Predstavljen novi album

Predin: Zasitili smo se umjetne ljepote i mladosti koju forsiraju mediji u eri fotošopa

Maja Hrgović

Novi album Zorana Predina, koji će biti predstavljen koncertom u Tvornici 23. studenog, ima 14 pjesama koje su sve izvorno napisane na hrvatskom i neće biti prevedene na slovenski



ZAGREB » Inteligentna pop-rock glazba koja nam nedostaje – tako je glazbeni kritičar Hrvoje Horvat na jučerašnjem predstavljanju novog albuma Zorana Predina u Tvornici okarakterizirao glazbu autora kojeg svrstava u sam vrh kvalitetne glazbe »od Vardara pa do Triglava«.


Novi Predinov album, koji će biti predstavljen koncertom u Tvornici 23. studenog, zove se »Kosa boje srebra«, a kroz ukupno 14 pjesama na njemu, Predin je utvrdio svoj status na hrvatskoj sceni. Izdavač je Aquarius Records.


   – Ovime sam u Hrvatskoj postao domaći autor. Sve su pjesme izvorno napisane na hrvatskom i neće biti prevedene na slovenski, to je originalan hrvatski proizvod, rekao je Predin koji je posljednji autorski album objavio prije pet godina, ali je u međuvremenu imao dva zanimljiva projekta: s Matijom Dedićem snimio je album obrada »Trag u beskraju« i predstavio ga nizom vrlo uspjelih koncertnih izvedbi te objavio autobiografiju »Druga žena u haremu«, koju je Horvat jučer nazvao »izuzetno pametnim i šarmantnim štivom«. 




   Predin je pričao o nastanku ovih pjesama, čije stihove Horvat smatra dostojnih antologije hrvatskog pjesništva. Jedna od dominantnih tema albuma, na koju se odnosi i naslov »Kosa boje srebra«, je obračun s kultom mladosti. 


   – Kult mladosti je dugo trajao i pokazao veliku otpornost, ali vrijeme mu konačno istječe, zasitili smo se umjetne, neprirodne ljepote i mladosti koju forsiraju mediji u eri fotošopa, rekao je Zoran Predin. 


   Na albumu ima i autobiografskih pjesama koje govore o Predinovog alter-egu, balkanskom mačo muškarcu (»Papučar se budi«), neke pjesme opisuje kao »muške«, neke kao »buldožerski zafrkantske«, a u nekima ima »šansonjerske poetike«. Neke su, pak, njegova kritika političkih sistema i lažnih obećanja koja nisu ispunili (»Bijeli miševi«). Ishodište cijele priče je, ipak, sudbina pokojne Margite iz Ekatarine Velike, kojoj je posvetio i posebnu pjesmu koja nosi njezino ime. Jedina pjesma koju nije sam napisao je ona »Pitaju me, pitaju« Olivera Mandića.