Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 4
Sutra: 11° 11° 4
26. siječnja 2020.
Mučno

TKO DIJETE IŠTA PITA? Sin Severine K. u raljama suludog reality showa

Sve sam očekivala, samo ne ovo – Severina Kojić / NL arhiva
Sve sam očekivala, samo ne ovo – Severina Kojić / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 9. prosinac 2019. u 6:40 2019-12-09T06:40:52+01:00

​Na društvenim mrežama i u komentarima po šarenim portalima padale su teške riječi i olaki zaključci tko od njih dvoje ima više prava na dijete, a tko manje. Seve ili Mile. Sve je to nalikovalo na bulažnjenja iz nekog suludog reality showa. Nije ostalo pošteđeno ni sudsko vijeće, napose sutkinja

Neslavni sudski spor estradne pjevačice Severine Kojić s bivšim suprugom i poduzetnikom Milanom Popovićem oko skrbništva nad zajedničkim sinom završio je, zasad nepravomoćno, u korist oca djeteta i to pod prijetnjom ovrhe.

Koliko je pažnju dijela javnosti izazvala činjenica da je riječ o poznatim osobama a koliko kuriozitetna činjenica da je, suprotno od najčešće sudske prakse dijete dodijeljeno ocu a ne majci, moglo bi se zasebno analizirati.

Iako dio zainteresirane publike o bivšem paru zna dosta pa i suviše trivijalnih detalja bračnog brodoloma i ranijih pikanterija, paradoks je da zapravo i ne znaju i nikako ne mogu znati tko je od njih dvoje pogodniji ili nepogodniji roditelj za skrbništvo nad djetetom.

Bilo bi iluzorno očekivati jasne odgovore i od upućenijih znalaca njihovih psihoprofila a kamoli od običnih konzumenata masovne kulture i vijestica iz života poznatih. Uostalom, prema raspoloživim podacima Općinski građanski sud sud u Zagrebu nije vještačio njihove ličnosti niti se dijete pitalo za mišljenje.

Nema sumnje, oboje su imućni i uspješni u svom poslu, što je, treba li podsjećati, još uvijek nedovoljno za normalan odgoj i brigu o djetetu u realnom životu. Pogotovo ako ste na pijedestalu medijske mašinerije koja i u tzv. prijateljskoj vatri ostavlja iza sebe kolateralne žrtve, najčešće one najslabije.

Unatoč tome na društvenim mrežama i u komentarima po šarenim portalima proteklog tjedna padale su teške riječi i olaki zaključci tko od njih dvoje ima više prava na dijete a tko manje. Seve ili Mile.

Po izboru vokabulara i žustrini pametovanja sve je to nalikovalo na bulažnjenja iz nekog suludog reality showa. Nije ostalo pošteđeno ni sudsko vijeće, napose sutkinja Tea Golub kojoj su gotovo dodijelili ulogu glavnog u žiriju ovog nesretnog reality nadmetanja.

Na koncu konca ta ista javnost gotovo da je zaboravila zašto se uopće virtualno zakrvila. U navijačkom zanosu zaboravila je na to dijete, interese mališana koje pohađa jednu zagrebačku školu i ima svoje ime i prezime.

Dijete koje ima i majku i oca a koje sud nije ni pitalo s kim bi radije živjelo, ma koliko takvo pitanje za dijete bilo zastrašujuće. Sud je, doduše, donio privremenu mjeru prema kojoj će sin nakon života s majkom sada živjeti s biološkim ocem.

Majka će imati pravo viđati sina dva puta tjedno popodne i svaki drugi vikend od subote ujutro do nedjelje navečer. S obzirom da odluka suda nije pravomoćna Severinini odvjetnici imaju pravo žalbe i zasigurno će je pokušati osporiti.

Ovo sve nije trebalo ovako ispasti – Milan Popović / Foto  D. URUKALOVIC/PIXSELL

Protiv oca podigli su i kaznenu prijavu zbog povrede djetetovih prava. Domaći mediji pisali su da je nekadašnji Severin suprug Milan za zajedničkog sina ishodio osobne dokumente Republike Srbije.

Severina se pobunila protiv toga tvrdeći da je to učinjeno bez njezinog dopuštenja pa je angažirala i odvjetnika u Srbiji sumnjajući da bi bivši muž mališana mogao trajno odvesti u susjednu zemlju. Oglasio se i bivši suprug Milan rekavši da unatoč brojnim putovanjima želi da svi njegovi sinovi idu u istu školu u Zagrebu. Zašto je sve to važno?

Optužbe uoči presude

Uoči presude majka Severina iskoristila je te iste medije optužujući ravnateljicu škole koju pohađa njezin sedmogodišnji sin da se priklonila njezinom bivšem suprugu. Severina je učiteljice u školi optužila da su »zatočile« njezinog sina u trenutku kad ona nije mogla doći po njega, pa je poslala svog sadašnjeg supruga Igora Kojića.

No, njezin bivši suprug Milan Popović nije dopustio Kojiću da preuzme dječaka iz škole. Kako se osjećao mališan, jedino je bilo važno. Sin je prema navodima majke doživio traumu i zbog toga neko vrijeme nije htio ići u svoju školu.

Severina je u listu o preuzimanju djeteta upisala upravo svog sadašnjeg supruga Igora Kojića pa je ostalo nejasno zašto iz škole nisu ispoštovali formu da Kojić preuzima dijete. Milan Popović je, naime, školi donirao 150.000 kuna za obnovu tamošnjeg igrališta pa je u svakom slučaju rado viđen donator i otac mališana. Škola nije vidjela ništa sporno da prihvati donaciju poduzetnog oca.

Ilustarcija / Foto  Sergej DRECHSLER

Iz tijeka parnice moglo se doznati da je dijete imalo posebnog skrbnika ali koji se nije vidio s djetetom unatrag dvije godine. Eksperti obiteljskog prava prilično su oprezni u ocjenama ali smatraju da je dijete od navršenih gotovo 8 godina života ipak trebalo nešto pitati prije samog odlučivanja sutkinje. Na meti javnosti našao se i centar za socijalnu skrb koji je u konkretnom slučaju iznio mišljenje. Mišljenje je bilo u korist oca. Iako iskaz centra nije jedini relevantan za odlučivanje, on je u sudskoj praksi kad su u pitanju djeca i skrbništvo nad djecom najčešće presudan ali ne nužan za pravomoćnost presude, tvrdi naša sugovornica s područja obiteljskog prava:

– Općenito gledajući, ova je odluka nepravomoćna i zainteresirana strana može se žaliti. Ako ima valjane argumente koji kontriraju mišljenju centra, sud će to uzeti u obzir. Uostalom, nezadovoljna strana može pokrenuti postupak procjene valjanosti i argumentacije mišljenja centra. To je instrument koji joj stoji na raspolaganju. Ipak, objektivno govoreći mišljenje centra treba uzeti s velikom pažnjom jer nije riječ o ekspertizi pojedinca nego interdisciplinarnom sudu više stručnjaka, svojevrsnoj dopuni i pomoći sudu u ovakvim i sličnim postupcima. U to su uključeni psiholog, socijalni pedagog, pravnik, kao i stručnjaci koji su imali kontakt s djecom, teta iz vrtića, učiteljica i školski pedagog. Praktički svi ljudi koji su imali prilike upoznati dijete osobno. Greške su moguće, ali zbog uključenosti većeg broja stručnjaka mogućnost pogrešnog zaključivanja svedena je na minimum. Ne bi se složila da sudovi apriori daju prednost majci, što je neko općenito mišljenje koje vlada u javnosti. Činjenica jest da u sudskoj praksi tek u 10 do 11 posto slučajeva djece ide na skrb očevima. No, to nema veze s pogrešnim stavom da sudovi unaprijed daju prednost majkama. Ako nema dogovora među roditeljima, odlučuje se tko je od njih najpogodniji izbor za život s mališanom. Konkretno, i ovaj slučaj mogao bi biti ilustrativan kada su u pitanju uopćena mišljenja mada treba biti oprezan jer je riječ o privremenoj mjeri i parnici koja još nije dovršena – kazala je naša sugovornica.

Ilustracija / Foto S. DRECHSLER

Minimum kontakta

Vrijedi napomenuti da je Severina čije je dijete s njom živjelo sedam i pol godina ostala bez prava na suodlučivanje o zdravstvenoj skrbi i odgoju a kontakt s djetetom sveden je gotovo na minimum. Odluka može čuditi jer se ograničeni kontakti s majkom donose u slučajevima ako je u pitanju osoba opasna za odgoj i normalni razvoj djeteta. Manje je važno to što je Popović državljanin druge države koji živi na više adresa ako neće posegnuti za opstruiranjem sudski utanačenih termina kontakta majke s djetetom. Bilo kojem roditelju nepoštivanje odluke moglo bi se obiti u glavu. Sud je prije svega došao do zaključka da se roditelji nisu mogli dogovoriti niti oko najosnovnijih obaveza tko će i kako dolaziti po dijete u školu zbog čega je u cijelu priču umiješao sustav socijalne skrbi. S obzirom da je sustavu formalno na prvom mjestu pravo djeteta na obrazovanje, zdravlje i skrb bilo kakva situacija koja bi to dovela u pitanje a dogovora među bivšim supružnicima nema iziskuje prepuštanju sudu. Sud arbitrarno uz prethodna mišljenja odlučuje koji će roditelj ubuduće donositi takve odluke. Takva praksa »jedan roditelj« bila je predmet žustrih rasprava oko izmjena Obiteljskog zakona, jer je ranija verzija regulative praktično pretežirala instrument zajedničke roditeljske skrbi. U konkretnom slučaju čini se da je najspornije to što će jedan roditelj imati radikalno manje vremena za viđanje s mališanom, a ne toliko sama adresa stanovanja. Na javne prozivke reagirao je i Općinski građanski sud u Zagrebu zaključivši da je u javnosti dovedeno u pitanje dostojanstvo sutkinje Tee Golub koja je donijela privremenu mjeru da mališan živi s ocem, a s majkom ostvaruje susrete i druženja:

– Odluka o skrbi donesena je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza. Sudac ne donosi odluku zato što je netko majka djeteta, a netko otac, niti zato da dobije naklonost roditelja kojem su mediji dostupni, niti javnosti, niti politike ili nekih drugih interesnih skupina. Medijski prostor je korišten kako bi se obezvrijedio i omalovažio rad sutkinje Tee Golub, vrijeđajući njezin sudački integritet, čak i na osobnoj razini, kojemu je namjera očito i vršenje neprimjerenog i nedopuštenog pritiska, kako na njezin rad, tako i na rad Županijskog suda u Zagrebu, koji će odlučivati u žalbenom postupku. Sudac donosi odluku zato što se roditelji nisu znali, mogli ili htjeli dogovoriti, a često i zato što jedan ili oba roditelja ne prepoznaju potrebe djeteta i stavljaju svoje osobne interese ispred interesa svoga djeteta. Protiv svake odluke suda, stranka ima pravo korištenja pravnih lijekova. Odluke suda prvog stupnja preispituju se u žalbenom postupku pred Županijskom sudom, a ne na ulici i medijima. Medijska kampanja je trajala tijekom cijelog postupka, a intenzivirala se u vrijeme kada je predmet bio pred zaključenjem i donošenjem odluke, kako bi se na uređujuću sutkinju izvršio pritisak, a nastavkom medijske kampanje očito se želi utjecati na postupanje Županijskog suda. Suci savjesno i odgovorno rade i radit će svoj posao, štitit će prava i interese djece i svake stranke u postupku, svakog roditelja, neovisno je li to majka ili otac. Sud tako postupa i postupat će i dalje, pa i u slučaju kada te stranke nastoje opstruirati rad suda neprimjerenim pritiscima, šteteći tako prije svih, na žalost, vlastitoj djeci« – ogorčeno su reagirali sa suda u pismu medijima.

Spuštanje lopte

– Ovo sve nije trebalo ovako ispasti. Institucije su donijele ovakvu odluku vodeći se isključivo dobrobiti djeteta, odnosno načinom života koji je za njega najbolji – kazao je Popović u razgovoru za Večernji pokušavajući spustiti loptu na zemlju:

– Ja i dalje vjerujem da ćemo Severina i ja činiti sve u tom smjeru. Nemamo se nas dvoje što miriti ili ne, nismo ni prvi ni zadnji par koji je bio u vezi pa prekinuo. Naša je zadaća samo da se što više bavimo sinom i spreman sam na sve kako bismo to i ostvarili. Ništa što govorim ne govorim iz pozicije bivšeg partnera, nego isključivo iz pozicije roditelja – kazao je Popović dodajući da zajednički sin kojeg je dobio u braku sa Severinom još nije upoznao mlađeg brata jer on i njegova partnerica Bojana često putuju. Osim u Srbiji biznis vodi širom svijeta baveći se međunarodnom trgovinom. Ima kuću i u Hrvatskoj i želi da sin nastavi ići u školu u Zagrebu. Kaže da se u odnosu na Severinu povremeno osjeća diskriminirano jer postoje mediji koji isključivo zovu majku i njezinu odvjetnicu. Smatra da svaki otac ima pravo reći svoje mišljenje te dodaje da je jako nezahvalno, ako ne i neprofesionalno, suditi o situaciji o kojoj se ne zna dovoljno. Severinina odvjetnica Jasna Biloš pred kamerama RTL-a najavila je nastavak pravne bitke:

– Točno je da se odluke donose na temelju činjenica i kako ih je ocijenio sudac koji ih je donosio. Ovdje se radi o nepravomoćnoj odluci. Priopćenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije bilo potrebno, ali ni čuvati integritet suca. Bitno je da je odluka donijela nemir u javnost – rezonirala je Biloš i dodala:

– Posebna skrbnica nije razgovarala dvije godine sa Severininim sinom. Ne sudi se karakteru moje klijentice nego interesu djeteta. Javnost se treba umiriti i treba i dalje vjerovati u pravosuđe.

Vjerujem da će se u zakonitom postupku pravilno utvrditi činjenice. Žalit ćemo se – najavila je Biloš. U intervjuu za Jutarnji list pjevačica je prvi put progovorila o epilogu pred sudom:

– Sve sam očekivala, ali samo ne ovo. Istina, bojala sam se, pogotovo nakon tog zadnjeg ročišta, i to iščekivanje odluke je bilo najgore. Ali, sada me više ničeg nije strah. U životu sam doživjela dosta stvari zbog kojih sam se najčešće sramila zbog drugih, rijetko zbog sebe. Ali, to je život i ovo je također jedno veliko iskušenje koje ću svakako izdržati jer mom djetetu trebam onakva kakva ja jesam, a to je dobra, zdrava i prisebna majka, bez obzira na to što piše u toj presudi. To su samo neka slova i kao što je Tito rekao: Ne priznajem njihov sud, ali ću ga poštovati. Nema mi druge. Ničega se više ne bojim. Imam koncert u Areni i moj sin je baš htio biti na tom koncertu i radovao se tome kad smo bili u Splitu. Bit će tamo puno druge dice, ali moj sin tamo neće moći biti – požalila se pjevačica uoči današnjeg koncerta.

Pravobraniteljica: Dijete se mora pitati

Odgovor pravobraniteljice za djecu
Dijete ima pravo izraziti želju s kojim će roditeljem živjeti i u zakonu ne postoji konkretna dobna granica da svoje mišljenje izrazi na sudu – odgovor je to na opća pitanja iz problematike Pravobraniteljice za djecu. – Pravo djeteta na sudjelovanje u upravnim i sudskim postupcima u kojima se donose odluke koje ih se tiču određeno je Konvencijom o pravima djeteta, Obiteljskim zakonom i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava. Pod pravom na sudjelovanje podrazumijeva se pravo djeteta da bude informirano o tome koji se postupak vodi, da dobije savjet, bude u prilici izraziti svoje mišljenje, stavove, doživljaj situacije u kojoj se nalazi te da dobije povratnu informaciju o posljedicama uvažavanja njegova mišljenja. Osobe koje razgovaraju s djetetom trebaju biti dobro educirane o tom djetetovom pravu, a iskazano mišljenje treba tretirati s dužnom pažnjom, uzimajući u obzir djetetovu dob i zrelost. Prostor u kojem se razgovor vodi treba biti ugodan i primjeren boravku djeteta. U zakonu ne postoji konkretna dobna granica, već se svako mišljenje procjenjuje ovisno o dobi i zrelosti djeteta. Ostvarivanje prava na sudjelovanje mora biti sigurno za dijete, što znači da dijete ne smije nakon razgovora biti izloženo negativnim reakcijama roditelja ili drugih osoba zbog iskazanoga mišljenja. U postupcima koji su vezani za prekid zajednice roditelja posebna pažnja treba biti usmjerena na informiranje djeteta o tome da je razgovor za njega u potpunosti dobrovoljan te da ono iskazuje svoje mišljenje, ali ne donosi odluku. U ostvarivanju prava na sudjelovanje, dijete ne smije biti izloženo pritisku da kaže ono što od njega očekuju majka, otac, oba roditelja ili drugi članovi obitelji jer to može dovesti do ugrožavanja djetetovog zdravog emocionalnog razvoja, ističe se u objašnjenju Pravobraniteljice. Dijete ima pravo sukladno sudskoj odluci ili na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrenog od strane suda ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje. Ukoliko roditelj s kojim dijete ne stanuje ne može ostvariti kontakte s djetetom tada treba o navedenom obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb te pred nadležnim sudom podnijeti prijedlog za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

Nina Kuluz i Cesare

Jedan sasvim drugi slučaj koji je punio stranice domaćih i talijanskih medija slučaj je mališana Cesarea Avenattija, danas desetogodišnjeg dječaka zbog kojeg su građani prosvjedovali nastojeći spriječiti njegovu predaju ocu i odvođenje u Italiju. Živi od lani s ocem Alessandrom Avenattijem u Torinu, a Nina Kuluz, njegova majka koja ga je kao bebu odvela u Hrvatsku, a zatim se zajedno s djetetom od oca skrivala u Bosni i Hercegovini, otišla je za njim. Zbog odvođenja sina Cesarea starog godinu i pol dana iz Italije od oca Alessandra Avenatija te odlaska s njim izvan Hrvatske u BiH, Općinski sud u Splitu u ožujku ju je nepravomoćno osudio za otmicu.

Zbog slučaja mališana Cesarea Avenattija građani su prosvjedovali nastojeći spriječiti njegovu predaju ocu u Italiju / Foto  M. CIKOTIC/PIXSELL

Osuđena je na uvjetnu kaznu zatvora od godine dana uz rok kušnje od pet godina. Nepravomoćnu presudu objavio je splitski sud na kojem je rasprava počela još krajem 2016. godine. Majka se predala policiji nakon četiri godine bijega. Dijete i nju tražio je Interpol. Postupak je pokrenut jer majka Nina nije postupila prema rješenjima talijanskog i hrvatskog suda iz 2012. godine, po odlukama prema kojima je dječak trebao živjeti s ocem Alessandrom u Moncalieriju, uz zajedničko skrbništvo oba roditelja.

U studenome 2014. godine podignuta je optužnica protiv nje zbog kaznenog djela oduzimanja djeteta ocu pod inkriminacijom da ga je htjela trajno zadržati. S obzirom da je sa sinom nakon toga napustila Hrvatsku, teretila se za teži, kvalificirani, oblik toga kaznenog djela, za koji je propisana kazna u rasponu od šest mjeseci do pet godina zatvora. Tužiteljstvo je za nju tražilo zatvorsku kaznu. Podsjećamo, na samom početku glavne rasprave optužena Kuluz izjasnila se da se ne osjeća krivom. Među svjedocima bio je i muškarac koji je vodio nju i sina preko ilegalnog graničnog prijelaza na teritorij BiH.

Tijekom dokaznog postupka pregledane su presude talijanskog i hrvatskog suda o skrbništvu te presuda talijanskog suda o protuzakonitom odvođenju dječaka. Zatim i obiteljska anamneza Centra za socijalnu skrb iz Splita, liječnički nalazi i ekspertize stalnih sudskih vještaka psihijatra i psihologa. Cesare živi s ocem, pohađa treći razred osnovne škole, a majku, koja se zaposlila u Torinu i njeguje osobu s invalidnošću, viđa pod nadzorom – tri puta tjedno po dva sata. Kuluz nije bila na izricanju splitske presude jer je taj dan imala pravo pod nadzorom vidjeti se s Cesareom. Cesare joj je oduzet i predan ocu na osnovi odluke talijanskog suda koji joj je zbog ilegalnog odvođenja djeteta oduzeo roditeljska prava. U prvom postupku izrečena joj je i kazna od tri godine i četiri mjeseca bezuvjetnog zatvora, kao i odšteta koju treba platiti Avenattiju u iznosu od 50.000 eura.

Međutim, viši je sud tu odluku nedavno preinačio u uvjetnu kaznu zatvora, na rok kušnje od dvije godine, a i iznos odštete umanjio na 21.000 eura, pa Nina Kuluz tako bivšem partneru treba plaćati 350 eura mjesečno sljedećih pet godina. Nedavno je i Općinski sud u Splitu donio nepravomoćnu odluku po kojoj Avenatti mora platiti zaostalu alimentaciju, u iznosu od stotinjak tisuća kuna. I Prekršajni sud u Splitu potkraj prošle godine kaznio je Avenattija sa simboličnih 2000 kuna zbog prijetnji Nini i njezinoj sestri, za nimalo simboličnu inkriminaciju – zbog nasilja u obitelji. Mnogi smatraju da je sud u Torinu ublažio presudu majci zahvaljujući objektivnijem pogledu državnog odvjetništva na dugogodišnje napore koje Nina ulaže u smirivanje konflikta i normalizaciju odnosa s ocem djeteta. Prije svega realno su sagledani svi majčini potezi koji vode dobrobiti dječaka. Naravno, sva njezina nastojanja usmjerena na to da dobije pravo da više vremena provodi sa svojim mališanom. Ipak, Cesare ima već uhodani život u Italiji, svoju školu i prijatelje. Baku, djeda i tetu s kojima je živio prije ovrhe talijanska socijalna služba mu je dopustila vidjeti samo jednom, na sat vremena, još prošle jeseni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
Dodijeljena nagrada digitalnom šampionu
Biramo najbolje privatne iznajmljivače

Dodijeljena nagrada digitalnom šampionu