Čak 18 filmova

Sutra počinje najveća hrvatska retrospektiva rada Akira Kurosawe

Hina

Reuters

Reuters



Zagrebačko kino Tuškanac u ponedjeljak počinje s dosad najvećom hrvatskom retrospektivom Akire Kurosawe, u okviru koje će se do 22. rujna prikazati osamnaest filmova tog japanskog »filmskog senseija«.


Program donosi Kurosawine filmove nastale od 1950. do 1990. godine, a otvara ga remek-djelo »Rašomon« (1950), koje je označilo svjetski proboj japanskog filma i zainteresiralo zapadnu publiku za japansku kinematografiju. Na festivalu u Veneciji ovjenčan je Zlatnim lavom i Nagradom talijanskih filmskih kritičara, godinu kasnije i Počasnom nagradom Američke filmske akademije.


Ta se antologijska drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Akire Kurosawe temelji na kratkim pričama Rašomon i U šumarku japanskog pisca Ryunosukea Akutagawe, oca japanske kratke priče. Film propituje nemogućnost spoznavanja istine, pa je pridjev ´rašomonski´do danas ostao sinonim za situacije u kojima je teško utvrditi objektivnu istinu.




Uoči početka retrospektive, koja donosi, među ostalim, filmove »Krvavo prijestolje«, »Tjelesna straža«, »Sedam samuraja«, »Živjeti«, »Ran«, »Kagemusha«, »Snovi«, uvodnu riječ o autorovu stvaralaštvu održat će filmolog Nikica Gilić.


»Akira Kurosawa je, uz Yasujiroa Ozua, Kenjija Mizoguchija i Mikia Narusea, ključno ime japanskog klasičnog filma, autor koji je svojim filmovima suvremene tematike (gendai-geki), djelima povijesnog žanra (jidai-geki), te sjajnim ekranizacijama Shakespearea, Dostojevskog, Gorkog, utjecao na filmske autore poput Peckinpaha, Leonea, Coppole, Sturgesa, te se upisao u povijest kao jedan od neprikosnovenih velikana svjetskoga filma«, ističe se u najavi.


Prikazat će se i film »Zli mirno spavaju« (1960.), noirovska krimi-drama u kojoj je Kurosawa posegnuo za Hamletom, drugom od tri Shakespeareove tragedije koje je slobodno obradio – nakon Macbetha u »Krvavom prijestolju« (1957.), a prije Kralja Leara u »Ranu« (1985.) – oba filma također su uvrštena u retrospektivu.


Tu su i »Idiot« (1951.), ekranizacija Dostojevskog, prebačena iz Sankt Peterburga 19. stoljeća u Japan nakon Drugog svjetskog rata te »Na dnu« (1957.), također adaptacija ruskog pisca – Maksima Gorkog, u kojoj se redatelj posvetio elaboriranju destruktivne moći prevelikih ambicija, fokusirajući se na ljude s ruba društva koji žive u »problematičnom« dijelu Tokija.


Samurajski film »Tjelesna straža« (1961.), smješten u japansku provinciju sredinom 19. stoljeća, komercijalno je najuspješniji njegov uradak, a njegov nastavak, »Sanjuro« (1962.) je jedan od njegovih manje razvikanih, no ne i manje uspjelih radova.


»Sedam samuraja« – ključno djelo povijesti filmske umjetnosti


Na rasporedu je i proslavljenih »Sedam samuraja« (1954.), fascinantna akcijska pustolovna drama i jedno od najznačajnijih ostvarenja u povijesti sedme umjetnosti.


»Dok impresivno orkestrira zbivanja i karakterizira likove, Kurosawa se na suptilan način bavi i etičkim te filozofskim kontekstom priče, ni u jednom trenutku ne otklizujući u patetiku ili trivijalno moraliziranje«, napominju iz »Tuškanca«.


Nastao je pod utjecajem Johna Forda i Davida Warka Griffitha, ali i povratno i sam utjecao na Hollywood, pa je John Sturges 1960. po uzoru na njega snimio »Sedmoricu veličanstvenih«.


Film »Riđobradi« (1965.), s motivima nekoliko kratkih priča iz zbirke japanskog pisca Shugorôa Yamamota te romana »Poniženi i uvrijeđeni« Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, nastajao je dvije godine, a snimanje su obilježile nesuglasice redatelja i glavnog glumca, koji je zbog lika bradu bio prisiljen nositi i u stvarnom životu te odbijati druge angažmane.


»Veliki i mali» (1963), ponovno je osvojio svjetsku scenu, a opisuje se kao uzbudljiv triler s okosnicom na policijskoj proceduri, dok je drama »Živjeti« (1952) jedno od autorovih najuspjelijih ostvarenja socijalno-psihološke tematike.


Tu je i prvi njegov film u boji, urbana drama »Dodeskaden« (1970), koju je japanska kritika dočekala vrlo negativno te ga praktički odbacila, unatoč nominaciji za Oscara i vrlo pozitivnoj međunarodnoj recepciji, što je kod autora izazvalo tešku depresiju te ga nagnalo i na pokušaj samoubojstva.


»Bilješke jednoga živog bića« (1955) intrigantna su obiteljska i socijalna drama u kojoj je autor na zanimljiv način tematizirao stanje svoje devastirane domovine u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, a »Sablazan« (1950), spoj sudske drame i psihološkog filma u kojem se očitovao autorov društveni angažman pod utjecajem poetike i empatičnog humora Franka Capre.


Film »Snovi« (1990) omnibus je od osam vinjeta za koje je autor nadahnuće pronašao u osam snova koje je sanjao u različitim razdobljima svog života,


Kurosawa inspirirao likove za »Ratove zvijezda«


»Skrivena tvrđava« (1958), pustolovna je drama koji se ocjenjuje kao najzabavniji Kurosawin film koji pričom podsjeća na vestern, a Goergeu Lucasu poslužio je kao ključno nadahnuće za »Ratove zvijezda«.


U filmu »Ratovi zvijezda: Nova nada« šaljivi par nespretnih i pohlepnih seljaka iz »Skrivene tvrđave« zaživio je u likovima droida R2D2-a i C3PO-a, general kojeg tumači Toshirô Mifune prometnuo se u Lukea Skywalkera, a princeza Yuki parafrazu je dobila u liku princeze Leie Organe.


Posljednji film ciklusa je »Kagemusha«, povijesna ratna drama, smještena u Japanu 16. stoljeća, ovjenčana 1980. u Cannesu Zlatnom palmom te godinu kasnije nominirana za Oscara, veliki komercijalni i kritičarski uspjeh, najgledaniji film u japanskim kinima te godine.


To je i jedan od najskupljih japanskih filmova svih vremena, a snimanje raskošnog povijesnog spektakla Kurosawi je omogućila suradnja s utjecajnim američkim filmašima i njegovim velikim poklonicima Georgeom Lucasom i Francisom Fordom Coppolom.


Zahvaljujući visokom proračunu film obiluje spektakularnim scenama, uključujući i rekonstrukciju znamenite bitke kod Nagashinoa, a za potrebe snimanja koje je angažirano pet tisuća statista.