Foto: Vedran Karuza
Svoju je terasu ukrasila s puno lampica koje joj noću daju poseban, bajkovit ugođaj.
povezane vijesti
Nikada do sada još nismo imali natjecatelja za najljepšu terasu koji nije bio iz Gorskog kotara. Ovaj put dobili smo uvid u lijepo i s ukusom uređenu terasu na otoku Krku, gdje smo srećom bili prije velikih lipanjskih vrućina pa smo mogli uživati u svježini velike terase okružene seoskim ugođajem.
Marina Brozić i njen suprug Tonči, iako s malenim djetetom tek nešto starijim od godinu dana, uspješno su uklopili seoski ambijent u ambijent svoje terase, pa se svaki posjetitelj tu može osjećati kao doma. Terasa gleda na livadu i maslinike, »na ovce i krave«, šali se Marina, dodajući kako je zimi pogled ipak nešto raznovrsniji jer su stabla u daljini gola pa se vidi more. Vidi se, naravno, i traktor, prava seoska idila.
Malenu Nikol nismo vidjeli jer je spavala subokim snom, ali staru smo kuću obišli iz svih uglova. U njoj se rodilo nekoliko generacija, pa i naša domaćica Marina, a čuvala ju je baka koje više nema, pa se i o njenoj terasi, koja sada pripada stricu, Marina pobrine i tu stavi pokoji cvijet na prastaru šternu.
Zapravo na svakoj je terasi po jedna šterna i obje su ukrašene cvijećem, i to ljubičaste boje. Surfinije u dvije nijanse ljubičaste, svjetlije i tamnije, zauzimaju svaki slobodni kutak dviju terasa. Tu je i staro kolo, koje je napravio Tonči, po struci bravar, a i sve ostale maštovite bravarske radove koji krase terasu napravio je on. Već se nekoliko kupaca javilo da otkupi kolo, ali Marina ga ljubomorno čuva za sebe.
– Imamo već kupce, ali ne dam ga, kaže ova trgovkinja, zaposlena u Trgovini Krk. A o svojoj ljubavi prema ljubičastoj boji kaže kako se sama inspirirala, a za kolo se poslužila internetom.
– Bilo ga je teško naći, ali živimo na selu i svi imaju ili kolo ili voz, pa smo ovaj naš našli u jednoj staroj kući. Što se tiče ljubičaste boje, ona je moja omiljena, još da postoji cvijeće te boje i sa šljokicama, i njega bih posadila, šali se Marina, po prirodi vesela i duhovita mlada majka, dodajući: – Sve što svjetluca i što je roza je moje.
Svoju je terasu ukrasila s puno lampica koje joj noću daju poseban, bajkovit ugođaj. Posebno stoga što je svuda okolo okružena prirodom i seoskom atmosferom, pa se boravak na terasi čini poput kakvog lijepog sna.
– Imamo mi i vrt, ali dosta mi je ovaj balkon jer cvijeće moram zalijevati dva puta dnevno, a jedanput tjedno dodajem i umjetno gnojivo. Zahitat ću se, sad ovo-sad ono, pa nešto mora patit. Ipak imamo ponečega za naše potrebe: blitvu, špinat, ciklu, rajčice, krastavac… najviše zbog bebe. Pa i vrt moram jedanput dnevno zalijevati, najčešće navečer, govori Marina.
O vrtlarenju je najviše naučila od roditelja, Nade i Branka. Od njih je naučila i da kada previše zatopli, treba otići na more, a ona se kupa u Krku, i s tugom kaže: »Mi nemamo more«. Ipak, imaju pogled na toranj crkve sv. Mihovila, koja je također dio obiteljske povijesti.
Na stoliću na terasi još je jedan nježan detalj, bijeli kavezić s leptirićima, za svijeću koja noću terasi dodaje na čarobnoj atmosferi. Sa strane terase penje se stara vinova loza i ruža penjačica, naravno, roza boje, a tu je i stara smokva. Svi atributi Mediterana, upotpunjeni nijansama ružičaste i ljubičaste boje. Čak i jastučići na nježno bež presvlakama balkonskog namještaja su ružičaste boje. I naravno, rafinirana atmosfera terase upotpunjena je solarnim svjetiljkama.
I sve bi bilo kao u kakvoj bajci da baš ova terasa nije izložena udarima i bure i juga. Zato je ona najljepša negdje do kraja kolovoza, kada se već vide posljedice pregrijavanja i vjetra, pa je sve cvijeće gotovo sprženo.
– U visećim košarama zasađene su po tri sadnice i sve popiju puno vode, ali kako ima puno komaraca, podloške uvijek moram isprazniti pa nema toliko problema. Imamo i one aparate protiv komaraca, pa i njih moramo koristiti, govori Marina.
Cvijeće, kaže, kupuje impulzivno, premda se to po rafiniranoj estetici terase ne bi moglo reći. Ipak, tu je i nekoliko cvjetnica s krupnim, još nerascvjetanim pupoljcima crvene boje, za koje ona kaže da su dospjele ovamo kao plod čiste inspiracije.
– Ja sam vam tip koji ode u vrtni centar i nešto mi se svidi, pa to i kupim, a da mu ni ime ne znam. I kada mi to uspije opstati na terasi, zaista uživam. Ne skidam uvenulo cvijeće ni sa surfinija ni s ostalog, jer su mi rekli da će inače dobiti mušice, a to baš ne bi valjalo. Svejedno opet lijepo raste i cvjeta.