Podrška

HEP za gradnju drugog bloka nuklearke Krško: “Da je već izgrađen, bili bismo mirni po pitanju struje za budućnost”

Jagoda Marić

Foto Davor Puklavec/PIXSELL

Foto Davor Puklavec/PIXSELL

Siguran sam da će Slovenci ići u izgradnju drugog bloka i mi u tome moramo sudjelovati, kaže Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta »Ruđer Bošković«



Hrvatski i slovenski premijeri Andrej Plenković i Janez Janša ponovo su, nakon sastanak u ponedjeljka, aktualizirali sudjelovanje Hrvatske u gradnji drugog bloka Nuklearne elektrane Krško (NEK 2), što je tema koja se povremeno pojavljuje u Hrvatskoj javnosti više od desetljeća, ali se zasad nije otišlo dalje od načelnog izražavanja želje da se nastavi suradnja koja je započela još 1970. sporazumom dvije tada jugoslavenske republike o gradnji NE Krško.


O električnoj energiji iz nuklearnih elektrana sve se više govori unutar Europske unije u posljednjih godinu dana zbog rasta cijena fosilnih goriva, ali i plana da se smanji njihova upotreba.


Tako se i električna energija iz nuklearnih elektrana tretira kao čista, ona koja bi mogla pomoći u dosezanju zelenih planova u EU-u, a zagovornici nuklearki još su glasniji otkad je rat u Ukrajini doveo u pitanje energetsku opskrbu EU-a. U tom kontekstu treba promatrati i spominjanje uključivanja Hrvatske u gradnju NEK 2 nakon sastanka Plenkovića i Janše.


Načelna faza




No, čini se da su i sada hrvatski akteri, kad je u pitanju gradnja drugog bloka, još uvijek u »načelnoj fazi«, ili više od toga trenutačno nisu spremni podijeliti s javnosti.


Tako su na sva naša pitanja o potencijalnoj suradnji, ali i kapacitetima ili cijeni novog bloka iz Hrvatske elektroprivrede, koja je 50-postotni vlasnik NE Krško odgovorili tek da je nositelj projekta NEK 2 slovenska kompanija GEN Energija, te su poručili da HEP podržava taj projekt i da je spreman sa slovenskim partnerom razgovarati o mogućnostima i modalitetima suradnje.


GEN Energija slovenski je suvlasnik NE Krško i prošle je godine dobila energetsku dozvolu za planiranje i gradnju drugog bloka, što je prvi korak višegodišnjeg procesa, a u jednom trenutku spominjao se i mogući referendum o gradnji novog bloka.


Na to da je energetsko odobrenje koju je lani u srpnju dala slovenska Vlada, odnosno Ministarstvo za infrastrukturu tek početak procesa pripreme izgradnje energetskog objekta, podsjeća i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a na pitanje o cijeni projekta kažu da za NEK 2 još uvijek nije poznat niz elemenata i da će se tek daljnjim postupcima pripreme definirati svi parametri koji će utjecati na konačnu cijenu projekta.


O cijeni se, pak, nakon dobivanja energetskog odobrenja i u Sloveniji govorilo kao o iznosu od nekoliko milijardi eura, pa se kao najniži iznos spominjalo pet milijardi eura, ali je dio procjena išao i do osam milijardi eura.


Za nuklearnog fizičara s instituta »Ruđer Bošković« Tončija Tadića dvojbe nema, Hrvatska mora sudjelovati u gradnji drugog bloka i o tome treba potpisati međudržavni sporazum sa Slovenijom.


Brojna infrastruktura


– Siguran sam da će Slovenci ići u izgradnju i mi u tome moramo sudjelovati. Da je taj drugi blok već izgrađen Hrvatska bi bila mirna po pitanju električne energije za budućnost. Oko 70 posto električne energije dobivamo iz obnovljivih izvora, što uključuje i hidrocentrale, a iz svakog bloka godinama bi još dobivali po 15 posto.


Europa svoje zelene planove o dekarbonizaciji neće postići bez nuklearne energije, to je sada i njima jasno, napominje Tadić. U prilog njegovoj tvrdnji ide i činjenica da je Unija početkom veljače ove godine predstavila dokument po kojem će nova ulaganja u nuklearnu energiju i plinske termoelektrane i infrastrukturu smatrati ekološki održivim, odnosno zelenim, a to onda otvara i pitanje njihovog financiranja iz europskih fondova.


No, kako god se financirao novi blok nuklearne elektrane u Krškom, Tadić napominje da će od konačne odluke o njegovoj gradnji morati proći sedam do deset godina, ali dodaje da situaciju, u odnosu na gradnju prve elektrane, olakšava to što sada već postoji brojna infrastruktura, od sustava hlađenja do dalekovoda.


U Sloveniji se pak nadaju da bi drugi blok mogao biti završen do 2033. godine, te da će uz produžetak rada sadašnjeg bloka do 2043. godine, moći ostvariti zelene planove o dekarbonizaciji.


Dok Slovenci pripremaju gradnju, a Hrvati načelno izražavaju planove da se pridruže tom projektu, najveći protivnici i produžetku rada postojećeg postrojenja do 2043. godine i gradnji novog su zapravo u Austriji.


U više su navrata iz te države tražili da se postojeće postrojenje ugasi kako je planirano 1. siječnja 2023. godine, odnosno da mu se ne dopusti rad još 20 godina, a protive se gradnji novog bloka uz argument da je nuklearka u Krškom, od svih takvih elektrana u Europi, izgrađena na potresno najopasnijem području i da bi se prije odluke o njezinom eventualnom građenju trebalo napraviti sva seizmološka istraživanja.


Austrijanci su posebice nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa pritiskali da se rad NE Krško završi 2023. godine.


Treba riješiti pitanje zbrinjavanja otpada


Prije nego što se sa Slovenijom dogovori oko gradnje novog bloka Hrvatska bi trebala konačno razriješiti pitanje zbrinjavanja nisko i srednjeaktivnog otpada koji mora zbrinuti na svome teritoriju, a namjeri Hrvatske da se taj otpad skladišti na Trgovskoj gori osim lokalnog stanovništva protivi se i susjedna Bosna i Hercegovina.