Proces pred ICJ-em

Jeziva svjedočanstva u Haagu: Mještani Tovarnika bili su kastrirani noževima

Hina

»Urlikali smo kao životinje i padali u šok, dok su se oni smijali i govorili 'još,još' i gledaj kako se diže«, stoji u izjavi zatočenika zatvora u Kninu kojemu su srpski borci na testise priključili elektode



DEN HAAG – Zvjerska ubojstva konvencionalnim i hladnim oružjem, silovanja žena i muškaraca u logorima, mučenja elektrošokovima, prisilni rad u okupiranim mjestima jasno pokazuju genocidnu namjeru Srbije prema hrvatskom stanovništvu i ta stradanja nisu imala nikakvog vojnog opravdanja, poručili su u četvrtak hrvatski pravni stručnjaci na suđenju Srbiji za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).


»Zločini nisu imali vojnu svrhu, nego su bili sustavno usmjereni prema nevinim Hrvatima, motivirani mržnjom i željom da ih se etnički očisti«, izjavila je u Haagu voditeljica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić.


»Te činjenice govore same po sebi. Ubijanja, mučenja, silovanja bila su pravilo u toj genocidnoj srpskoj kampanji«, rekla je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.




Ističući da zbog straha, traume i srama žrtava točan broj silovanja nije poznat, Crnić-Grotić je 17-članom sudskom vijeću iznijela niz reprezentativnih slučajeva grupnog i višestrukog silovanja koje su počinili pripadnici JNA, krajinske milicije i paravojnih postrojba.


»Ajde ustašice, sad češ vidjeti kako to rade Srbi«, rekli su mladoj Vukovarki pripadnici teritorijalne obrane i i silovali je pred šestogodišnjom kćeri koja je i sama bila seksualno zlostavljana.


Seksualno nasilje odvijalo se i pred očima članova obitelji, pa je tako jedna mještanka Sotina silovana u prisustvu svekrve i dvogodišnjeg djeteta, a srpski dobrovoljac je ženu iz Bapske prisilio na spolni odnos prijeteći da će silovati njezinu 91-godišnju majku.


Skupina srbijanskih paravojnika grupno je, pred roditeljima i djecom, silovala ženu u Dalju koja je zatrudnila i rodila djete, a zatočene Vukovarke morale su se prije silovanja našminkati i naparfumirati kako bi bile lijepe zlostavljačima.


Od seksualnog nasilja i mučenja nisu bili pošteđeni ni muškarci, pa su tako trojica mještana Tovarnika kastrirana noževima, a hrvatski vojnici u Kusonjama žicom omotanom oko testisa, rekla je hrvatska zastupnica.


»Urlikali smo kao životinje i padali u šok, dok su se oni smijali i govorili ‘još,još’ i gledaj kako se diže«, stoji u izjavi zatočenika zatvora u Kninu kojemu su srpski borci na testise priključili elektode.


Tortura se nastavila i u srpskim zatvorima i logorima u Hrvatskoj, Srbiji i drugim dijelovima bivše Jugoslavije gdje je završilo 7.700 Hrvata s okupiranih područja koji su premlaćivani do smrti, mučeni elektrošokovima, lancima, kundacima pušaka, drvenim i metalnim šipkama i bili izloženi prisilnom radu.


»Neki su nestali preko noći i više nikad nisu viđeni«, rekla je Crnić-Grotić navodeći kako su nekim logorašima čupani zubi a u okrvavljena usta ubacivana sol.


Vukovarcu su na Velepromentu odrezane ruke, a drugima odrubljene glave, dok su zatočeni u Drnišu bili prisiljeni lizati čizme zatvorskih čuvara, a oni u Korenici bili sodomizirani i prisiljeni silovati jedan druge, ističe hrvatska strana.


»Srbija ne može poreći ove činjenice koje jasno govore da su zatvorenici bili izloženi sistematskom zlostavljanju u brojnim srbijanskim logorima, samo zato što su Hrvati«, naglasila je Crnić-Grotić.


Bivša JNA pod kontrolom službenog Beograda izravno je sudjelovala u masakrima nad Hrvatima i imala je odlučujuću ulogu u genocidnoj kampanji uništenja cijelih hrvatskih sela i ubijanja njihovih stanovnika, ustvrdili su hrvatski odvjetnici u četvrtak u Den Haagu.


»JNA je bila izravno uključena u masakre tako što su ih počinili njezini pripadnici ili je znala za masakre paravojnih postrojbi pod njezinom izravnim zapovjedništvom«, rekao je Davorin Lapaš na suđenju Srbiji za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).


Profesor međunarodnog prava iz Zagreba izložio je 17-članom sudskom vijeću tijek genocidne kampanje JNA i srpske paravojske od kolovoza do studenoga 1991. u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, Banovini i dijelovima Dalmacije.


Erdut, Kijevo, Berak, Četekovac, Pakrac, Tovarnik, Dalj, Kostajnica, Donji Čaglić samo su neka od većinski hrvatskih sela i gradova koja su okupirana, a njihovi stanovnici masakrirani ili odvedeni u logore. 


Srpski »odredi smrti« ubijali su izbliza, metkom u potiljak, na pragovima kuća ili u dvorištima, ne štedeći nikoga, pa tako ni 10-godišnje dijete i trudnicu u Pakracu kojoj su ranije odrezali uši.


»Počinitelji zločina bili su krajinska milicija, JNA i paravojne postrojbe illi kombinacija svih triju«, ustvrdio je Lapaš.


Član hrvatskog pravnog tima iznio je podatke o 142 masovne grobnice u Hrvatskoj sa 3656 žrtava, od kojih je 3200 identificirano.


Žene čine 27 posto, 38,5 posto stariji od 60 godina, a među njima je bilo 37 maloljetnika. Iz Srbije su u Hrvatsku vraćena 103 tijela, dok se za 850 osoba traga 23 godine nakon što su nestale.


Lapaš je odbacio tvrdnje Srbije da se radi o »mjestima neorganiziranih pokopa« i »manjim skupinama preminulih osoba«, kako je Beograd nazvao masovne grobnice u odgovoru na hrvatsku tužbu za genocid.


»To su masovne grobnice pripadnika hrvatskog stanovništva, žrtava srbijanskog genocidnog uništavanja«, ustvrdio je hrvatski zastupnik.