RIJEKA – Europska središnja banka upozorila je na pojačanu ranjivost europskog financijskog sustava kao posljedice pandemije koronavirusa. U riziku su banke, ali i države koje, slično kao i u prošloj krizi, sada fiskalnim poticajima pomažu svojim ekonomijama i poravnavaju neravnoteže zbog blokade. ECB upozorava i da je pandemija samo dodatno naglasila već postojeće ekonomske ranjivosti financijskog sektora, korporacija i država u eurozoni.

Tvrdi pritom da će se banke u eurozoni, iako dobro kapitalizirane, vjerojatno suočiti sa značajnim gubicima i daljnjim pritiskom na profitabilnost. (To se onda odnosi i na banke-majke banaka koje posluju u Hrvatskoj, op.a.) Banke, opisuje ECB, odobravaju odgodu kreditnih obveza klijentima koje je kriza pogodila, građanima i poduzećima, a moraju odgovoriti i na pojačanu potrebu za financiranjem također sve zaduženijih država.

Rizici po financijsku stabilnost naglašeni su, pojašnjava ECB, jer već postojeće ranjivosti sustava djeluju uzajamno s pandemijom. Ti rizici uključuju cijene imovine, krhkost investicijskih fondova, održivost državnog i korporativnog duga i slabu profitabilnost banaka. Virus se proširio krajem veljače, kada je na financijskim tržištima došlo do snažnog pada cijena imovine, naglog povećanja volatilnosti, nelikvidnosti, te općeg pooštravanja financijskih uvjeta.

Djelovanje središnjih banaka pomoglo je stabilizaciji uvjeta na tržištima, a zemlje eurozone najavile su (i provode) fiskalne pakete kako bi ublažile ekonomske posljedice za domaćinstva i kompanije. Fiskalne mjere trebale bi podržati gospodarski oporavak, a naročito je pomoć potrebna korporativnom sektoru, poduzećima, koja su sada suočena s otežanim održavanjem likvidnosti i novčanog toka, opisuje ECB. No, dodaje da bi povećanje javnog duga moglo potaknuti preispitivanje rizika država i ponovo stvoriti pritisak na one ranjivije. Iako su banke podržane značajnim povećanjem kapitala i likvidnosti od strane monetarnih vlasti, troškovi financiranja su povećani. Povrat na kapital bit će znatno manji nego prije pandemije, vjeruju u ECB-u.

Podrška Europe

U međuvremenu Europska komisija predstavila je opsežan plan oporavka gospodarstva EU-a, koji uključuje 750 milijardi eura pomoći zemljama, od čega 500 bespovratno, a u čemu bi trebala participirati i Hrvatska. Sve to unijelo je optimizam na financijska tržišta pa rastu burzovni indeksi, ali i vrijednost eura u odnosu na američki dolar.

Hrvatsko Vijeće za financijsku stabilnost, na čelu s guvernerom Hrvatske narodne banke Borisom Vujčićem, nedavno je također upozorilo na povećane rizike u sustavu, no i ustvrdilo da stabilnost nije ugrožena. Reakcija vlasti je, kažu, bila pravodobna, pri čemu je HNB kreirao značajnu likvidnost, a banke su i otprije visokokapitalizirane. Potvrda za to došla je netom i od strane Standard&Poor’sa koji je zadržao investicijski rejting Hrvatske (minus BBB) sa stabilnim izgledima, pri čemu je argument upravo stabilna financijska pozicija zemlje, odnosno činjenica da su devizne rezerve HNB-a dovoljno visoke da održe tečaj kune i amortiziraju moguće udare.

S&P u prilog hrvatskih stabilnih izgleda navodi i suradnju s ECB-om, koji je HNB-u pružio podršku u vidu valutnog swapa. Dakle, europsko zaleđe bez sumnje sada doprinosi Hrvatskoj koja će uskoro potražiti nove zajmove i kod inozemnih investitora. ECB ipak šalje jednu opću poruku da opasnost u Europi nije prošla, štoviše, ona bi se tek mogla zahuktati, u vidu pretjeranog zaduživanja, ako ono ne bude bilo popraćeno oporavkom u realnom sektoru. Naime, više nije upitno čeka li nas recesija, samo je pitanje njene dubine i trajanja. Prognoze za eurozonu su pad BDP-a od 8 do 12 posto, a za Hrvatsku oko 10 posto.

Bez strategije

Ovaj treći paket mjera Vlade trebao bi domaćoj ekonomiji pomoći da iz blokade prijeđe u »normalu«, i što ta premosnica bude uspješnija, to će biti manje žrtava gospodarske krize koju za sobom ostavlja pandemija. No, za tu premosnicu potrebno je djelovati, ne više samo interventno, već i imati strategiju o tome što nam je važno, na što ćemo staviti naglasak i kako će se uopće naša gospodarska politika oblikovati u budućnosti. Točnije, za to bi trebalo imati viziju i gospodarsku politiku koje u biti nema. Zasad se opet inzistira na sektorima koji su se i u ovoj krizi pokazali nedostatni, poput turizma, jer se naravno opet od turizma očekuje hitna pomoć.

Ona će i doći, u nekom obimu, no pravi je problem upravo onaj uporni pad industrijske proizvodnje koji se događa neovisno o koroni – on svjedoči da nema strategije koja bi poticala tu granu koja se i sada u blokadi pokazala žilavijom u odnosu na usluge i turizam. Trgovina je primjerice pala izravno zbog blokade, i to u travnju za 25 posto, dok industrija pada pomalo cijelo vrijeme, a u travnju 11 posto. To znači da pada neovisno o koroni, a za vrijeme blokade pala je manje od trgovine. Hoće li gospodarski programi stranaka to uočiti? Vrijeme je predizborno, pa politika ionako sada svašta može i reći i poreći. Hrvatska ide prema novom ekonomskom dnu, a svako dno – nikad se ne zna – može biti i prilika za novi početak.