Foto: RTL
Bitno mi je da natjecatelji prihvate konstruktivne kritike i da svoje greške pokušaju ispraviti, ipak sam tu da im ukažem na to i pomognem im. Mislim da će biti svega
Još malo i na RTL Televiziji opet će se, iz večeri u večer, kazivati »Tri, dva, jedan – peci«! Tražit će se i opet najbolji slastičar amater, odnosno tražit će ga tročlani žiri satkan od vrhunskih autoriteta. Tomislav Špiček, tom znanom RTL-ovom licu, ne bi trebao biti ništa do užitak rad u društvu Žakline Trsokot i Tee Mamut koja nam otkriva što to sve treba imat onaj tko ozbiljno kani biti top slastičarem.
Teško je razgovor ne otvoriti s vašim godinama, činjenicom da ste mladi, a već itekako iskusni u slastičarstvu. Počeli ste praktički sa 16 kada ste se i zaljubili u ono što radi Jamie Oliver!?
– Da, kad pogledam to je bilo prije 12 godina. Uf! Jamie me totalno očarao; njegova strast, entuzijazam i ljubav prema kuhanju. U početku je to bio samo hobi, no na kraju sam provodila više vremena u kuhinji nego igdje. Prelistavala sam kuharice, učila na svojim greškama i vrlo brzo svladala englesku kulinarsku terminologiju tako da mi je kasnije u školi bilo puno lakše.
Dilema je bila kuhati ili raditi slastice? Što je presudilo?
– U početku je, moram priznati, bila dilema, međutim kada sam ušla u par profesionalnih kuhinja znala sam da to nije za mene. Slastičarstvo je puno mirnije, egzaktnije i za mene kreativnije.
Kolač za Natalie Portman
Put vas u startu vodi na školovanje i to u Ameriku? Opište nam malo to školovanje; koja škola, koliko drugačija od naobrazbe kući, na što se stavlja naglasak i što je ono najvažnije ili najkorisnije što ste tamo naučili?
– Na TV-u sam s roditeljima pogledala prilog o CIA (Culinary Institute of America), najprestižnijem kulinarskom institutu i odmah sam poželjela tamo otići. Iskreno, nisam ni sanjala da će se to i ostvariti sljedeću godinu. Nakon dugogodišnjeg plesa u baletnom studiju i završene zubotehniče srednje škole, premišljala sam se koji bi mogao biti sljedeći korak i eto CIA je presudio. bila je to velika, ali najbolja odluka u mom životu. Odlučila sam se za 4-godišnje školovanje jer sam baš htjela potpuno fakultetsko obrazovanje, a to je baš ono što CIA nudi.
Nakon prve dvije godine isključivo praktičnog dijela, uz neke osnovne predmete kao kulinarska matematika i praksa u kultnoj austrijskoj slastičarnici Demel, upisala sam i sljedeće dvije godine biznisa i menadžmenta te odradila seminar hrane i vina u Italiji. Naučila sam jako puno, upoznala se sa raznim svjetskim kulturama i shvatila da su red rad i organizacija sve.
Stažirali ste i radili u vrhunskim svjetskim restoranima, vidjeli svijeta, opipali recimo bilo Velike jabuke. Koja je razlika raditi slasticu za Natlie Portman, ili pak za olimpijce u Londonu? Što ste na koncu radili za slavnu glumicu, a što su slatko voljeli jesti olimpijci?
– Da, bilo je jako puno slavnih dok sam radila u Danielu kojeg su tada krasile tri Michelinove zvjezdice. Natalie je u tom periodu bila trudna i zatražila je naš tadašnji desert s jabukama, koji je bio onako kiselkast i osvježavajući. Ovo na Olimpijadi je bilo nešto potpuno drugačije. Tu sam radila u hotelu Dorchester koji ima par vrhunskih svjetskih restorana poput onoga od Alaina Ducassa i Wolfganga Puck-a i tu sam se brinula za specijalne goste koji su dolazili na Olimpijadu ne same olimpijce. Sigurna sam da njima i nije bilo dozvoljeno slatko, haha. Bilo je raznih menija, stilova kuhanja i upoznala sam se s dosta chefova s kojima sam i danas u kontaktu.
Kakve su bile ambicije i očekivanja kad ste se vratili u Hrvatsku? Moj je dojam da se iskorak u slastičarstvu u nas događa tek unatrag nekoliko godina. Kakva nam je scena? Što hrvatski sladokusci vole i koliko su otvoreni za nove ideje i okuse?
– Kada sam ja otišla na školovanje stanje u Hrvatskoj po pitanju slastičarstva je bilo jednom riječju »ajme!«. Nisi nigdje mogao ništa ni naučiti sve sam pratila preko interneta i kuharica. Danas je to već puno puno bolje, vidim velike promjene i iskorake, ali to tek zadnje tri godine. E sad, svako je tržište drugačije. Nije isto u Splitu i u Zagrebu. U Splitu su, konkretno, ljudi malo zatvoreniji nego u Zagrebu, ali mogu reći da su sve više voljni probati nove okuse i kombinacije no ništa pre ekstremno. Kod nas su ipak još najpopularnije kombinacije poznatih komercijalnih slastica tipa: lješnjak-mliječna čokolada, kokos-badem, čokolada-kikiriki, sve živo od sira….
Priprema: Na pari otopite čokoladu, maslac i sol. U otopljenu čokoladu dodajte šećer, promiješajte, zatim dodajte jedno po jedno jaje i miješajte dok ne postane sjajno i homogeno. Na samom kraju dodajte brašno i kakao. Dobro promiješajte dok nestanu sve grudice.
Podcijenjene namirnice
Kamera vas voli, TV kulinarstvo je in. Koliko po vašem mišljenju emisije poput ove mogu educirati, naučiti, makar da je jednako važan i njihov natjecateljski dio?
– Jedan od glavnih razloga zašto sam i prihvatila ovaj angažman je taj što znam da mogu educirati ljude i napraviti nešto pozitivno za slastičarsku scenu. Super je što se, kada se obraćaš natjecateljima, obraćaš i širokoj publici diljem Hrvatske. Želim čuti kako natjecatelji razmišljaju o slasticama, što im je bitno i kako se odnose prema njima. Prije svega od njih očekujem veliku ljubav i strast! Bitno mi je da natjecatelji prihvate konstruktivne kritike i da svoje greške pokušaju ispraviti, ipak sam tu da im ukažem na to i pomognem im. Mislim da će biti svega!
Tradicionalni kolač na moderan način!? Može li se? Nije li to zapravo najzahtjevnije?
– Može se naravno, ali po meni neke naše tradicionalne samo treba malo poboljšati, koristiti bolje namirnice i ispravne tehnike i dobiti ćemo fantastičan proizvod.
Koja je to namirnica koja je u nas, kad o slastičarstvu govorimao, precijenjena, ili podcjenjena? Jesu li današnji kolači zapravo skup sport ako ih se radi beskompromisno s vrhunskim namirnicama?
– Podcijenjene su definitivno neke starinske namirnice poput rogača, gorkih naranči i svinjske masti. Svakako su skuplji nego, kako ih ja nazivam, »socijalni kolači« ali mora se naći neka zlatna sredina. Postoji toliko dobrih namirnica koje nisu uopće tako skupe, a naprave se vrhunski proizvodi, samo treba malo mašte i naravno znanja.
Organiziran i uredan
Nego, ajmo mi ponoviti; što na koncu mora imat onaj koji kani pobijediti u showu? Što mora imati pravi slastičar da ga prepoznaju i cijene i da je drugačiji od drugih?
– Kao što sam već spomenula, mora imati ljubav i strast, mora biti organiziran i uredan, vjerovati sebi i najbitnije, imati viziju. Ovo vrijedi za natjecatelje i slastičare koji će to tek postati.
A Tea Mamut, da nije slastičarka bila bi…? S čim se mimo slastičarstva bavite i kakvi su vam planovi, osim, dakako, ovog velikog RTL showa!?
– Bila bi zasigurno zubni tehničar i naslijedila obiteljski posao. Vratila sam se rekreativno baletu, volim kuhati kući, ali samo kao hobi, i radim na nekim privatnim projektima o kojima ću moći malo više reći u skoroj budućnosti.
I za kraj, kakav bi to razgovor o slasticama bez da ne pitamo neki recept, zimski, brz, jednostavan, slastan.
– Evo jedan jednostavan, klasičan i brz recept za ultimativni Brownie!
