Vjekoslav Morankić i Boris Di Costanzo u biblioteci društva koju stalno obogaćuju novim naslovima / Foto Marko GRACIN
Esperanto društvo Rijeka broji 45 članova što ga čini najstarijim, ali i najbrojnijim u Hrvatskoj. Tečaj esperanta trenutačno pohađa troje polaznika, a ponedjeljkom organiziraju zanimljiva predavanja
Nada je san budnog čovjeka – rekao je davno Aristotel, a jedni od onih koji su itekako budni, svakako su riječki esperantisti. Naime, članovi Esperanto društva Rijeka ove su godine obilježili 110. godišnjicu osnutka prvog esperantskog društva u Rijeci, ali i u Hrvatskoj te još jednom podsjetili na dr. Lazara Ludwiga Zamenhofa, liječnika (okulista) židovskog porijekla iz Poljske koji je krajem 19. stoljeća došao na ideju o neutralnom jeziku koji bi svima bio drugi jezik i kojim bi se prebrodile jezične barijere. Time bi, nadao se Zamenhof, došlo do razumijevanja i sloge među narodima.
Taj je međunarodni jezik za koji je poljski oftalmolog napisao i prvi udžbenik tek kasnije nazvan esperanto i to po pseudonimu samog Zamenhofa (Esper+anto > onaj koji se nada). Iako njegova ideja nije poprimila globalne razmjere te unatoč tome što je engleski jezik danas u potpunosti preuzeo ulogu »drugog jezika«, njegova nada i dalje je živa zahvaljujući brojnim društvima, kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim dijelovima svijeta.
Ulazi u uho
Prema riječima dopredsjednika Društva, Vjekoslava Morankića te Borisa di Costanze, esperanto i danas predstavlja otvorena vrata u svijet.
Prvo esperantsko društvo u Hrvatskoj osnovano je upravo u Rijeci i to u rujnu 1907., što se ujedno smatra početkom organiziranog djelovanja esperantista u Hrvatskoj. Već sljedeće godine, u Zagrebu je osnovano Društvo hrvatskih esperantista, preteča današnje krovne udruge – Hrvatskog saveza za esperanto. Društvo osnovano u Rijeci 1907. nazvano je »Fiumana Esperantista Grupo«, a sadašnje Esperanto društvo Rijeka pravni je sljednik društva što je 1946. godine osnovano pod nazivom Društvo esperantista »A. Š. Turković«, a od 1995. djeluje pod aktualnim imenom – Esperanto društvo Rijeka (Esperanto Societo Rijeka). Od osnutka do danas, Društvo je brojilo između 30 i 120 članova, a ove godine ima ih 45.
– Riječ je o jednostavnom jeziku koji je moguće u potpunosti usvojiti u samo tri mjeseca. Naime, gramatička pravila vrlo su jednostavna, a pogotovo nama s riječkoga područja jezik lako »ulazi u uho« jer je sličan talijanskome, iako to može biti i mana jer se neka slova ne čitaju kao u talijanskome pa može doći do zabune – objašnjava Boris di Costanzo, ujedno i voditelj tečaja esperanta u riječkom Društvu koji trenutačno pohađa troje polaznika. U ovoj, slavljeničkoj godini, Esperanto društvo Rijeka broji 45 članova što ga, osim najstarijim, čini i najbrojnijim u Hrvatskoj. Riječ je o članovima s uredno plaćenom članarinom, a simpatizera ovog jezika ima daleko više. A zašto učiti esperanto?
– Pa zbog druženja, što je i bila jedna od osnovnih Zamenhofovih ideja – ističe Boris di Costanzo.
Naime, osim tečajeva te predavanja, jedna od glavnih zadaća svih, pa tako i riječkih društava jest povezivanje s ostalim esperantistima. Kad je Esperanto društvo Rijeka u pitanju, ono čvrste prijateljske veze ima sa zagrebačkim i bjelovarskim, ali i esperantistima iz ostalih dijelova Hrvatske te onima iz susjednih zemalja. Osim toga, Riječani redovito sudjeluju na godišnjim Svjetskim kongresima esperantista zahvaljujući kojima su upoznali različite dijelove svijeta te zahvaljujući univerzalnome jeziku lako stekli nove prijatelje.
Esperanto je jezik koji je moguće brzo i lako naučiti i to stoga što je esperantska gramatika pravilna i kratka, rječnik je internacionalan, a sistemska tvorba riječi omogućuje vrlo lagano stvaranje novih riječi iz već postojećih i to dodavanjem prefiksa i sufiksa. Što se internacionalnog rječnika tiče, treba naglasiti da nije nastao tako što su odabrane riječi iz svih jezika pomalo, nego su usvojene one riječi koje su i same već od prije ušle u mnoge nacionalne jezike.
Uglavnom su to riječi iz romanskih jezika iako dosta riječi ima i iz germanskih jezika te ponešto i iz drugih. Prvi udžbenik esperanta pojavio 1887. godine.
– Na tim se kongresima okupi dvije do tri tisuće ljudi, a za 100. obljetnicu esperanta koja je obilježena u Varšavi okupilo se 6.000 esperantista iz cijelog svijeta – govori di Costanzo.
Ne posustaju
Ipak, hrvatskih je predstavnika i na tim kongresima iz godine u godinu sve manje, a razlog, dakako, leži u financijskim problemima. Kako nam objašnjavanju riječki esperantisti, društva su financijska sredstva dobivala od Ministarstva kulture koje je posljednjih nekoliko godina sustavno smanjivalo iznose kojim je pomagalo funkcioniranje društva da bi ih ove godine potpuno i ukinuli. Značilo je je to kraj rada za neka hrvatska društva, no ne i ono najstarije, riječko koje svoj opstanak može zahvaliti nekretnini koju posjeduju – Hostel Esperanto u Kostreni. Upravo se u prostoru današnjeg hostela nekada održavalo Natjecanje u poznavanju esperanta za učenike osnovnih škola Hrvatske, no kako je opadala popularnost esperanta, opadao je i broj zainteresiranih učitelja, a onda i učenika za njegovo učenje te je zadnje natjecanje održano 2012. godine.
Unatoč tome, entuzijazam riječkih esperantista ne jenjava. Oni i dalje u svojim prostorima na Brajdi ponedjeljkom organiziraju zanimljiva predavanja te novim naslovima nastoje obogatiti svoju, već sad bogatu, biblioteku. Naime, knjižnica broji više od 1.700 naslova, mahom knjiga što nisu prevedene na hrvatski jezik, već na esperanto.
Čvrste veze što ih riječki esperantisti imaju s hrvatskim, ali i kolegama iz svih krajeva svijeta, ostavljaju im nadu da će esperanto živjeti i dalje, bez obzira na dominaciju engleskog jezika i sve težu financijsku situaciju hrvatskih društava. Nema sumnje, sve dok ima nade, bit će i esperanta!
