Vrhovni sud

Ukinut osuđujući dio presude gradonačelniku Crikvenice: Odnosi se na pogodovanje svom trgovačkom društvu

Šarlota Brnčić

Zaista volim svoju Crikvenicu, to je ono što me najviše pokreće te daje želje i motivacije za još više i još bolje – Damir Rukavina / NL arhiva

Zaista volim svoju Crikvenicu, to je ono što me najviše pokreće te daje želje i motivacije za još više i još bolje – Damir Rukavina / NL arhiva

Slučaj crikveničkog gradonačelnika vraćen je na ponovno suđenje. Potvrđen je oslobađajući dio presude.



Vrhovni sud prihvatio je žalbu crikveničkog gradonačelnika Damira Rukavine i ukinuo presudu u osuđujećem dijelu te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i to pred potpuno izmijenjenim vijećem.


Rukavina je u srpnju 2017. godine u riječkom Županijskom sudu bio osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu. Kako smo tada izvještavali, pet mjeseci zatvora, uvjetno na godinu dana, izrečeno mu je zbog prve optužnice USKOK-a, koja ga je teretila za »zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti«, da je pogodovao svojoj tvrtki u kojoj je ostao prikriveni vlasnik i nakon što je postao gradonačelnik.


Oslobođen je optužbe za drugo kazneno djelo, iz optužnice koja ga je teretila za »sprječavanje dokazivanja«, da je pokušao utjecati na jednog svjedoka iz prvog postupka kako bi promijenio svoj iskaz.




Vrhovni je sud djelomično ukinuo te djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Rijeci


Kako su detaljno obrazložili, prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženik je osuđen zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, a oslobođen optužbe zbog kaznenog djela sprečavanja dokazivanja.


Vrhovni je sud prihvatio žalbu optuženika i ukinuo presudu u osuđujućem dijelu. To se odnosi na optužbu da je optuženik, nakon što je izabran za gradonačelnika 2009., iskoristio svoj položaj i ovlasti da bi pogodovao trgovačkom društvu kojeg je osnovao. Riječ je o trgovačkom društvu koje je već prije za grad obavljalo poslove vezane za javnu rasvjetu. Prema optužnici, optuženik je omogućio tom društvu da i dalje zadrži poslovne odnose s gradom. Formalno je prenio vlasništvo poslovnih udjela na drugu osobu, ali zadržao upravljačka prava u društvu. Tereti se da je znao da njegovo društvo nije jedini gospodarski subjekt koji može izvršiti radove za grad i da nisu ispunjeni uvjeti za javnu nabavu bez prethodne objave. Kao gradonačelnik donio je odluku o takvoj vrsti javne nabave. Potom je grad je s tim trgovačkim društvom zaključio dva ugovora o izvođenju radova. Na temelju tih ugovora društvu je isplaćeno 521.470,20 kuna i 201.410,68 kuna.


U tom je dijelu prvostupanjska presuda ukinuta jer za sada ne stoje zaključci prvostupanjskog suda da je prijenos poslovnih udjela društva bio samo formalan, a ne i stvaran i da je optuženik zadržao upravljačka prava i time stvarno obavljao privatnu djelatnost. Prvostupanjski sud miješa pojmove upravljačka i vlasnička prava. Vrhovni sud smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku, za sada, dovode u sumnju zaključke prvostupanjskog suda. Nakon prijenosa poslovnih udjela društva optuženik nije bio član uprave društva. Provođenje postupka javne nabave na način da su prekršena zakonska pravila o javnoj nabavi ne predstavlja samo po sebi kazneno djelo jer posljedica može biti i prekršajna odgovornost. Kod kaznenog djela cilj postupanja je pribavljanje imovinske koristi svojoj privatnoj djelatnosti. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud s više pažnje ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice. Potom će određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.


Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu da je optuženik tražio od svjedoka u kaznenom postupku protiv njega da izmjeni neke rečenice svog iskaza na predstojećoj sudskoj raspravi. Tereti se da se prilikom susreta sa svjedokom poslužio i okolnošću da pomajci svjedoka upravo ističe ugovor o radu na određeno vrijeme u trgovačkom društvu u kojem je on predsjednik skupštine. Nakon razgovora, istog dana, pomajci svjedoka je produljen ugovor o radu.


Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da činjenica da je pomajci svjedoka doista istog dana produljen radni odnos za daljnja tri mjeseca sama po sebi nikako nije dostatna za zaključak da bi to bio rezultat utjecaja optuženika u smislu protuusluge za izmjenu iskaza svjedoka na raspravi koja tek treba uslijediti u kaznenom postupku. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću da se spontani susret optuženika i svjedoka mogao shvatiti kao utjecaj na svjedoka u pravcu izmjene njegovog svjedočkog iskaza. Riječ je o kratkom razgovoru s izmjenom nekoliko riječi bez pobližeg upuštanja u raspravu o bilo čemu. Nikada se poslije tog susreta i razgovora optuženik nije obratio svjedoku niti mu konkretizirao koje bi to rečenice trebalo izmijeniti u iskazu pred sudom. Stoga nije utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo sprečavanja dokazivanja, stoji u priopćenju Vrhovnog suda.