Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 2n
Sutra: 2° 2° 2n
12. prosinca 2019.
Morske "radosti"

Neugodna iznenađenja u moru: Što učiniti kad se susretnete s meduzama, ježevima i vlasuljama

Foto Damir Škomrlj
Foto Damir Škomrlj
Autor:
Objavljeno: 21. kolovoz 2019. u 7:18 2019-08-21T07:18:58+02:00

Pri susretu s meduzama rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama obično se kupač »sudari« s više meduza. Sreća je što meduze u Jadranskom moru nisu tako učestale, posebno ne one s jačim otrovom

Prije nekoliko dana pisali smo o otrovnim i opasnim ribama Jadranskog mora od kojih nam, ponovimo, ne prijete veće opasnosti. Mogu nam prirediti jedino malo više neugodnosti. Slične neugode mogu kupači, ponekad i ronioci, doživjeti od još nekih stanovnika našeg mora. Neke ne poznajemo, ili ih ne vidimo, na druge možemo nagaziti, ne očekujući ih u plićaku, baš tamo gdje se kupamo. Prilikom plivanja moguć je susret s meduzom, odnosno mnogo njih, na dnu možemo nagaziti na ježa…

Kupačice i kupači, obučeni samo u kupaće gaćice, bikini ili toples naprosto su izazov za meduze. Njihov dodir nije bolan, ali peče, i to dugo! Među više vrsta meduza koje žive u Jadranskom moru ima i onih čiji dodir žari, izaziva jače opekline na koži. One su uglavnom rijetke, a u dodiru s njima svaka koža nije jednako osjetljiva. Kod nekih reakcija je bolna, crvenilo biva jako vidljivo i dugotrajno, stvaraju se vodeni mjehurići... pa ponekad treba potražiti i liječničku pomoć. Kod drugih se to manifestira u blažem crvenilu s malo svrbeža. Prije više od trideset godina uz našu je obalu u ljetnim mjesecima zabilježena masovna pojava tih »opasnih« meduza, od kojih su »stradali« mnogi kupači. U jednom kraćem razdoblju predstavljale su veću pošast nego što nam je s vremena na vrijeme priredi cvjetanje mora.

Meduzine lovke

Meduze su žarnjaci, životinje jednostavne tjelesne građe koja se sastoji od klobuka pomoću kojeg se pokreću i velikog broja lovki. Te životinje, ako ih tako uopće možemo nazvati, nemaju ni srce, ni mozak, ni krvotok. Umjesto mozga one imaju brojne živčane završetke pomoću kojih registriraju svoju okolinu i podražaje što iz nje dolaze. Tijelo meduze najvećim dijelom sastoji se od vode (oko 95 posto čitava tijela), tako da meduza izvađena iz mora i stavljena na obalu predstavlja malu količinu želatinozne, prozirne mase koja se na suncu brzo potpuno osuši i gotovo ispari.

Pixabay.com

Iako su bez mozga i srca meduze se smatraju agresivnim grabljivicama koje efikasno dolaze do plijena, odnosno hrane, a to su uglavnom sitne ribe, plankton te ostali sitni živi morski organizmi. Na svojim lovkama meduze imaju milijune žarnih stanica koje izlučuju u tijelo svojih žrtvi i time ih paraliziraju, a zatim ih brzo progutaju ustima koja se nalaze na dnu klobuka. Tako meduza ponekad zna »napasti« i čovjeka. Druga je stvar što je on velik i snažan pa ga njen otrov neće paralizirati. Ostat će samo opekline i lakši ili jači svrbež što može potrajati nekoliko dana. Jačina opeklina i intenzitet svrbeža zavisi o tome s kojom smo meduzom imali bliski susret, jer sve vrste nemaju otrov jednako jakog intenziteta. Bolniji dodir s meduzom mogu doživjeti ljudi osjetljivi na alergije.

Što učiniti kad vas opeče meduza

Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika.

Meduze uglavnom žive u velikim plovama, koje mogu imati više stotina jedinki. Zato, pri susretu s meduzom, odnosno meduzama, rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama obično se kupač »sudari« s više meduza. Sreća je što meduze u našem dijelu Jadranskog mora nisu tako učestale, posebno ne one s jačim otrovom. Netko će, sada, postaviti pitanje: a što je s onim meduzama kojima je promjer klobuka metar i više, kojima su lovke dugačke nekoliko metara… Pustimo njih, on su daleko od nas, rijetko zalutaju u Jadran, uglavnom pojedinačno. Recimo još nešto što je dobro znati o meduzama. One se ne kreću samostalno, već plutaju i nose ih morske struje. Zato, prilikom njihova masovna pojavljivanja u Jadranskom moru najprije pohode našu obalu i otoke. Na talijansku stranu, eventualno, dospiju preživjeli ostaci.

Pri susretu s pojedinačnom meduzom, ako je pravodobno uočimo, lako se može izbjeći. Veliki problemi nastaju kad se iznenada nađemo okruženi masom meduza. Tada je praktički nemoguće od njih se obraniti. Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirat će još većim opeklinama. Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekline. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima. Nakon »susreta« s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu. Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom.

Što učiniti kad stanete na ježa

Ježeve bodlje su krhke, pa prilikom pokušaja izvlačenja pucaju i ostaju u nozi, iako bi ih trebalo što prije izvaditi. U tome će teško uspjeti i najvještiji liječnik, ali je ipak najbolje njemu se obratiti. U malim mjestima često ćemo dobiti preporuku da se obratimo nekom lokalnom znalcu, koji je vješt u takvim aktivnostima. Mnogi će se na to nasmijati, ali imam dobro iskustvo.

Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika.

Ježeve bodlje

Neugodniji od meduza zacijelo su ježevi. Na sreću suvremenih kupača oni su u Jadranu prorijeđeni, što za prirodu našega mora nije dobro. Nekada su ježevi bili stanovnici podmorja mnogih naših kupališta, dok danas na njih rijetko nailazimo. Nešto više naći ćemo ih na hridinastu dnu, na dovoljno maloj dubini da se na njega može nogom zagaziti. Tko to učini ježa će dignuti na stopalu, a znam i za slučajeve podvodnih ribolovaca koji su se glavom naboli na ježa. Vjerujem, ježa će prepoznati i oni koji o moru i životu u njemu znaju malo ili ništa. A, najbolje će ga upoznati kada na njega nagaze!

Pixabay.com

Tijelo ježa je okruglo, ne baš loptasto, nego malo spljošteno. Boja je najčešće crna, ponekad smeđa. Čitavo tijelo prekriveno je bodljama, koje na vrhu imaju svojevrsne male štipaljke, a u njima se nalaze otrovne žlijezde. Jadranski jež u promjer naraste do 16 centimetara. Ako nekoga zanima, spomenimo i to – usta mu se nalaze s donje strane. U našem moru naselja ježa značajno su prorijeđena, a više ga nalazimo na hridinastom dnu obraslom zelenim algama.

Što učiniti kad vas opeče vlasulja

Ubodeno mjesto, kao i kod meduze, treba isprati morskom vodom i politi octom. Kod osjetljivijih osoba može doći do komplikacija, pa se pojavljuju mjehuri, nekroza i ožiljci. Tada je vrijeme pomoć liječnika. U rijetkim slučajevima može doći do komplikacija. Obično se to događa kod djece, ili ako su lovke vlasulje dodirivale veći dio kože. Tada mogu nastupiti bolovi u mišićima, povraćanje, povišena temperatura, pa čak i lagana nesvjestica.

Kad se nagazi na ježa riječ problem blagi je izraz. Da boli ne treba ni govoriti, a pokušaji vađenja bodlji uglavnom su bezuspješni. Ježeve bodlje su krhke, pa prilikom pokušaja izvlačenja pucaju i ostaju u nozi, iako bi ih trebalo što prije izvaditi. U tome će teško uspjeti i najvještiji liječnik, ali je ipak najbolje njemu se obratiti. U malim mjestima često ćemo dobiti preporuku da se obratimo nekom lokalnom znalcu, koji je vješt u takvim aktivnostima. Mnogi će se na to nasmijati, ali imam dobro iskustvo. Pitanje je da li nekadašnji stari »seoski doktori« imaju nasljednike vješte u baratanju iglom i znalce u pripravljanju biljnih »likarija«.

Moruzgva ne grize

Pixabay.com

Potencijalnu opasnost za kupače predstavlja i vlasulja, moruzgva, kako je najčešće zovu na našoj obali i otocima. Iz djetinjstva pamtim upozorenja starijih prilikom odlaska na kupanje: »Pazi da te maruzgva ne ugrize…« Ona, međutim, kupača neće gristi, ali mu može nanijeti opekline, poput meduze. Vlasulje su morski organizmi različitih boja i veličina koje žive pričvršćene na dnu, obično na kamenu, ali i na pijesku. Nastanjene su pojedinačno i u grupama, često u plićaku. Konstataciju više puta iznesenu možemo ponoviti i za vlasulju – danas ih je u priobalnom području neusporedivo manje nego nekad. Iskusno ronilačko oko lako će otkriti vlasulju, ali ne i obični kupač.

Okrugla, u promjeru do desetak centimetara, oko osnovnog otvora iz tijela joj izlazi mnoštvo lovki. Upravo od njih prijeti opasnost! U tim lovkama nalaze se mjehurići puni otrova. Prilikom dodira s čovjekovom kožom najprije se osjeti ubod, otprilike kao od ose. Taj prvi ubod u biti ne boli, ili je bol tek lagana, zanemariva. Malo potom, nakon nekoliko minuta, oko mjesta dodira pojavljuju se crveni krugovi. U normalnim okolnostima oni nestaju kroz 24 sata. Ubodeno mjesto, kao i kod meduze, treba isprati morskom vodom i politi octom. Kod osjetljivijih osoba može doći do komplikacija, pa se pojavljuju mjehuri, nekroza i ožiljci. Tada je vrijeme pomoć liječnika. U rijetkim slučajevima može doći do komplikacija. Obično se to događa kod djece, ili ako su lovke vlasulje dodirivale veći dio kože. Tada mogu nastupiti bolovi u mišićima, povraćanje, povišena temperatura, pa čak i lagana nesvjestica.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.