Važno je zvati se HDZ: Trebaju li biti ministri oni koji su prošli parlamentarne izbore?

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Andrej Plenković je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova HDZ-a na parlamentarnim izborima, pa onda, kad već govorimo o tome, ima čak i po toj izvrnutoj logici potvrđen najveći legitimitet da odluči tko će mu biti u Vladi

Mogu li oni koji nisu bili na parlamentarnim izborima biti ministri u hrvatskoj vladi? Treba li poslušati »glas naroda« pa naprosto onima koji su dobili najveći broj preferencijalnih glasova širom otvoriti vrata Vlade RH i jednostavno ih rasporediti po ministarstvima? Postaje li onaj s najviše glasova na izborima premijer?

Je li u redu da jedna velika stranka kao HDZ, ili kao SDP kad su oni u takvoj situaciji, kao ministrice i(li) ministre angažira nestranačke osobe, iako HDZ ima 207.000 članova, a SDP nešto manje od 40.000?

Dovoljno je, dakle, onih koji mogu biti stranački ministri. Kada mandatar na ministarsko mjesto izabere ministra koji nije u stranci, ili pak jest, ali nije dobio mnogo preferencijalih glasova – izdaje li on stranačke interese, ruga li se možda vlastitom članstvu?

Treba li donijeti takav izborni zakon kao u Velikoj Britaniji u kojem će svi ministri ujedno biti i članovi parlamenta i onda će se znati da su svi oni ujedno i izabrani na izborima? Jesu li samo izabrani zastupnici oni koji mogu imati legitimitet da budu ministri u Vladi? Treba li oprostiti onima koji su napustili stranku, na primjer, HDZ a onda se u nju vratili na velika vrata – postavši ministri?

Parlamentarna demokracija uglavnom je uredila odnose tako da su ministri izvan parlamenta. Strogo su odvojene i trebale bi biti samostalne zakonodavna, izvršna i sudska vlast, a parlament ujedno kontrolira izvršnu vlast. Znači, oni koji su (izravno od naroda) izabrani na izborima mogu i srušiti vladu ako tako odluče, baš onako kako je Sabor srušio vladu Tihomira Oreškovića.

Eksperiment Orešković

Kada se početkom ove godine slagala prošla HDZ-ova i Mostova vlada koja je potrajala samo pet mjeseci pa je srušena, tada je bilo bjelodano i neosporno da čovjek iz Kanade, Tihomir Tim Orešković, baš nema neki politički legitimitet da vodi hrvatsku vladu. Čovjek je u Hrvatskoj ukupno u životu živio tri-četiri godine. Ne da nije bio u pobjedničkoj ekipi koja je dobila parlamentarne izbore, nego uopće nije bio na izborima, a postao je premijer!

No, to je slučaj premijera. Bio je zaista neviđeni eksperiment da premijer postaje netko tko ne samo da nije stranački angažiran nego nikad nije obavljao bilo kakvu političku aktivnost ili funkciju, a posebnost je pak da nije bio na izborima. Kako je takav eksperiment završio, vidjeli smo.

Ali, biti postavljen za ministra zato što premijer očekuje da si stručan i sposoban voditi ministarstvo, iako nisi bio na izborima, zašto bi to bio ikakav problem?

Još i prije negoli su održani rujanski izbori raspravljalo se o tome da Plenković neće moći ignorirati ako Zlatko Hasanbegović dobije veliki broj preferencijalnih glasova na parlamentarnim izborima. Dakle, ako »narod« tako hoće – Hasanbegović mora ostati ministar kulture!

On je doista dobio priličan broj preferencijalnih glasova, ali je bio tek osmi po broju preferencijalnih glasova među hadezeovcima na prošlim izborima, a tek 23. ukupno na izborima. Koristio je te glasove za samoreklamu i izvjesnu prijetnju Plenkoviću da ga postavi na ministarsko mjesto. Ali, svakome koji iole poznaje situaciju bilo je jasno da nema šanse da ga Plenković ostavi u Banskim dvorima.

Relativno visoki broj preferencijalnih glasova želio je lobistički iskoristiti i Miro Kovač ali ni njemu to nije uspjelo.

Ljubitelji kulture

U ovoj prostačkoj aferi u kojoj se želi iz svih oružja iskompromitirati Ninu Obuljen Koržinek i Andreja Plenkovića, naravno, svi ti jako kulturno navudreni hejteri koji su nevjerojatno povrijeđeni otkazom »svom« ministru pozivaju se uglavnom na taj »glas naroda« na koji se jako često poziva i Željka Markić.

Za nju broj glasova vrijedi kad je riječ o onom poznatom referendumu o ustavnoj definiciji braka, ali, naravno, treba uvažiti i to da je njezina stranka jako glatko izgubila one prethodne parlamentarne izbore 2015., na kojima je sudjelovala. Nitko nije za nju glasao.

Ti Hasanbegovićevi veliki ljubitelji kulture ispoljavaju u svojoj strasti puno mržnje i gadosti i poručuju HDZ-u i Plenkoviću da nikad više za njih neće glasati. Da su možda već prije izbora shvatili da Hasanbegović neće ostati, mogli su lijepo glasati za pravašku koaliciju pa ne bi morao sad Ivan Tepeš za 8.000 eura mjesečne plaće putovati put mrskog mu antihrvatskog Bruxellesa.

Potencira se to kako ministri trebaju biti oni koji su bili na izborima i koji su dobili najveći broj glasova, pogotovo povodom toga što nova potpredsjednica Vlade za gospodarstvo Martina Dalić i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nisu bile na parlamentarnim izborima a uz to, trenutačno, niti jedna niti druga nisu članice HDZ-a. Martina Dalić podnosi zahtjev za ponovni ulazak u HDZ, nakon stranačke ostavke 2014. godine. Milan Kujundžić, novi ministar zdravstva, učinio je to čim je odstupio Karamarko, pa je bio i na izborima na HDZ-ovoj listi i dobio veliki broj preferencijalnih glasova. Ali, zamjeraju i njemu jer se naljutio na Karamarka i otišao.

– Te priče o preferencijalnim glasova stvaraju jednu vrstu mita o Zlatku Hasanbegoviću koji je kao dobio puno, a zapravo i nije jer je tek na 23. mjestu. Ako se čovjek želi angažirati, nije onda loše da je u parlamentu pa da tako utječe na procese da se formira neka kompetentna ekipa, kaže nam dr. Tihomil Cipek, profesor na Fakultetu političkih znanosti. On kaže da, kad je riječ o Martini Dalić, nije problem što ona nije bila na izborima nego u tome što ona ima bitno drukčiji koncept od Gorana Marića, koji je također postao ministar. To bi mogao biti malo veći nesporazum od ovog je li Dalić član stranke i je li bila na izborima. Cipek govori da ministru jest lakše, ima veću moć ako je izabran na izborima ako je i sam sudjelovao na izborima. Onda drukčije funkcionira i odnos između ministara i predsjednika Vlade. On misli da bi se mogao dogoditi i sukob unutar Mosta na dvije frakcije – jednu koja će biti u Vladi i bit će podređena Plenkoviću, i one u parlamentu koja će imati kritičke primjedbe na rad Vlade. Tu bi onda unutar Mosta, s vremenom, moglo doći do određenih napetosti. – Nezadovoljstvo iz dijela HDZ-a ide samo zbog toga što je u HDZ-u pobijedila jedna umjerena linija, stranka je otišla prema centru, a oni koji su desničarili otpadaju – to je tako u svim strankama u svijetu. Jer, prema stranačkoj ideologiji određuje se tko će biti ministar i bitno je da ministri dijele tu ideologiju, a ne da dolazi do ideoloških sukoba unutar vlade, napominje Cipek.

Pa se onda barata s tim kako je Goran Marić, koji je kao prvi na listi dobro prošao u svojoj izbornoj jedinici i dobio je puno preferencijalnih glasova, eto jedva uguran u Vladu i to bez ministarstva.

Naravno da na izborima nije bio niti Pavo Barišić, novi ministar obrazovanja i znanosti, koji je najslabija ministarska karika iz kvote HDZ-a jer vuče za sobom afere.

No, član HDZ-a nije bio niti Tomislav Karamarko, kojeg je Ivo Sanader 2008. godine postavio za ministra unutarnjih poslova, pa je nastavio svoj ministarski posao i u Vladi Jadranke Kosor. A nakon što mu je tadašnja šefica Jadranka Kosor prije izbora 2011. godine uručila stranačku iskaznicu, u proljeće 2012. postao je predsjednikom HDZ-a, te je Jadranku Kosor godinu dana kasnije isključio iz stranke. Nije to bio jedini nestranački ministar u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Ministarstvo pravosuđa od 2008. do 2010. vodio je Ivan Šimonović, a onda je postao pomoćnikom glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona za ljudska prava. Itd., itd…

Jedina je istina da premijer bira sastav Vlade, a tako je i u Britaniji u kojoj su, kažemo, ministri članovi parlamenta. Premijer odgovara za Vladin rad i nema druge konačne istine o parlamentarnoj demokraciji.Andrej Plenković je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova HDZ-a na parlamentarnim izborima, pa onda, kad već govorimo o tome, ima čak i po toj izvrnutoj logici potvrđen najveći legitimitet da odluči tko će mu biti u Vladi. A i Martina Dalić i Nina Obuljen Koržinek ovog puta bi lako prošle ove parlamentarne izbore jer – važno je zvati se HDZ.