Popularna splitska pjevačica

Danijela Martinović: Želja mi je jednog dana biti kao Gabi Novak

Edita Burburan

.Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL

.Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Zaista se nadam, vjerujem i radujem tome ako ću jednoga dana biti poput Gabi Novak, koja ima 84. godine, a kad stane na pozornicu, ne znate biste li je radije gledali, slušali ili se divili njenoj toplini, ženstvenosti i ljepoti duše, uopće njenoj pojavnosti. To je ono što želim i čemu se radujem



Splitska pjevačica Danijela Martinović, zapravo je vječna djevojčica koja će ove godine proslaviti 50. rođendan. Godina u kojoj će zaokružiti velike brojke, jer osim pedesetice, iza nje je i 25 godina otkako je krenula u solo karijeru, ali i puno više otkad je još kao djevojčica stala na pozornicu.
Sve je kaže bilo određeno. Vjeruje kako joj je glazba bila suđena. Ovog će tjedna publici predstaviti i novu pjesmu – »Ljubav ne odustaje.«


Jedno tkivo


Za vas nikada nije bilo upitno čime ćete se baviti u životu. Glazba je vas, ili vi nju, odabrala još zarana. Ipak, sjećate li se trenutka kad ste svjesno donijeli odluku?


– U mom životu oduvijek je sve bilo – vođeno. Toga sam postala svjesna kasnije u životu… dobro ste rekli. Netko je odredio, imam takav osjećaj, da ja i glazba budemo jedno tkivo. Kroz glazbu se najbolje i najpotpunije izražavam. Okolnosti su bile spontane, odvijale su se same od sebe, pa nikada nisam donijela jasnu odluku. Nikad nisam bila isključiva, već sam se prepustila rijeci života. Na tim sam predivnim valovima surfala i to je tako do današnjeg dana.


Split je moja baza

Jeste li ikada razmišljali o životu izvan Splita?
– Od svoje 14 godine puno putujem, Split je moja baza i nikad se to neće promijeniti. Grad u kojem sam rođena i gdje je sve moje iskonsko. Ali ja već dugo godina živim na dvije adrese, a bilo je razdoblja u životu kada sam živjela u hotelskim sobama i kad je to trajalo po nekoliko mjeseci.

U osnovnoj ste školi svirali mandolinu, a u srednjoj harfu. Zasvirate li i danas na tim instrumentima? Koji vam je bio draži?




– Da, u osnovnoj školi sam svirala mandolinu. Moj me je stariji brat Denis kao mlađu sestru ponosno doveo u taj sastav. Bilo je to jako slatko jer sam imala tako sitnu ruku da nisam uopće mogla svirati s malim petim prstom, već sam svirala samo s tri. Sve sam tehnički mogla izvesti i bili su jako zadovoljni mojim talentom. No, kad sam upisala glazbenu školu, upisala sam harfu. Zaista najljepši instrument. Ne zato što sam ja svirala, nego zaista mislim da je tako. Zovu ga i anđeoskim instrumentom. Kad sam bila dio žirija u Supertalentu, jednom je nastupao i jedan sastav s mandolinama. Iskočila sam iz žirija i uzela mandolinu u ruke! Bila sam iznenađena kako tijelo pamti, jer bez ijedne greške uspjela sam odsvirati »Splitsko kolo« nakon što nisam svirala od 8. razreda osnovne škole. To je zaista bilo vrhunsko iskustvo. Po završetku škole počela sam putovati i pjevati, a harfa nije baš mobilan instrument. Bilo je teško tegliti je po pozornicama. Ali, kako je moja najbolja prijateljica magistrica harfe, zasvirala sam je par puta. Moram reći kako mi je to velika želja ponovo se posvetiti sviranju harfe.


Duhovne istine


U svojim traganjima osim glazbe i pjevanja tražili ste i duhovne »stranputice«, objašnjenja. Do kud ste stigli u tome?


– Mislim da je duhovnost najintegralniji i najopipljiviji dio nas, za sve drugo možemo reći da su stranputice. Otkrivala sam, naravno, jer sam imala pitanja na koja mi nitko nije znao odgovoriti. Jako rano sam se počela propitivati s filozofskim pitanjima za koja ne znam od kud su došla i od kud su izronila iz mene. Primjerice: Tko sam ja? Zašto postojim? Što mogu učiniti svojim postojanjem? Što mogu dati ovome svijetu i životu? Ne samo uzimati i tražiti, nego što mogu dati… Bilo je takvih bezbroj pitanja. Sretna sam jer sam otkrivajući, spoznavajući te duhovne istine, bivala boljim čovjekom. Budnija, svjesnija, prisutnija sam u životu, kako u nekim ugodnim okolnostima, tako i u nekim izazovnim.


Uskoro će te izdati i treću knjigu »Šalabahter života«, na što ste se ovaj put fokusirali?


– Šalabahter života je zapravo neformalan. To nije jasna forma. U njima pišem poetske zapise, zovem ih i motivacijski poetskim zapisima. Nastali su iz mog osobnog iskustva, pa su i pisani u prvom licu jednine. Ni jedno od njih nisam napisala zato što, eto, volim pisati poeziju pa mi je lijepo izražavati se kroz to. To su zaista moje iskustvene priče i tako dopiru do ljudi. Jednostavno vibriraju istinom koju sam proživjela. Ima tu dijelova i ljubavne poezije, ali one su u manjini. Više je spoznajnih iskustava. Nakon Šalabahtera, došao je Šalabahter života! Neopisivo, ovo je Šalabahter života – Zlatni rez. U pravilu, tematike su vrlo slične, samo ih ispisujem iz različitih perspektiva.


Photo: Goran Stanzl/PIXSELL


Novu pjesmu koja će uskoro pred slušatelje također ste sami napisali? Možete li nam najaviti osjećaj o kojem ona govori?


– Nisam sama napisala pjesmu, autor glazbe je Miro Lesić, autor teksta Miro Lesić, Ines Prajo i moja malenkost. Radili smo zajedno. Pjesma je takva da zaista mislim kako se dogodila svojevrsna čarolija! Imam osjećaj da sam je dugo čekala, a i da je ona mene dugo tražila. I, evo, nas smo se dvije konačno našle, zagrlile.
Većina vaših pjesama govori, pjeva, o ljubavi. Imate li ljubavi u životu?
– Mi smo isključivo svi produkt ljubavi! O tome je neupitno govoriti. Samo je pitanje do koje mjere i na koji način će ljudi spoznati koliko ljubavi imaju u svojem životu. Hoće li spoznati da su oni sami, da smo mi sami, u svojoj esenciji – ljubav.


Osobni izbor


Kad kažete »Ljubav ne odustaje, nepobjediva je« – mislite li općenito na ljubav ili na onu prema muškarcu?


– Ljubav ne odustaje, nepobjediva je! Ljubav je jedini pokretač, kao jedina sila, kao jedini međustanični prostor koji nas sljubljuje. Kao magnet koji sve drži na okupu. Ta je ljubav… ta ljubav ne odustaje. Ta ljubav je nepobjediva.


Kad čovjek silno želi, cijeli se univerzum otvori

Recite nam nešto o novom spotu, pjesmi. Spot je sniman na neuobičajenom mjestu? O kakvom iznenađenju se zapravo radi?
– Lokacija za videospot je odabrana u kamenolomu u Zaprešiću. Riječ je o dvije odvojene slike. Kamenolom asocira na pustoš i pustinju, odnosno pustoš života koji katkada doživljavamo. Druga slika je da ga mi sami jedini možemo osvijetliti. Davno sam pročitala u »Alkemičaru« da kad čovjek silno želi, cijeli se univerzum otvori, posloži i pomaže mu osposobiti da se tako i dogodi. I osobno zaista svjedočim takvim trenucima. Svaki dan u nekoj sam novoj priči. Htjela sam kroz pjesmu izraziti dubinu, ali sa što manje riječi. Htjela sam da zadnja dva stiha tvore jasnu, duboku i konkretnu poruku ljudima. Nešto kao citat, nit vodilja – Ljubav ne odustaje. Nepobjediva je!

Što vas najviše može usrećiti?


– Novi dan. Jutarnji mir. Prijatelji. Dobra knjiga. Razgovor iz kojeg mogu učiti i biti bolja osoba. Dobra čaša vina. Puno, puno svega toga!


Što prema vašem mišljenju određuje čovjekovu sreću: usud ili osobni izbor?


– Ja bih rekla osobni izbor. Jer je zapravo najvažnije kako se mi u određenoj situaciji ponašamo ili prihvaćamo, bez obzira na to kakve su okolnosti. Ili nešto silno jako želimo pa smo zbog toga opet nesretni jer nemamo ono što želimo na način na koji mislimo da bismo trebali imati. Dakle, definitivno mislim da je to naš osobni izbor.


Singl po singl


Do sada ste izdali devet albuma uz dva kompilacijska, kad pripremate novi album ili izdavanje albuma više nije u modi?


– Trendovi su se malo promijenili, najčešće sada izdajemo singl po singl. Ne mislim da izdavanje albuma nije u modi, jer izvođači po cijelom svijetu izdaju albume. To dokazuju prestižne dodjele, primjerice i dalje se dodjeljuju glazbene nagrade Grammy. Većina relevantnih izvođača izdaje albume. Ja polako prikupljam pjesme, ne znam kada će to biti, ali definitivno imam u planu izdati album.


Prošla je i skoro godina dana od vaše posljednje pjesme…


– Interesantno je kako se to kaže – prošla je već godina dana… Vrijeme se ubrzalo. Osoba sam koja nikada nije podilazila trendovima. Mislim da je godina dana sasvim pristojan prostor da pjesma prodiše, zaživi, uđe među ljude. Zbog toga rekla bih kako je ovo baš idealno vrijeme za novu pjesmu.


Kotač života


Uvijek kažete kako je najvažniji osjećaj, stavljate ga ispred izgleda, šarma, svega … Ipak, izgledate kao djevojčica iako će te ovog ljeta zaokružiti 50. rođendan. Kako se osjećate?!


– Ja ne govorim, ja zaista vjerujem i tako živim. Osjećaj je jedino što je važno. Ako ste lijepi, a osjećate se ružnim, sve je badava dok se sami ne vidite lijepim. Ako ste bogati, a osjećate siromahom, badava vam cijelo bogatstvo. I obrnuto, i ako ste u obilju, ne nužno materijalno, bogati ste. Tako bi mogli u nedogled nabrajati. Osjećaj uvijek stavljam ispred svega, vjerujte mi da izgledom nikad nisam bila opterećena. Naravno, kao i svaka žena volim biti njegovana, ali nisam opterećena time da zaustavim kotač života. To je suludo! Meni je želja stariti dostojanstveno! Zaista se nadam, vjerujem i radujem tome ako ću jednoga dana biti poput Gabi Novak, koja ima 84. godine, a kad stane na pozornicu ne znate biste li je radije gledali, slušali ili se divili njenoj toplini, ženstvenosti i ljepoti duše, uopće njenoj pojavnosti. To je ono što želim i čemu se radujem.


Nisam rob datuma

Koji poklon priželjkujete za 50. rođendan?
– Nisam rob datuma za svoj rođendan… Ove godine je jubilarni, samo želim da su svi moji dragi ljudi pored mene i da uživamo jedni u drugima
Kako ćete počastiti samu sebe?
– Već nekoliko mjeseci pišem jedan rukopis, on je malo kompleksniji i malo duži, i trebao bi biti gotov u ovoj slavljeničkoj godini pa bih to poklonila samoj sebi. To je moja želja.
… a što pripremate za svoju publiku?
– Imam samo puno iznenađenja za svoju publiku… Od nove zbirke Šalabahter života: Zlatni rez, do toga da dizajniram neke proizvode koji će se naći na mom webshopu koji će ubrzo biti pokrenut, do redizajna i Male Dame i puno pratećeg sadržaja vezanog uz lik i jedva čekam da sve krene!
Zašto volite slavlja?
– Jer, svaki dan treba slaviti!

Imate li neku tajnu koju biste ipak podijelili s generacijom, kako ostati mladolik poput vas?


– Moja dr. Jelena Jakić, koja se punih deset godina brine o mojoj koži, koja je u međuvremenu postala i moja prijateljica, uvijek mi preporuča tretmane. Tu sam stvarno poslušna i redovita. A moj savjet, pa trebamo si osvijestiti svaki dan. Ne znamo koliko smo tu, život je jako kratak. Imamo priliku iskusiti život i dati sebe životu. Trebali bismo znati postaviti životne prioritete. Svjesno odabrati ono što je važno i zanemariti ostalo. Imati viši cilj i stremiti prema njemu. Onda ćete imati energije, poleta i osmijeha. Susretat ćete divne ljude, dolaziti u divne situacije i osjećati se dobro. Odlika mladolikosti je prštati energijom, pa bore postaju nebitne.


Može li pjesma biti mali ritual ljepote?


– Apsolutno da! Tisuću puta se dogodi na koncertima baš ta preobrazba. Ljudi znaju doći nervozni, tužni, sjetni, prestrašeni. Energija glazbe to promijeni, glazba nas sve podiže, uzdiže! Ako ste danas malo tužni, odaberite pjesmu uz koju možete zapjevati ili se isplakati! Divno je isplakati se na neku pjesmu. Često znam slušati glasno glazbu i plesati po kući uz neke svoje pjesme koje volim i naravno da se odmah osjećam bolje! Nikada nemojte isključiti glazbu iz svojeg života!


Mala dama


Kao pjevačica prošli ste sve faze: pjevali ste u crkvenom zboru, prethodili velikom Vice Vukovu, pjevali ste u grupi Magazin, a već kao 25- godišnjakinja započeli solo karijeru. Koje vam je razdoblje donijelo najviše iskustva?


– Svaki korak je bitan. Moram reći kad se upletem u to svoje iskustvo, zaista je bilo lijepo, zaista sam puno naučila. Naučila sam da mogu više od onoga što sam mislila da mogu. Naučila sam prolaziti kroz gotovo nemoguće situacije, pjevati u gotovo nemogućim okolnostima, naučila sam se presvlačiti u nevjerojatnim uvjetima… To je predivno, jer život nas često odvede na mjesta koja se ne mogu predvidjeti.


Kad biste se vratili unatrag, u kojem biste se vremenu najduže zadržali.


– Ne bih se vratila unatrag… Meni je ovdje sasvim lijepo. (smijeh).


Vaš duh je unatoč godinama zaigran i živahan, je li to razlog zbog kojeg vam odlično nadolazi i dječja proza. Uskoro izdajete i novu slikovnicu?


– S djecom sam oduvijek imala jako dobru poveznicu. Ne pišem novu slikovnicu već reizdajem tri slikovnice koje sam napisala o anđeoskom liku Mala Dama. Jako se, ali baš jako radujem tome!


Što poručujete djeci?


– Ostanite zauvijek djeca, jer je život jedna velika igraonica!


Što je za vas zrelost?


– Prihvaćati život u kojem obliku god dolazi i pozdraviti ga s osmijehom.


Kako biste opisali sebe kao ženu?


– Joj, teško mi je sebe opisati… možda bi bilo bolje da pitate nekoga drugoga (smijeh).


U koji ljudski osjećaj najviše vjerujete?


– U istinu.