se multinacionalne kompanije želi natjerati da jasno pokažu koliko su poreza platili u pojedinoj državi. Više od desetljeća europski se parlament borio donijeti pravila koja će obvezati multinacionalne kompanije na objavu takvih podataka, a kad su te velike korporacije u pitanju, ponekad je teško pratiti koliko je društva i gdje osnovala matična tvrtka, a kamoli koliko je u pojedinoj državi plaćeno poreza.

Sumnjičava javnost

Situaciju dodatno pogoršava borba europskih država da snižavanjem poreza i odobravanjem brojnih poreznih olakšica, privuku međunradne tvrtke, posebice najveće tehnološke kompanije, da baš na njihovom teritoriju registriraju svoja središta za Europu, u čemu je možda i najviše uspjeha imala Irska. I same su europske tvrtke jedinstveno tržište shvatile kao priliku da biraju u kojoj će državi, ovisno o visini stopa, plaćati porez na dobit.

Primjena direktive trebala bi započeti u svim članicama Unije od srpnja sljedeće godine, a Vlada predlaže da sve odredbe domaćeg zakona stupe na snagu s početkom sljedeće godine. Tako bi, prema prijedlogu zakona, obvezu izvještavanja o porezu na dobit imalo svako matično društvo koje je registrirano u Hrvatskoj, ali ima tvrtke kćeri ili podružnice izvan Hrvatske i godišnji mu prihod prelazi 750 milijuna eura. Tako će se znati odlijeva li neka domaća tvrtka preko svojih društava kćeri ili podružnica dobit izvan Hrvatske kako bi platila manje poreza na dobit. Ako tvrtka i njezina povezana društva posluju isključivo u Hrvatskoj neće imati obvezu izvještavati o porezu na dobit. Istu će obvezu imati i tvrtke čije je sjedište u nekoj članici Unije pa će objava tih podataka, omogućiti poreznim vlastima i javnosti uvid u to koliko je poreza plaćeno u Hrvatskoj, ako te kompanije imaju poslovanje u našoj zemlji.

No, kako u Hrvatskoj ne posluju samo tvrtke koje imaju domaće osnivače ili su im matična društva u EU-u, obveznici objave izvješća o porezu na dobit su i srednja i velika poduzeća koja posluju u Hrvatskoj, a koja su društva kćeri neke inozemne kompanije, koja ne primjenjuje pravo Republike Hrvatske ili druge države članice. Istu obvezu ima i podružnica koju je u Hrvatskoj otvorio takav poduzetnik. Uvjet je da prihod matičnog društva prelazi 750 milijuna eura, a prihod podružnice osam milijuna eura.

Svi oni moraju javno dostupnim učiniti izvješće o informacijama o porezu na dobit koje se odnosi na krajnje matično društvo. To izvješće uz iznos dobiti ili gubitka prije oporezivanja, te plaćenom porezu na dobit i akumuliranoj dobiti mora sadržavati i još neke informacije, primjerice, o prirodi poslovanja poduzeća ili broju stalno zaposlenih.

Zdravo tržište

Navodi se u zakonu i mogućnost da takve informacije društvo kći ili podružnica ne mogu dobiti od matične tvrtke, ali i dalje imaju obvezu objaviti podatke, čak i nepotpune, do kojih su uspjeli doći te izvijestiti da im matica podatke nije dostavila.

Izvješće o informacijama o porezu na dobit obuhvaća informacije koje su vezane za sve aktivnosti obveznika, uključujući aktivnosti svih povezanih društva konsolidiranih u godišnjim financijskim izvještajima za određenu godinu. Uz to je ovlašteni revizor dužan u revizorskom izvješću navesti je li tvrtka čije izvješće revidira, za prethodnu godinu objavila izvješće o porezu na dobit i, ako jest, je li objavljeno u skladu sa Zakonom.

– Zdravom jedinstvenom tržištu potreban je pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti kojim se potiče rast i koji se temelji na načelu da poduzetnici plaćaju porez na dobit u državi u kojoj je ona i ostvarena, navodi se u Vladinom objašnjenju zakona, a to je jedan od argumenta kojeg je istaknuo i EU parlament kod donošenja direktive. Dodaje se i da će utvrđivanje zajedničkih pravila o transparentnosti za objavljivanje informacija o porezu na dobit doprinijeti općem gospodarskom interesu, ali će se time omogućiti vraćanje povjerenja građana EU-a u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Teško je u tu pravednost uvjeriti građane kada se čak šest članica EU-a: Irska, Luksemburg, Belgija, Nizozemska, Malta i Cipar, ubrajaju među 20 najvećih poreznih oaza. Pri tome Nizozemska drži četvrto,a Luksemburg šesto mjesto među poreznim oazama.