MOJ NAJLJEPŠI VRT

Marina Brozić s Krka ima neodoljivu terasu: ‘Da postoji ljubičasto cvijeće sa šljokicama i njega bih posadila’

Jelena Sedlak

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Svoju je terasu ukrasila s puno lampica koje joj noću daju poseban, bajkovit ugođaj.



Nikada do sada još nismo imali natjecatelja za najljepšu terasu koji nije bio iz Gorskog kotara. Ovaj put dobili smo uvid u lijepo i s ukusom uređenu terasu na otoku Krku, gdje smo srećom bili prije velikih lipanjskih vrućina pa smo mogli uživati u svježini velike terase okružene seoskim ugođajem.


Marina Brozić i njen suprug Tonči, iako s malenim djetetom tek nešto starijim od godinu dana, uspješno su uklopili seoski ambijent u ambijent svoje terase, pa se svaki posjetitelj tu može osjećati kao doma. Terasa gleda na livadu i maslinike, »na ovce i krave«, šali se Marina, dodajući kako je zimi pogled ipak nešto raznovrsniji jer su stabla u daljini gola pa se vidi more. Vidi se, naravno, i traktor, prava seoska idila.


Foto: Vedran Karuza



Malenu Nikol nismo vidjeli jer je spavala subokim snom, ali staru smo kuću obišli iz svih uglova. U njoj se rodilo nekoliko generacija, pa i naša domaćica Marina, a čuvala ju je baka koje više nema, pa se i o njenoj terasi, koja sada pripada stricu, Marina pobrine i tu stavi pokoji cvijet na prastaru šternu.




Zapravo na svakoj je terasi po jedna šterna i obje su ukrašene cvijećem, i to ljubičaste boje. Surfinije u dvije nijanse ljubičaste, svjetlije i tamnije, zauzimaju svaki slobodni kutak dviju terasa. Tu je i staro kolo, koje je napravio Tonči, po struci bravar, a i sve ostale maštovite bravarske radove koji krase terasu napravio je on. Već se nekoliko kupaca javilo da otkupi kolo, ali Marina ga ljubomorno čuva za sebe.


Foto: Vedran Karuza



– Imamo već kupce, ali ne dam ga, kaže ova trgovkinja, zaposlena u Trgovini Krk. A o svojoj ljubavi prema ljubičastoj boji kaže kako se sama inspirirala, a za kolo se poslužila internetom.



– Bilo ga je teško naći, ali živimo na selu i svi imaju ili kolo ili voz, pa smo ovaj naš našli u jednoj staroj kući. Što se tiče ljubičaste boje, ona je moja omiljena, još da postoji cvijeće te boje i sa šljokicama, i njega bih posadila, šali se Marina, po prirodi vesela i duhovita mlada majka, dodajući: – Sve što svjetluca i što je roza je moje.


Foto: Vedran Karuza



Svoju je terasu ukrasila s puno lampica koje joj noću daju poseban, bajkovit ugođaj. Posebno stoga što je svuda okolo okružena prirodom i seoskom atmosferom, pa se boravak na terasi čini poput kakvog lijepog sna.



– Imamo mi i vrt, ali dosta mi je ovaj balkon jer cvijeće moram zalijevati dva puta dnevno, a jedanput tjedno dodajem i umjetno gnojivo. Zahitat ću se, sad ovo-sad ono, pa nešto mora patit. Ipak imamo ponečega za naše potrebe: blitvu, špinat, ciklu, rajčice, krastavac… najviše zbog bebe. Pa i vrt moram jedanput dnevno zalijevati, najčešće navečer, govori Marina.


Foto: Vedran Karuza



O vrtlarenju je najviše naučila od roditelja, Nade i Branka. Od njih je naučila i da kada previše zatopli, treba otići na more, a ona se kupa u Krku, i s tugom kaže: »Mi nemamo more«. Ipak, imaju pogled na toranj crkve sv. Mihovila, koja je također dio obiteljske povijesti.



Na stoliću na terasi još je jedan nježan detalj, bijeli kavezić s leptirićima, za svijeću koja noću terasi dodaje na čarobnoj atmosferi. Sa strane terase penje se stara vinova loza i ruža penjačica, naravno, roza boje, a tu je i stara smokva. Svi atributi Mediterana, upotpunjeni nijansama ružičaste i ljubičaste boje. Čak i jastučići na nježno bež presvlakama balkonskog namještaja su ružičaste boje. I naravno, rafinirana atmosfera terase upotpunjena je solarnim svjetiljkama.


Foto: Vedran Karuza



I sve bi bilo kao u kakvoj bajci da baš ova terasa nije izložena udarima i bure i juga. Zato je ona najljepša negdje do kraja kolovoza, kada se već vide posljedice pregrijavanja i vjetra, pa je sve cvijeće gotovo sprženo.



– U visećim košarama zasađene su po tri sadnice i sve popiju puno vode, ali kako ima puno komaraca, podloške uvijek moram isprazniti pa nema toliko problema. Imamo i one aparate protiv komaraca, pa i njih moramo koristiti, govori Marina.



Cvijeće, kaže, kupuje impulzivno, premda se to po rafiniranoj estetici terase ne bi moglo reći. Ipak, tu je i nekoliko cvjetnica s krupnim, još nerascvjetanim pupoljcima crvene boje, za koje ona kaže da su dospjele ovamo kao plod čiste inspiracije.


Foto: Vedran Karuza



– Ja sam vam tip koji ode u vrtni centar i nešto mi se svidi, pa to i kupim, a da mu ni ime ne znam. I kada mi to uspije opstati na terasi, zaista uživam. Ne skidam uvenulo cvijeće ni sa surfinija ni s ostalog, jer su mi rekli da će inače dobiti mušice, a to baš ne bi valjalo. Svejedno opet lijepo raste i cvjeta.


Foto: Vedran Karuza