Tehnološke platforme

Oporavak ili ne? Proizvodnja se vraća na prijekriznu razinu, ali prije nje je također – padala

Aneli Dragojević Mijatović

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Ljudi uvijek imaju iste potrebe koje »pokrivaju« tradicionalne industrije, koje su u razvijenim ekonomijama doživjele »upgrade« novim tehnologijama, a mi na njih sada gledamo s prezirom. I dalje trebamo naše klasične industrije, ali nove tehnološke platforme, kaže Mladen Vedriš



Imat ćemo vrlo duboku i snažnu recesiju, no bit će kratkotrajna, rekao je guverner Hrvatske narodne banke na panelu konvencije hrvatskih izvoznika o utjecaju korona krize na hrvatsko gospodarstvo i izvoz. Vujčić je pritom naglasio i da se industrijska proizvodnja u Hrvatskoj već u potpunosti oporavila, u obliku slova »V«, i već je sada, kaže, na pretkriznoj razini.


Nedavno je i Vedran Šošić, glavni ekonomist HNB-a, istu tezu o oporavku hrvatske industrije (na prijekrizne razine) iznio na konferenciji Hrvatsko novčano tržište, gdje se govorilo o novim impulsima razvoju.


No, kao da se zaboravlja da je naša industrijska proizvodnja na godišnjoj razini padala i prije korone, odnosno još od studenoga prošle godine, a i prije toga je u prosjeku stagnirala – čast izuzecima – čekajući upravo nove impulse.




Stoga bismo se mogli pitati – »na što« će se industrijska proizvodnja oporaviti, kada je polako proklizavala i prije ove krize, a sada, kada se pokazalo da je prevelika izloženost turizmu uistinu opasna, upravo bi je trebalo snažno pogurati.


To znači definirati grane, strategiju razvoja, te tako povećati potencijal rasta, jer potencijalni rast BDP-a je slab, pa onda i stvarna stopa nikad ne može dobaciti preko određenih granica. Sada stoga možda treba govoriti, ne samo o oporavku industrijske proizvodnje, koliko o tome da industrijski razvoj treba iznova osmisliti, dati mu napokon mjesto u javnoj raspravi kakvo zaslužuje, a onda to pretočiti u planove i akcije.


Sada se čeka Nacionalni plan oporavka i održivosti, koji će valjda odgovoriti i na neka od tih pitanja – kamo idemo i kako ćemo usmjeriti EU novac, da on ne završi samo u infrastrukturi nego i u nadgradnji, u pokojoj tvornici, proširenju kapaciteta… U tom je smislu ova kriza prilika, mogla bi biti odskočna daska, no hoće li?


»Staro« nije »out«


Ekonomist i profesor Mladen Vedriš kaže da su, statistički, brojevi podložni interpretaciji iz raznih kutova, pa s obzirom na to da smo zbog zatvaranja ekonomije na proljeće imali iznimno snažan pad industrijske proizvodnje, u odnosu na to korona-razdoblje, sada je bolje. Međutim, ako se gleda nešto dulji period, de facto već deset mjeseci imamo pad industrijske proizvodnje.


– Ako smo malo usporili u posrtanju, to je u redu, no za mene je ovaj trendovski podatak, koji obuhvaća dulje razdoblje, daleko značajniji. Moramo znati da se nakon lockdowna i korona-perioda nećemo probuditi u isti svijet: svijet se promijenio i mijenja se.


Oni koji su i prije ove krize bili jaki, preživjeli su i dodatno rade na sebi, oni su i apsolutno i relativno odskočili, stoga se više ne može ni preživljavati, a kamoli graditi budućnost na socijalnim mjerama.


One su dobre jer održavaju društvenu koheziju, međutim, nisu dostatne i većinom su usmjerene samo na jedan segment gospodarstva – servisni. Potrebna nam je reindustrijalizacija na novim osnovama, a to znači nove tehnologije i nova ulaganja, kao i pitanje apsorpcije kapitala koji sada može doći iz EU-a, kaže Vedriš, dodajući da gospodarstvo moramo učiniti dovoljno atraktivnim da privuče i privatni kapital.



»Ako izgradiš cestu uz koju će izrasti tvornica, onda je to bila prava investicija, a ako sve ostane samo na izgradnji ceste – onda je to više trošak«, pojašnjava Vedriš. Svi naši problemi, tumači dalje, koje smo imali i prije korone, od niske produktivnosti, konkurentnosti, nisu nestali, oni su i dalje tu, neće nestati.


Koliko god se govori sad o zelenom i digitalnom, riječ »proizvodnja« i dalje se teško probija u javne rasprave, a industrijska strategija s ključnim granama i dalje je nepoznat pojam, primjećujem.


– Najlakše je napraviti neki rotor, to se vidi, birači su zadovoljni i reći će, vidiš, nešto su ipak napravili. Stvaranje pak pretpostavki za novi val industrijskog razvoja puno je zahtjevnije, napominje. Ono je višeslojno, zahtijeva niz koordiniranih akcija koje se ponekad čine i nepovezane s krajnjim ciljem, traži vrijeme. Stvari, ipak, nisu toliko složene.


– Ljudi u suštini uvijek imaju iste potrebe, hranu, namještaj, auto, odjeću, lijekove… Sve su to ustvari tradicionalne industrije koje su u razvijenim ekonomijama doživjele »upgrade« novim tehnologijama, a mi gledamo sad s prezirom na njih, umjesto da se razmišlja kako da ih se unaprijedi. Trebamo i dalje naše klasične industrije, ali nove tehnološke platforme, podvlači Vedriš.


Imamo priliku


Razgovaramo nadalje o tome kako se govori o digitalnom i zelenom kao sektorima, a ne razumije se da sve mora biti prožeto time, to su pristupi i alati, a proizvodi slijede potrebe tržišta.


No, navodi Vedriš, za takav razvoj industrije treba imati preduvjete; zemljište koje je infrastrukturno riješeno, visokoobrazovanu radnu snagu, adekvatnu poreznu politiku, poticajno poslovno okruženje. Ima tu, dakle, dosta posla, za kreatore javnih politika i javne servise.


– Dakle, postojeće industrije zahtijevaju modernizaciju, a nove su na njih naslonjene, kaže Vedriš.


Dodaje da je problem i nerazvijenost klasterske strukture, pa primjerice, imamo puno kvalitetnih OPG-a koji, međutim, nastupaju usitnjeno, nepovezano, i onda trgovački lanci robu »vuku« izvana.


– Kako god da si tepamo da smo dobro prošli u ovoj krizi, podaci za prvih šest mjeseci, a vjerojatno i za devet, pokazat će da smo u nekoliko zemalja EU-a koje će krizu najviše osjetiti, ističe Vedriš.


Predlaže kombinaciju pasivnih i aktivnih mjera pri čemu, veli, treba podizati tehnološku razinu postojećih, klasičnih industrija, koje već imamo i koje treba unaprijediti, plus ofenzivnu politiku kada je riječ o novim industrijama, a pogotovo privlačenju investicija.


Trebamo, veli, sada iskoristiti trend regionalizacije, umjesto ranije globalizacije, u smislu da se u zemlje u regiji, koje su također članice EU-a, već prije dosta ulagalo, i tu bi sad mi trebali biti na redu. Ako međutim ne poradimo na poslovnom okruženju, investitori neće gledati u nas, nego kroz nas, napominje Vedriš. Konkurencija u regiji ne spava.


Fizički pokazatelji u turizmu bolji od financijskih


Guverner Vujčić smatra da će turistička sezona biti negdje između osnovnog HNB-ovog scenarija, koji predviđa pad od 70 posto i optimističnog, koji prognozira pad od otprilike 50 posto. U tom kontekstu naveo je i promijenjenu strukturu gostiju, pri čemu, dobro je primijetio, zbog izostanka zrakoplovnih linija ove godine pretežu oni manje platežne moći.


Vedriš se slaže da će fizički promet biti bolji od financijskog, jer, veli, uz izostanak spomenutih aviogostiju, treba dodati da su izostali dalekoistočno i sjevernoamerički gosti koji su dobri potrošači, a da se ne govori o izostanku konferencijskog turizma, pri čemu konferencijski gost u prosjeku troši i tri puta više od gosta koji dolazi na odmor.