Ovako na suhom doku, gledan s prove, izgleda više kao sova, nego kao galeb, iako, kad vidite čitav trup, bit će vam jasno da je riječ o brodu izuzetnih linija i tehnike gradnje s kojom se ni mi brodograditelji u današnje vrijeme ne susrećemo baš često – govori nam Nikola Vojnović, iskusni stručnjak Brodogradilišta Dalmont-Kraljevica, voditelj objekta u projektu obnove Titovog broda »Galeb«, dok se s njim i rukovoditeljem Igorom Bevandićem približavamo brodu koji je trenutno na suhom doku u drugom remontnom brodogradilištu, »Viktor Lenac«, gdje su pri kraju radovi na obnovi limarije brodskog trupa i antikorozivne zaštite.

Radovi u »Lencu« dio su zahtjevne restauracije broda koji će po završetku biti privezan na Molo longu kao brod-muzej, u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture, odnosno Turističke revalorizacije reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine, za što je Grad Rijeka dobio 68,9 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa »Konkurentnost i kohezija«.

Prvi je dojam, dok hodamo prema pramcu broda koji već godinama izaziva prijepore na političkoj sceni Rijeke, ali i u ćakulama »običnih« građana, da »Galeb« na suhom izgleda puno veće i impozantnije nego u moru. Druga stvar koja upada u oči je njegova trenutna, temeljna tamnocrvena boja kojom su obojeni trup i nadgrađe, zbog koje nam je, po ulasku u brodogradilište (nakon obaveznog mjerenja tjelesne temperature na porti i ispitivanja o simptomima COVID-19), trebalo nekoliko trenutaka da shvatimo kako je riječ upravo o »Galebu« koji smo navikli gledati privezanog u Porto Barošu, u njegovoj mornaričko sivoj »odori«, prošaranoj mrljama hrđe.

Foto Marko Gracin

Plutajući objekt

Posao obnove »Galeba« prošle je godine dodijeljen brodogradilištu Dalmont iz Kraljevice, a u »Viktor Lenac« je bio dotegljen još 22. srpnja. Iz doka bi trebao izaći sutra, kada će biti otegljen natrag u Kraljevicu, gdje će biti nastavljena restauracija broda do najsitnijih detalja, čiji je završetak predviđen za travanj iduće godine, kada će brod biti prebačen u riječku luku i privezan na Molo longu kao muzej, s pratećim ugostiteljskim i drugim sadržajima.

– U stvari, strogo formalno gledano, više nije riječ o brodu, nego o plutajućem objektu, objašnjavaju nam naši domaćini, jer nakon obnove više neće imati vlastiti pogon ni upravljanje, iako će i komandni most i strojarnica biti u potpunosti obnovljeni i očišćeni, kao dio muzejskog
postava broda. No, niti jedno niti drugo više neće biti u funkciji kojoj su izvorno bili namijenjeni, prije 82 godine, kada je »Galeb« izgrađen,
u brodogradilištu Ansaldo u Genovi, kao trgovački brod imena »Ramb III«.

Prvo krećemo u obilazak vanjskog dijela, odnosno brodskog trupa koji je, ovako na suhom doku, prvi put nakon tko zna koliko godina izložen
pogledima. Naši vodiči pokazuju što je sve od radova na trupu dosad izvedeno.

– Svakako treba naglasiti da je trup broda bio u izuzetno dobrom stanju, s obzirom na starost i vrijeme provedeno u moru, bez remonta i obnove. Očekivali smo da će biti puno više korozije, kao i dijelova lima koje će trebati zamijeniti. Sve radove, naime, izvodimo uz strogi nadzor stručnjaka Hrvatskog registra brodova koji točno propisuje potrebnu debljinu limova i druge parametre da bi brod, odnosno u
ovom slučaju plutajući objekt, mogao biti registriran u Registru i dobiti potrebne dozvole za upotrebu. Nakon izvedenih mjerenja, pokazalo se da neke dijelove oplate treba zamijeniti, ali ih je bilo manje nego što smo očekivali. U sklopu radova na doku obavljena je kompletna sanacija svih podvodnih dijelova na kojima je to bilo potrebno, dotrajali dijelovi zamijenjeni su novima, nakon čega je obavljeno pjeskarenje
podvodnog i nadvodnog dijela broda i antikorozivna zaštita, uključujući i bojenje, kaže Vojnović, pokazujući nove takozvane cink-protektore, raspoređene duž trupa kako bi se u budućnosti spriječila korozija trupa.

Foto Marko Gracin

Na oplati broda, budući da više neće imati vlastiti pogon, zavarivanjem limova zatvoreni su svi vanjski otvori, dovodi mora i ispusti, s obzirom da više nema potrebe za njima, a time se postiže i bolja zaštita od korozije i drugih štetnih pojava u unutrašnjosti.

Kvalitetna gradnja

Tajna dugovječnosti limova od kojih je trup »Galeba sastavljen, dodaje, krije se u njihovom sastavu, kao i u načinu na koji su brodovi građeni prije osamdesetak godina.

– Tadašnji čelik, iako možda nije bio čvrst poput današnjih, sadržavao je i primjese drugih, plemenitijih metala, čime je bio otporniji na koroziju. Osim toga, na velikom dijelu trupa, posebno tamo gdje su veća opterećenja, poput kućišta iz kojih izlaze osovine dvaju brodskih propelera, korišteni su puno deblji limovi od onih koji se koriste danas, tako da u najvećem dijelu nisu bili prekomjerno istanjeni
korozijom. O kvaliteti gradnje i materijala, zapravo, najbolje svjedoči činjenica da brod, više od osamdeset godina nakon porinuća, još uvijek postoji, kaže Vojnović.

Kako je »Galeb« izvorno bio građen za prijevoz voća, po obliku trupa vidljivo je da je i tada, kao i danas, u tom segmentu pomorskog prijevoza presudna bila brzina, pa se tako zakrivljene linije pramčanog i krmenog dijela protežu duž gotovo cijele duljine trupa što je, opet
nam objašnjavaju Vojnović i Bevandić, u vrijeme kada su se limovi brodske oplate spajali zakovicama, bio izuzetno zahtjevan posao.

– Nama brodograditeljima ovaj brod ima izuzetno lijepu liniju, pogotovo u podvodnom dijelu. Puno se o njemu pričalo, u političkim i javnim krugovima, ali mi se ne bavimo time. Za nas je ovaj brod veliki izazov jer većina nas nije nikad do sad imala prilike raditi na ovako starim brodovima, na kojima su limovi spajani zakovicama, uz brojne druge specifičnosti tadašnje gradnje. Osim toga, vidimo vještinu nekadašnjih
brodograditelja, govore naši domaćini, dok nas vode prema krmenom dijelu broda, gdje se nalaze dva brodska propelera i kormilo. Upravo
na tom dijelu pokazuju nam koliko je znanja i vještine bilo potrebno da se brod izgradi tehnologijom kakva je bila dostupna prije gotovo jednog stoljeća.

– Pogledajte ove izlaze osovina, na primjer, svaki je lim kojima se spajaju s trupom savijen u s-obliku, s tim da još svaki od njih ima drugačije
poprečno zakrivljenje. Sama kućišta izlaza imaju relativno mali promjer, a unutra je netko trebao biti kako bi se stavile zakovice. Limovi su se već tada savijali prešama, ali neke je trebalo i zagrijavati pa onda oblikovati, dok je sa zakovicama trebalo raditi precizno i brzo, dok su vruće. Sve to svjedoči o znanju tadašnjih projektanata i inženjera, kao i o vještinama majstora koji su brod gradili. Nas fascinira taj dio i zaista je za sve nas izazov kako obnoviti i sačuvati rad tadašnjih brodograditelja, kažu.

Neuobičajeni remont

Dodatni je izazov u projektu restauracije kako pomiriti interese i zahtjeve svih uključenih strana. Od Grada Rijeke i Muzeja Grada Rijeke
koji će na brodu imati postav, preko propisa i parametara koje određuje Hrvatski registar brodova, do zahtjeva Konzervatorskog odjela, i u
konačnici, same brodograditeljske struke.

– Ovo definitivno nije klasični remont broda, kakve smo navikli raditi. Razlikuje se po vrsti gradnje broda, a još više po zahtjevima koji
su pred nas postavljeni. Na brodu će biti muzejski postav, na najvećem dijelu, ali dio je predviđen i za komercijalne sadržaje, poput hostela koji će nuditi smještaj i restorana sa zatvorenim prostorom i terasom na krmenom dijelu broda. Nekadašnji Titov apartman, smještaj i saloni za goste, komandni most, strojarnica, dio smještaja za posadu i još neki dijelovi broda bit će u cijelosti obnovljeni i predstavljat će dio muzejskog postava. Zbog toga smo sav namještaj i opremu morali pažljivo izvaditi, jer će sve to biti obnovljeno kako bi bilo vjerno izvornom uređenju broda, te vraćeno natrag na brod. Sama strojarnica je bila velik izazov, jer sve je trebalo očistiti, obnoviti i urediti, kako bi posjetitelji mogli vidjeti kako je to nekad izgledalo. Takvih strojeva i strojarnica više gotovo i nema, osim na brodovima koji su pretvoreni
u muzeje. Isto je i s komandnim mostom, gdje je svaki dio opreme trebalo demontirati, a kada budu restaurirani, treba ih ugraditi natrag.

Priča se nastavlja i s drugim brodskim prostorima, pri čemu valja imati na umu da paralelno s tim zahtjevima treba postaviti sve nove električne, vodovodne i druge instalacije, nove izolacijske obloge i sve drugo što je potrebno da bi na brodu funkcionirali muzej i drugi sadržaji i to u skladu s današnjim sigurnosnim i drugim standardima, kažu nam brodograditelji.

Nakon obilaska trupa broda, penjemo se uz dok do razine glavne palube i nadgrađa »Galeba«, gdje je za našeg posjeta vladala najveća gužva
i najintenzivniji radovi. Nadgrađe je, kao i trup, u cijelosti ispjeskareno i obojeno temeljnim premazom boje, no do izlaska broda iz doka preostalo je još niz manjih zahvata i dotjerivanja, zbog kojih smo u gornje dijelove broda smjeli tek priviriti, budući da je, po
ocjeni naših domaćina, preopasno da za vrijeme izvođenja radova unutra ulazi bilo tko osim radnika na obnovi, kojih je u »Lencu« na »Galebu« radilo više od stotinu u mjesec dana provedenih u doku.

Prazna unutrašnjost

U unutrašnjosti se, doduše, i nema što vidjeti, budući da su gotovo sve obloge, oprema i namještaj demontirani, a ostao je goli »lamarin« kojega je prvo trebalo temeljito zaštititi od daljnjeg propadanja, a tek potom će krenuti restauracija unutrašnjosti i vanjskih paluba broda. Naši vodiči pokazuju nam gdje će se što nalaziti, od već poznatog Titovog apartmana na gornjoj palubi, preko restorana na krmi, do hostelskih kabina.

– Sama paluba bila je u nešto lošijem stanju, zbog vode koja se na njoj zadržavala, osobito ispod drvenih obloga od tikovine. Sve je sada
obnovljeno, zaštićeno, a u daljnjim fazama obnove na dijelove palube bit će postavljena i nova tikovina. I na ovom dijelu svjedočimo
kvaliteti gradnje i ugrađenih materijala, primjerice na okomitim nosačima uz vanjski dio palube, za koje smo
isprva mislili kako će morati biti zamijenjeni zbog korozije, ali se nakon pjeskarenja pokazalo da su u boljem stanju od očekivanog i da ih ne
treba mijenjati. Oprema komandnog mosta i kormilarnice obnavlja se u Dalmontu u Kraljevici, a namještaj i dio ostale opreme restauriran je
u Rijeci gdje čeka na ponovnu ugradnju, kažu domaćini.

Nakon kraćeg boravka na nadgrađu, spuštamo se natrag na donji dio doka, a nakon nekoliko fotografija za uspomenu, opraštamo se od naših vodiča i »Galeba«, barem do trenutka dok ne bude u cijelosti obnovljen i privezan u riječkoj luci, kao muzej i svjedok burne povijesti dvadesetog stoljeća.

Brod s dugom i burnom poviješću

​Brod Galeb ima dugu povijest i preuređenje u muzej bit će mu četvrta namjena, uz treće ime, otkad je izgrađen i porinut 1938. u brodogradilištu Ansaldo, u Genovi u Italiji. Prvotno mu je ime bilo »Ramb III« i funkcionirao je kao trgovački brod. Početkom Drugog svjetskog rata pretvoren je u ratni brod, kao prateća krstarica. Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci, dali mu ime »Kiebitz« i ugradili mu šine za izbacivanje mina. »Kiebitz« je tijekom 1944. postavio više od 5.000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a potopljen je 5. studenog 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1948. godine izvukla tvrtka »Brodospas«. Nakon obnove u pulskom brodogradilištu »Uljanik«, 1952. godine uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod »Galeb«, a iste godine prvi put je na njemu bio Josip Broz Tito.

Pozitivne impresije s tog boravka su pola godine kasnije, u ožujku 1953., pretočene u prvo Titovo inozemno putovanje »Galebom«, u London, na susret s Winstonom Churchillom, čime je brod preuzeo dodatnu ulogu ploveće rezidencije. To je putovanje bilo znak političkog okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Uslijedila su brojna Titova putovanja »Galebom«, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Na brodu su održavani državnički susreti, u salonima i na palubama »Galeba« vodila se svjetska politika u doba Hladnog rata. Tu su boravili predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie, Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen, ali i tadašnje filmske zvijezde. Tito je zadnji put »Galebom« plovio 1979. godine. Nakon raspada Jugoslavije, brod je otplovio u Boku Kotorsku, gdje ga je otkupio grčki brodovlasnik te je doplovio u »Viktor Lenac« na obnovu, no kako je brodovlasnik bankrotirao, brod nije obnovljen. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je Galeb kulturnim dobrom, a Grad Rijeka ga je otkupio s namjerom da ga preuredi u muzej.

Muzejski postav

Budući brod-muzej bit će u sastavu Muzeja grada Rijeke koji, također u sklopu Europske prijestolnice kulture, seli u baroknu palaču u kompleksu Benčić, nekadašnju upravnu zgradu šećerane.

Projekt rekonstrukcije izradila je tvrtka Marine and Energy Solution DIV d.o.o.

Autorice stalnog postava su djelatnice Muzeja grada Rijeke Nataša Babić i Ema Makarun, a suradnik na stalnom postavu cijenjeni je povjesničar Tvrtko Jakovina. Dizajn postava potpisuje nagrađivana dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.

Originalnim predmetima, fotografijama i multimedijalnim sadržajima bit će prikazane osnovne teme stalnog postava. Suradnica na izradi videomaterijala nagrađivana je redateljica Mila Turajlić. Po završetku rekonstrukcije i opremanja »Galeb« će biti prvenstveno u funkciji kulture, a uz stalni muzejski postav, na brodu će biti i prostori za izložbe, kino te razne kreativne radionice. Dio broda bit će stavljen u komercijalnu funkciju pa će tako na brodu biti hostel, restoran/bar i suvenirnica. Muzejski dio prostirat će se na približno 4.500 četvornih metara broda, a smještajni i ugostiteljski na oko 1.000 četvornih metara.

Koncept stalnog i povremenog muzejskog postava na »Galebu« sastavljen je, ističu iz Grada Rijeke, s namjerom da bude privlačan najširem krugu posjetitelja i svim dobnim skupinama.

– Multimedijalni i interaktivan stalni postav broda-muzeja sastoji se od četiri osnovne tematske cjeline: povijest broda RAMB III/Kiebitz/Galeb od 1938. do 1990. (uz poveznice s poviješću grada Rijeke u istom razdoblju), uloga Josipa Broza Tita i njegovih putovanja »Galebom« u razvoju Pokreta nesvrstanih, život na vojnome školskom brodu, prezentacija broda kao tehnološkog dostignuća (strojarnica, kormilarnica). Stalni izložbeni postav odnosi se na sam brod »Galeb« i ono što je ostalo sačuvano od njegove izvornosti. Intervencija dizajnera i kustosa u ovim prostorijama usmjerena je na prezentiranje i očuvanje simbolične vrijednosti koju brod ima. Osim brodske infrastrukture, stalni postav oplemenit će i izložbe usmjerene na prikaz dinamične povijesti broda »Galeb« i grada Rijeke. Fundus muzeja činit će sva postojeća oprema broda, postojeći ilustrativni materijali, kao što su foto i videograđa, kopije dokumentacije o gradnji i povijesti broda, arhiva članaka, knjiga i drugih tekstualnih priloga vezanih uz »Galeb«. Posjetitelji će moći razgledati rezidencijalne dijelove, u potpunosti restaurirane, kao što su Titov i Jovankin apartman, zajednički salon, apartmani za goste, glavni salon, blagovaonica i veliki salon za goste, garderoba i spavaonice, poručuju iz Grada.