Kad su je francuski diskografi 2010. najavili kao najveće otkriće godine i Edith Piaf novog doba, malo tko je mogao predvidjeti da će Isabelle Geffroy, od milja Zaz, vrlo brzo i vrlo lako doživjeti svjetsku slavu i to pjevajući isključivo na francuskom
Dajte mi apartman u Ritzu, ne želim ga! Chanel nakit, ne želim ga! Dajte mi limuzinu, što će mi? Ponudite mi poslugu, što ću sa njom?Dvorac u Neufchatelu, nije to za mene… Nudite mi Eiffelov toranj, što ću s njim? Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje, nije vaš novac taj koji će me učiniti sretnom, želim umrijeti s rukom na srcu, hajdemo zajedno, otkriti moju slobodu, dakle, zaboravite sve vaše klišeje, dobro došli u moju stvarnost.
Zvuči poznato? Ne? Oni koji razumiju francuski vjerojatno su odmah prepoznali stihove ultimativnog svjetskog hita »Je Veux« (»Želim«) trenutno najzanimljivije francuske glazbene zvijezde Zaz koja će kroz nekoliko dana, 3. lipnja u Zagrebu održati prvi koncert pred hrvatskom publikom.
Da postoji snažna simpatija između vrckave francuske pjevačice i Hrvatske bilo je jasno još prije malo više od mjesec dana kad je njeno prvo gostovanje u Lijepoj našoj iz Boćarskog doma zbog nevjerojatnog zanimanja prebačeno u veliku dvoranu Doma sportova. A da je riječ o pravoj ljubavi potvrđeno je prije nekoliko dana kad je i taj koncert u potpunosti rasprodan.
U čemu je tajna? Čime je to simpatična 32-godišnja Francuskinja koju su prije dvije godine najavljivali kao novu Edith Piaf zavela publiku diljem svijeta – i onu koja razumije o čemu pjeva, i onu koja pojma nema što govore pjesme poput spomenutog hita »Je Veux«, ili pak »Les passants«, »Le long de la route«, »La fée«, »Trop sensible«, »Prends garde a ta langue«, »Ni oui ni non«, »Port coton«, »J’aime a nouveau«, »Dans ma rue« ili pak »Éblouie par la nuit« objavljene na albumu prvijencu »Zaz« 2010. godine?
Od ulice do reflektora
Tko je ta plavooka djevojka koja je u samo dvije godine prešla put od ulica pariškog Montmarta do pozornica diljem svijeta? Rođena 1. svibnja 1980. godine u gradu Tours, od najranijeg djetinjstva pokazuje zanimanje za glazbu – Zazini roditelji su to nasreću uočili i kad joj je bilo samo pet godina sa starijom sestrom i bratom upisali u glazbenu školu »Conservatoire a rayonnement régional de Tours« koju pohađa do jedanaeste godine i gdje uz teoriju glazbe uči svirati violinu, klavir i gitaru, te zborsko pjevanje.
Godine 1994. seli u Bordeaux, godinu dana kasnije uzima satove pjevanja te se počinje baviti sportom i to kung fuom. Šest godina kasnije dobiva stipendiju što joj omogućava daljnju glazbenu naobrazbu na CIAM of Bordeaux (Centre for Musical Activities and Information), a kao glazbene utjecaje ističe jazz pjevačicu Ellu Fitzgerald, ali i Enrica Maciasa, Bobbyja McFerrina i Richarda Bona, baš kao i afričke, latino i kubanske melodije. U Pariz stiže 2006. te počinje pjevati na ulicama i u malim klubovima.
– Volim život i glazbu. Od mladosti pjevam, sviram violinu, gitaru, brojne instrumente. Pjevala sam blues, jazz, sve sam probala. Kad sam završila školovanje u Bordeauxu, stigla sam u Pariz gdje sam tražila posao. Nisam imala od čega platiti račune, stoga sam tako počela pjevati na ulici. Naišao je neki menadžer, igrom slučaja, i novinari, i tako sam – potpisala ugovor! Sretna sam, ne mogu vjerovati da se to događa. Znala sam što želim i jako sam sretna zbog uspjeha, ispričat će u jednom od intervjua djevojka.
Procvat karijere
No, uspjeh zapravo nije došao preko noći, deset je godina Zaz kalila karijeru, svirajući na pariškim ulicama i rado se prisjeća zgode kad je u samo jednom satu zaradila nevjerojatnih 450 eura. Bila je i članica benda Fifty Fingers, no njezina karijera doživjela je pravi procvat 2010. kada je i izdala svoj prvi solo album koji je prodan u dijamantnoj nakladi.
– Novac nikada nije bio moj motiv u životu, više sam htjela iskusiti mnoge stvari koje ti život nudi. Pjesma me oduvijek pratila. Ljudi ne moraju razumjeti o čemu pjevam, no važno je slušati srcem, poručit će popularna Francuskinja.
Njena glazbena mješavina u kombinaciji s jedinstvenim, toplim vokalom na prvu je osvojila i publiku, i kritiku – od mulaca do zrelijih slušatelja, od hipstera do jazzera. Zaz nije primjer zvijezde u usponu iza koje stoji prije svega diskografska mašinerija, pa tek onda talent. U njenom je slučaju upravo neosporan talent pokrenuo cijelu diskografsku priču i učinio ju ambasadoricom francuske kulture.
– Briga me za vaše dobre manire, to je previše za mene! Ja jedem rukama i to sam ja! Govorim glasno i iskrena sam, oprostite! Prestanite s licemjerjem, bježim odavde! Bolesna sam od vaših prostota.
Pogledajte me, ne preporučujem vam sve te manire, jer to sam ja! Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje, nije vaš novac taj koji će me učiniti sretnom, želim umrijeti sa rukom na srcu, hajdemo zajedno, otkriti moju slobodu, dakle, zaboravite sve vaše klišeje, dobro došli u moju stvarnost, pjeva Zaz i publika joj vjeruje.
Zašto? Jer na pozornici ta sramežljiva djevojka iskreno izgara pokušavajući prenijeti svoju poruku na publiku pa čak i kad ju ona uopće ne razumije. Ne razumije možda riječi, ali osjeća emociju.