Kada sam prije otprilike dvije godine započeo rad na svom osmom albumu »Ples slobode«, imao sam na umu jednu ideju: okupiti na jednoj ploči glazbenike koje sam susreo na svom dugogodišnjem putu. Više od 15 glazbenika iz Francuske, Portugala, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Irana sudjelovalo je na snimanju koje se odvijalo u Parizu, Amsterdamu, Novom Sadu i Sarajevu.

Osim toga, ovaj album rezultat je ponovnog ujedinjenja s kompozitorom i producentom Thomasom Couzinierom, kojeg sam sreo na otoku Pagu prije 25 godina – rekao je povodom pojavljivanja svog novog albuma Branko Galoić, hrvatski glazbenik manje znan u domovini no u Europi, gdje ga se s pravom smatra jednim od vrlo kvalitetnih predstavnika world music scene.

Samouki glazbenik

Temeljni biografski podaci kažu nam kako je rođen 1973. godine u Zagrebu, a odrastao je u Ivanić-Gradu. Kao samouki glazbenik gitaru je počeo svirati sa 17 godina u lokalnim bendovima, a 2000. godine odlazi u Amsterdam gdje živi i radi sve i svašta, između ostalog i svira na ulici te u nizu bendova tog velegrada.

Na svu sreću, njegov rad uočava Dragi Šestić, producent čuvenog Mostar Sevdah Reunion banda koji smatra kako Galoić zaslužuje priliku pa mu 2005. godine producira album »Above the Roofs«.

Nakon što čuveni britanski list The Independent baš taj album proglasi »albumom tjedna«, Galoiću je više no jasno kako treba ostaviti sve i baviti se onim što najviše voli – glazbom. Ta će odluka do ove godine rezultirati nizom novih albuma od kojih se ove godine pojavio i osmi koji na određen način predstavlja zahvalu Branka Galoića ljudima i glazbenicima koji su mu u posljednjih dvadesetak godina puno pomogli.

Foto: ILIANA ORONOZ

Tradicija Balkana

Baš stoga »Danse de la liberté« iliti »Ples slobode« »ponavlja i utvrđuje gradivo«, a u Galoićevu slučaju to znači da najčešće polazi od glazbene tradicije Balkana kojoj potom pridodaje najrazličitije druge glazbene utjecaje, i one također utemeljene na folk tradiciji (latino, orijentalni zvuci), i one suvremenije vezane za, primjerice jazz, blues rock i rock pa do filmske, čak i klasične glazbe.

Konačan rezultat svih tih kalemljenja i spajanja jesu sjajni world music trenuci koji s jedne strane rijetko koga mogu ostaviti ravnodušnim, a s druge čine veliku uslugu etno i folk tradiciji Balkana pridružujući je bogatoj glazbenoj obitelji ljubitelja world music kretanja. Važno je pritom reći da to »pridruživanje« nije tek puki brojčani doprinos, već Galoić zaista ostavlja trag i postaje ugledno i etablirano ime u svijetu ljubitelja ove vrste glazbe.

Dvanaest skladbi

Sve se to itekako se osjeti na njegovu osmom studijskom radu koji nudi 12 skladbi od kojih su šest instrumentali. Uvodna »Danse de la liberté« donosi nam zvukove ciganskih i sličnih puhačkih orkesatra koji »praše« razigranu balkansku plesnu glazbu u čijoj je izvebi uočljiva virtuoznost, posvećenost i uživljenost. »Voyage Continues« iliti »Put se nastavlja« opet nudi »dragačevce«, ali uz taj Balcanica zvuk sad tu čujemo i r’n’b, latino, jazz pa čak i tex-mex melodioznost.

Potom ćemo u vrlo dobroj »Rebirth« uživati u blues rocku s daškom balkanskih folk motiva koji zazivaju velike makedonske majstore iz grupe Leb i sol, da bi u sjajnoj temi »Skakavac« nedvojbeno bilo dokazano kako jamajčanski ska zvuk i balkanski plesni folk itekako mogu zajedno. Za sam kraj albuma Galoić čuva dvije akustične minijature, teme »Solitude« i »Flaneur« kojih se ne bi postidjeli ni ponajbolji svirači klasične gitare.

COVER ART WORK MAJDA JARBILI, Dizajn naslovnice potpisuje Majda Jarbili

Glazbeni užitak

U skladbama koje traže i vokalni doprinos te imaju tekst Galoić je s pratećim glazbenicima i dalje u vrhunskoj formi, a to znači da kompetentno odrađuju sve što treba te pružaju glazbeni užitak jednak onom iz instrumentalnih skladbi.

Galoićev vokal solidan je, čak i vrlo dobar kad krene prema sferama sevdalinki, a tekstovi su tipični i donekle prosječni, osim u slučaju hvalevrijedne »Drama Queen« u kojoj se pjeva i na engleskom i na hrvatskom, a cilj je uspješno duhovito pogravanje turbo folk stihoklepstvom i ikonografijom te načinom pjevanja pa, primjerice, slušamo stihove »Drama Queen, Drama Queen ti si moj benzin, ti si moje gorivo, nitroglicerin…«, pri čemu je iz načina pjevanja jasno da je riječ o ismijavanju najgorih turbo folk trenutaka.

Ostale su pjesme ljubavne pa tako u »Magic Carpets« kroz spoj sevdalinke, latino zvuka i orijentalne glazbe doziva čarobne tepihe da ga odnesu do nje, u vrlo dobroj »Milllion Ways« u jedno su stopljene španjolske gitare, grčki i ciganski folk te melankolija slavenskih i balkanskih prostora koja vrhunac doživljava u furioznom brzom sirtaki završetku kad svud okolo uz note lete i tanjuri i čaše.

Tri obrade

»If You Want To Love Me« vrlo je dobar »bijeg« od Balkana kroz sjajno blues rock soliranje i latino podlogu gitara, a više istočnjačkog iz smjera Orijenta no Balkana čujemo i u jako dobroj erotskoj »Rain Drops« prepunoj međuigre žičanih instrumenata, kao i pažnje vrijednoj obradi čuvenog svjetskog hita »Dont Let Me Be Misunderstood«.

Svemu navedenom treba dodati da u deluxe verziji album nudi i tri obrade – »Milion Ways« u hrvatskoj verziji te »Voyage Continues« i »Danse de la liberté« u gitarističkim verzijama. Ti dodaci obogaćuju ukupan dojam i pretvaraju ovaj album u pravu poslasticu za glazbene sladokusce world music scene i etno pristupa glazbi.