Minijaturna umjetnička djela

Svestrana Kastavka vještih ruku Aida Nuhanović: Za uživanje u njezinim djelima potrebno je – povećalo

Ervin Pavleković

Foto: Sergej DRECHSLER

Foto: Sergej DRECHSLER

"S kreativnim stvaralaštvom započela sam već kao mala djevojčica u dobi od pet, šest godina", kazala nam je Aida Nuhanović



Znate li koja je veličina jednog zrna riže? Vjerojatno ne, no zasigurno znate da to zrno nije veliko. Sad zamislite da vam netko kaže da morate oslikati to isto zrno riže – zvuči teško ostvarivo, možda i nemoguće, nespretno u najmanju ruku, no i izazovno, zar ne?



Za dvadeset i devetogodišnju Kastavku Aidu Nuhanović, nezaposlenu specijalisticu poduzetništva i svestranu umjetnicu vješte ruke, to nije nemoguće, a kako to radi, kao i niz drugih umjetničkih djela, otkrila je u razgovoru za naš list.


Za početak, kako se dogodilo oslikavanje zrna riže, jer to je nešto na što ne nailazimo baš svaki dan? Kako ste došli na ideju da počnete oslikavati zrna riže?


– Oslikavanje zrna riže dogodilo se spontano, kao jedan od mnogih umjetničkih izazova koje volim postavljati sama sebi, kako bih testirala granice svog kreativnog stvaralaštva. Zapravo si uvijek zadam neki izazov, jer ne volim raditi uvijek isto, a sa zadavanjem izazova si dajem i prostor za napredak. Kad sam započela, nisam imala nikakvih očekivanja, već sam odlučila crtati male portrete na papiru, unutar okvira od jedan centimetar. S obzirom na to da sam uspjela u svojem naumu, zadavala sam si i nove izazove, kao što je recimo i riža te mi je svakim novim izazovom postalo sve zanimljivije.


Tako izgleda proces stvaranja miniskulptura


Proces dug satima


Kako izgleda proces oslikavanja zrna riže? Je li takvo oslikavanje jednostavno s obzirom na veličinu jednoga zrnca?




– Proces oslikavanja zrna riže vrlo je kompleksan s obzirom na zadanu površinu te samu strukturu zrna koje u mom slučaju obnaša funkciju platna za slikanje. Ključ svakog oslikavanja zrna riže je skladan um predvođen mirnom rukom koja sjajno rukovodi vještinom, odnosno tehnikom samog slikanja po određenom zrnu. Koliko nije jednostavno oslikati zrno riže govori i sama činjenica da nikad ne znam unaprijed rezultat, niti sam sigurna hoće li to oslikavanje uspjeti. Također, u slučaju da trebam napraviti repliku nekog zrna riže i jednako oslikati neko novo zrno, to ne bi bilo moguće. Dakle, to novo oslikano zrno ne bi bilo identično zrnu oslikanom pred nekoliko mjeseci, najprije zbog veličine zrna riže, a onda i zbog drugih faktora.


Od kuda inspiracija za određeno zrno i određen crtež? Uzmete li prvo zrno pa onda razmišljate što ćete naslikati ili obrnuto?


– Prije svakog oslikavanja zrna riže nužno je proučiti zadanu materiju, odnosno, u mojem slučaju, umjetničko djelo s pripadajućim detaljima, a sve to u svrhu što boljeg oslikavanja prethodno navedenog na zrno riže. Dakle, prvo pregledavam niz fotografija koje dobro proučim, a tu ne govorim o sat vremena ili nekoliko sati, već i nekoliko dana, ili pak tjedan dana u nekim slučajevima. Fotografije moram dobro proučiti, tj. gledati duže detalje i boje, ne bih li ju u glavi svela na zadani, svakako manji okvir ili veličinu koju moram oslikati. Tek kad krenem zapravo znam hoću li uspjeti, stoga je svako oslikavanje svojevrstan izazov.


Koliko vremenski treba za oslikati jedno zrno riže?


– Svako zrno je posebno i zbog toga je veoma teško reći koliko je točno vremena potrebno za oslikavanje jednog zrna, no zasigurno mogu reći kako to ne mogu učiniti u baš jako kratkom vremenskom periodu. Naime, mogu raditi od petnaest do šezdeset sati, no to ovisi o zrnu riže i o samoj tematici. Prije svega, moram složiti paletu boja i proučiti originale fotografije, a onda krećem s oslikavanjem. Dakle, sama priprema s ciljem smanjivanja percepcije detalja slike traje sigurno nekoliko dana, no nekad i više.


Umjetnost pod povećalom


Jakne, tenisice, drvo


Oslikavate li i neke druge predmete? Koje?


– Osim zrna riže, također oslikavam i druge predmete poput recimo jakna, tenisica, drva u raznim oblicima, no i drugih na koje naiđem ili koji mi se učine zanimljivi za oslikavanje. Na jakni sam, primjerice, oslikala tri poznata slikara – Van Gogha, Salvadora Dalija i Fridu Kahlo – odnosno inspiraciju sam dobila od njihovih autoportreta. Tenisice sam, s druge strane, oslikala bez zadane teme, radilo se o trenutku inspiracije, dok sam na drvu oslikala razne stvari, poput recimo figura poznatih osoba kao što su Amy Winehouse, Tim Burton i drugih, u ovome slučaju na bijelim drvenim zečevima koji su poslužili kao platno za slikanje.


Kako ste se odlučili izrađivati male skulpture i od čega ih izrađujete?


– Mini-skulpture su također jedan od mojih vlastitih umjetničkih izazova postavljenih u svrhu motivacije i pomicanja granica u kreativnom stvaralaštvu. Mini-skulpture se, naime, izrađuju od polimerne gline, a njihova je veličina otprilike jedan centimetar, onako, od oka. Taj komadić ne može se oblikovati prstima, već to pažljivo radim šivaćom iglom. Što se tiče motiva tih skulptura, radila sam skulpture poznatih osoba i crtanih likova, isto nakon što sam odabrala nekoliko fotografija te ih pomno proučila.


Osim riže i skulptura, crtate i izvrsne karikature. Kako se taj vid umjetničkog rada dogodio, uz već dva umjetnička segmenta rada, nazovimo ih tako?


– Inspiraciju i nadahnuće za karikature pronašla sam u smjeru umjetnosti »pop surrealism« koji je još znan i kao »lowbrow«, specifičan umjetnički smjer koji umjetnicima omogućuje da stvaraju likove izvan granica mašte i da pomiču postavljene ili čak nametnute standarde u umjetnosti. »Lowbrow« zato ne teži tome da bude prihvaćen od društva i stručnjaka, već je dovoljno da postoji – »l’art pour l’art« ili umjetnost koja je sama sebi svrha, pa joj nisu potrebna nikakva pravila.


S obzirom na to da objavljujete svoje radove na Instagramu, prvo za oko zapnu zrna riže, zatim malo ispod skulpture pa crteži, tj. karikature, no kad već pomislimo da je kraj, ispod pak i neuobičajeno, pomalo ekscentrično oslikane tenisice. Postoji li neka limitiranost u vašem umjetničkom izričaju, odnosno postoji li neki predmet koji ne biste mogli oslikati?


– Oslikavanje je samo jedna od etapa mog kreativnog stvaralaštva, također izrađujem i realistične nejestive slatkiše, a moja prva i jedina ljubav zasigurno ostaju igračke s pokretnim sustavima koje sama izrađujem i ugrađujem. Kao izumitelj se trudim da svaki sustav za svaku igračku izradim samo jednom te da se on ne ponavlja više puta. Kao takav, sustav je jedinstven i potpuno funkcionalan. Moje su igračke posebne po tome što svaki put izmislim novi način njihovog pokretanja, odnosno novi sustav za pomicanje očiju, a dosad sam sam osmislila i izradila sustave za nekoliko igračaka. Svaki od tih sustava radi drugačije jer je drugačije izrađen i drugačije se pokreće, no materijal je obično žica. Tako se, primjerice, oči jedne igračke avokado otvaraju ili zatvaraju ovisno o pomicanju tijela igračke prema gore ili dolje.


Morčić na zrnu riže


Nadarena djevojčica


Jesu li talent za crtanje i ostale vrste umjetnosti kojima se bavite, kao i sklonost umjetničkome, bili oduvijek prisutni ili su se pojavili nekad kasnije u životu?


– Cijeli svoj život zapravo se bavim umjetnošću. S kreativnim stvaralaštvom započela sam već kao mala djevojčica u dobi od pet, šest godina, a moja ljubav prema stvaranju i pomicanju granica u umjetnosti traje i još uvijek.


Kako na vas utječe bavljenje kreativnom radom i umjetnošću? Mislite li da je razvijanje kreativne strane pojedinca važno i zašto?


– Bavljenje kreativnim radom i umjetnošću na mene djeluje opuštajuće. Smatram da je razvijanje kreativne strane pojedinca važno jer nas potiče da budemo inovativni, da stvaramo, da budemo ono što jesmo. Na kraju, neopisiv je taj osjećaj sreće kad u rukama držimo produkt našeg uma koji smo stvorili vlastitim rukama i koji u tom datom trenutku odražava sve naše emocije pretočene u jedan umjetnički rad.


Kakve su reakcije poznanika i prijatelja ili pak virtualnih pratitelja na Instagramu, na vaš rad?


– Reakcije poznanika, prijatelja i ostalih su zaista izvrsne. Moj je rad također bio viđen i podijeljen od poznatih umjetnika kao što su recimo svjetski poznat umjetnik, animator i direktor Jim McKenzie, američki suvremeni umjetnik, pop nadrealistički umjetnik, ilustrator, dizajner igračaka Gary Baseman, jedan od trenutačno najpoznatijih talijanskih grafitera Mister Thoms, te mikro skulptor i kreator svjetski najmanje ručno rađene mikroumjetnosti u povijesti Willard Wigan.



Kako je izgledala vaša svakodnevica u vrijeme opće izolacije?



– S obzirom na COVID-situaciju i ostanak kod kuće, rekla bih da je moja svakodnevica zapravo izgledala izvrsno. Bavila sam se, naime, oslikavanjem zrna riže jer si u nezavidnoj financijskoj situaciji, tj. besparici, nisam mogla priuštiti platno za slikanje, ha ha, ha. U konačnici, zapravo takva situacija dovela me do zrna riže, a sve to kasnije mi je donijelo određen publicitet koji zapravo godinama nisam mogla ostvariti kao umjetnik, baveći se radovima »normalne veličine«. Ipak, kao što vidite, ima i ova pandemija svojih prednosti, barem u mojem slučaju.


Klaun Pennywise na riži


Dobar rižoto


Osim oslikavanja i ostalih nabrojenih hobija, imate li još neki hobi, možda neki koji većina ljudi, onih manje kreativnih, prakticira?


– Kada ne oslikavam rižu, onda obično od nje radim jako dobar rižoto s piletinom i gljivama, nešto što jako volim. Dakle, prema ovome odgovoru možete zaključiti da mi je hobi i kuhanje. Naravno, nađe se na meniju još mnogo toga, no, s obzirom na to da smo spominjali više puta rižu koja mi služi kao platno za crtanje, sada namjerno spominjem rižu pa nastavljam o njoj u drugom kontekstu – gastronomskom.


Planirate li negdje izložiti svoje radove ili već jeste?


– Nažalost, dosad nisam imala prilike izložiti svoje radove, no zaista bih voljela. Imam u planu izlaganje radova jer bih htjela da što više ljudi vidi moje radove uživo, baš zbog toga što neki, pritom mislim najviše na one riža-uratke, nisu uobičajeni. Činjenici da nisu uobičajeni ide u prilog i to što se neki, riža-uratci, ne mogu posve jasno vidjeti bez povećala, stoga ću svim znatiželjnicima prije dolaska na moju, nadam se skoro, izložbu i razgledavanja mojih radova preporučiti nošenje povećala.


Jakna na poznate slikare: Vincent van Gogh, Frida Kahlo i Salvador Dali


Imate li neke ozbiljnije planove što se tiče vašeg umjetničkog rada?


– Pa planova zapravo ima mnogo, no prilike su skromne. Ipak, nadam se da će se sve pomalo, korak po korak, riješiti i ostvariti, a onda i da će zrno po zrno riže sačinjavati moju izložbu i moj rad koji će biti negdje izložen – prvo ovdje, a onda i negdje na inozemnom tržištu. Takvo što daje mi nadu i da će moj rad biti prepoznat u širim granicama te da će se sav trud, sva upornost i sam umjetnički žar i zanos na kraju i isplatiti.


Mini Vincent van Gogh


 


Pop nadrealizam

Izvorno »pop surrealism«, odnosno pop nadrealizam još je znan kao »lowbrow«, a potječe od »underground« umjetnosti i pokreta kao što su recimo nadrealizam i dadaizam. Taj pokret, koji je započeo krajem 1970-ih godina u Los Angelesu, ima naglašenu crtu humora, ironije i sarkazma, bez tendencioznosti smještanja djela u ozbiljnu umjetnost. Već i sama riječ »lowbrow«, prema engleskim rječnicima, ima oznaku nečega što se ne zanima za ozbiljnu umjetnost, književnost ili pak ideje.

 


»Nejestivi« Nutella keks