Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 26
Sutra: 16° 16° 26
15. studenoga 2019.
Jedinstveni

foto REAL IZ VETOVA Klub se zove Graševina, navijači su Promili, a njihova priča je jednostavno sjajna

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 3. studeni 2019. u 7:58 2019-11-03T07:58:00+01:00

Svi su dobrodošli, iako nijedan trs nemaju. Bitno je samo da su ljubitelji dobre kapljice. Što god da se napravilo i napravi, neka je za zajednicu. Neka model bude takav da svi jednog dana imamo od njega koristi – veli predsjednik kluba Deni Pavić

Vrag će ga znati kada je u život nižepotpisanog, a onda i njegovog kolege fotoreportera, ušla graševina. Odredi to štošta: mjesto rođenja, preferencije u rodbine, sklonost od gemišta ili čistog vina. Ali, uđe ona u život kad tad i u pravilu veza bude duga i stabilna. Kada je to u život nižepotpisanog ušla HNK Graševina, a onda i u život njegova kolege fotoreportera, puno je lakše odrediti.

Nema, naime, ni koji mjesec da je osnovana HNK Graševina – ne Hrvatsko narodno kazalište, već Hrvatski nogometni klub – a nema ni koji dan da je dvojac otišao put u Slavonije ravne, drito u Vetovo, da provjeri koliko to Promila ima ova nogometna Graševina. I ta će veza, sve se čini, biti stabilna i duga, jer ovakve nogometno-vinske priča svijet do sada nit’ je imao, nit’ je vidio.

Festival promašaja

Prije puta valjalo se informirati. Internet kaže da HNK Graševina nastupa u Drugoj županijsko nogometnoj ligi Požeško-slavonske županije. U doba kad smo dogovarali dolazak, ekipu je čekao derbi, utakmica s dotad vodećim klubom Parasan iz Golobrdaca. Važan je novinarskoj ekipi bio ishod toga sraza jer ne čini se svejedno ispire li se tuga graševinom, ili čaša graševine u zrak zbog sreće diže. Završilo je da bolje ne može, pobjedom HNK Graševina 6:1. Izvještaj s utakmice, a redovito se oni publiciraju na Facebook profilu kluba, kaže: »Festival promašaja u današnjoj utakmici protiv lidera prvenstva. Predvodi ga Deni Pavić koji s 40 cm promašuje zicera te time Filipu Jakoboviću poništava (još) jednu asistenciju. Pogodili smo još dvije stative od strane Filipa Martinovića, te je bilo nekoliko vrhunskih obrana gostujućeg vratara Blaža Supana. Naš kapetan Vinko Kljajić napokon je iskoristio svoju veliku glavu tako što je zabio na odličan centaršut Mirka Solde. Ovom pobjedom potvrdili smo da smo bolji od Reala jer Real nije nikad pobijedio Parasane!

Foto Davor Kovačević

Pobjeda je lansirala HNK Graševinu na drugo mjesto. Bili bi i prvi da nemaju onaj minus bod jer nisu znali da im igrač iz prošle sezone, dok je igrao za drugi klub, vuče tri žuta kartona. Zato je gol razlika impresivna, 45 danih i samo šest primljenih pogodaka! Nema se tu što nego poći u središte priče, za radnoga dana, da se vidi kako to treniraju momci koji su i strašne Parasane kući otpratili pune mreže. Uostalom, predsjednik kluba Deni Pavić jasno nam je rekao: »Samo vi dođite! Trening je u pet, a vi dođite recimo u jedan!«

Toga nema nigdje

Denija Pavića lako je prepoznati. Što će predsjednik nego hodati naokolo u trenirci s klupskim obilježjem. Visok, stasit, nasmijan i mladolik, toliko da mu čovjek ne bi dao ni onih 30 koliko ih ima. Inače, da ne bi bilo sumnji u sukob interesa, Pavić novinar i Pavić vinar ništa zajedničko nemaju osim prezimena. I sklonosti k vinu. I to što vole nogomet. Makar, tu samo jedan vino pravi i nogomet igra, dok drugi o tome mašta. Predsjednik na trenirci ima broj 9. Centarfor.

– Tu se najmanje trči, zato – smije se.

Nekad je igrao u Dinamu iz Vidovca, a onda je održano povijesno kušanje vina Udruge vinogradara, vinara i voćara Veteri Castra. Bilo je to u svibnju, kušanje koje je promijenilo sve.

Foto Davor Kovačević

– Počeli smo u deset sati, a završili oko šest, sedam popodne. Možete misliti kakvi smo bili. Pa smo počeli pričati o nogometnom klubu – kazuje Pavić, za početak uz kavu u kafiću Zeus.

Pričali su nogometnom klubu Kamen koji je u tom trenu bio jedva živ u Trećoj županijskoj ligi. Jedva da su 11 igrača imali. Odlučili su ga oživjeti, odlučili su u Udruzi da će stati iza tog projekta, ali samo ako klub ime promijeni. I onda je netko kazao: »Neka se klub zove Graševina!« Ili su svi kazali: »Neka se klub zove Graševina«!?

– Tko je to predložio, nitko ne zna. Ja znam da ja nisam. Ali, bitno je reći kako je isti tren napravljen zapisnik. Svi su se imenom i prezimenom potpisali da će stajati iza kluba – priča Pavić.

Kako je postao predsjednikom, tog se sjeća. Jednostavno su u njega uprli prstom, a kako je najmlađi, pa još vinar, pa je i nogometaš, lako ga je bilo u vatru baciti. I bome zakotrljalo se. Pavić je lukavo testirao javno mijenje. Pustio je, naime, glas po Požegi da se osniva HNK Graševina, pa da vidi kako narod diše.

– Prvo su se smijali, a onda su rekli: »Pa to stvarno nema nigdje!« – prisjeća se.

Mala bombonjera

Onda je na red došla infrastruktura. Stadion je bio zapušten toliko da je na njemu bila ili trava izrasla metar u vis, ili gola zemlja. A u klubu ni kosilice nema. Ali, zna predsjednik ljude, a ljudima draga ideja, entuzijazam. Vadi Pavić mobitel, pokazuje budućnost koja i ne mora biti daleka, pokazuje nacrte na kojem je i igralište s umjetnom travom za školu nogometa, i plato na kojem će biti malo košarke, a više šatora da se fešta, a onda jednom možda bude bazen da djeca imaju gdje plivati.

Probat će se preko EU fondova, dobro dođe i dobra suradnja s gradonačelnikom Kutjeva. Teren je već sada prava mala bombonjera, svlačionice obnovljene. Ma, sad je trebalo oživjeti i igrački kadar. Nazvao je Pavić valjda sve prijatelje redom, kumove, poznanike, ljude s kojima se inače druži. I odazvali se! Za nikakav novac, jer nema tu plaće, samo gušt. Drago im zaigrati za svoje mjesto, koliko god da su srčano trčali i igrajući za neke druge klubove. U kadru su danas 22 igrača. Nekad ih se ne da ugurat u zapisnik, pa oni koji izvise rade u klupskoj kantini dok je utakmica. Elem, infrastruktura, pa igrači, pa – navijači. Promili! Taman da je legitimno pitati koliko ova Graševina ima promila. Broj je svakim danom veći, fotografije štovatelja odjevenih u klupske boje stižu odasvud, od Splita do dijaspore

– I svi su dobrodošli da nijedan trs nemaju. Bitno je samo da su ljubitelji dobre kapljice. Što god da se napravilo i napravi, neka je za zajednicu. Neka je model takav da svi jednog dana imamo od njega koristi – veli Pavić.

– Dok se jedan dan ne posvađate - provocira Dado fotoreporter.

– Nećemo, ako svi imamo koristi – ne da se Pavić.

Dali se mi u priču, a konobar se smijulji. Kako i ne bi kad nam kavu nosi Vinko Kljajić, kapetan, možda i zbog imena. Svakojakih tu profesija ima u klubu. Najviše je vinara, ma ima i ljudi iz marketinga, konobara, profesor sa završenom glazbenom akademijom.

– Evo ga, kao da je znao da treba doći - govori Pavić dok stolu prilazi profesor tambure Ivan Karadža!

Foto Davor Kovačević

Zadnji vezni na terenu, izvan terena profesor i prvi tamburaš sastava Posegana.

– Navrati li Škoro, blizu mu je vinograd? – pitamo.

– Nije, ali dakako da može. Premda, ni za koju se političku opciju opredijeliti nećemo – rezolutan je predsjednik.

Grozd i lopta

Njihova opcije je ona na klupskom grbu: zlatna čaša jer je Zlatna dolina, a u njoj grozd i nogometna lopta. Grb je dizajnirao igrač HNK Graševina Luka Mandić koji se bavi marketingom. A one šaljive statuse na Facebook stranici smišlja i stavlja opet igrač, Branko Šaur. Zbog te se stranice, otkriva predsjednik, ne može obranit’ od pripadnica ljepšeg spola.

U taj čas nosi Kljajić na stol klupsku Graševinu, onu zlatne etikete. U njoj je ponajbolje od vinara koji su u Udruzi. Vinarije koje su vino donirale su: Pavić, Soldo, Jakobović, Pavić- Lukač, Mitrović Josip, Mitrović Ivan, Špoljarić, Perak. Ne može utakmica ni početi dok se protivnicima na centru ne pokloni dvije boce, za poslije dakako. Tu se pije poslije, prije utakmice se može biti i s nula promila, a i ne mora. Priča nas temom seli iz kafića u vinariju Pavić. Predsjedniku je posao piti i jesti. Ima on još pokoje pravilo kojeg su svi prihvatili. Recimo ono da tko zna igrati, ne treba ni trenirati. Ali, treba voljet’ vinarstvo.

– Za nogomet živimo, ali živimo od graševine - sublimira Pavić.

Foto Davor Kovačević

U ovom poslu on je od svoje 18. Nastavio je ono što su započeli dida i otac. Doduše, oni su vino radili iz hobija, da se ima, dok je Deniju to postao život.

Ima Deni dva brata i sestru. Svima je otac dao poslove u ruke.

– Ni sam donedavno nisam bio svjestan koji mi je vjetar u leđa otac dao. Svakog je od nas pogurao. Neću vam dati novce, već ću vam dati posla pa ga zaradite, to je bila njegova filozofija. I kad doneseš prve odluke samostalno, zaradiš neke novce, zagriješ se. Bog je ovo podneblje učinio idealnim za proizvodnju vina i treba to iskoristiti, a mi smo to dosad iskoristili ni 30 posto – kazuje Pavić

Biti dobar čovjek

Dobar proizvod je tu, a ono što Pavić ne dvoji, jest da bi trebalo zajednički nastupiti, pogotovo na inozemnom tržištu. Onako kako svi na svijetu znaju za Istru jer znaju za malvaziju, tako bi svi trebali znati za Kutjevo i Vetovo jer znaju za graševinu. Misli na vino, no bome će znati i za HNK. Tako taj razgovor ide, čas smo na terenu graševine, a čas na formaciji 4-2-1-3. Šali se Pavić da on kao predsjednik ima sve ovlasti, da su njegovi i penali, i slobodnjaci. Ne šali se zato kada kaže da zapravo i nema uzora ni što se vina, ni nogometa tiče. Važno je, kaže, biti dobar čovjek. A kakvo je vino otac radio?

– Nije u njegovo doba ni bilo puno vinara. Znam samo da su ga svi hvalili – veli Pavić.

U taj čas eto i oca Ivana, makar ga skoro svi zovu Drago. On je u ovom kraju doktor za rješavanje teških telekomunikacijskih slučajeva. Kad su starinske centrale u pitanju, nitko kvar riješiti ne zna nego on. Ma, ima Ivan bolju priču. Godina je 1986. Ćiro Blažević nosi bijeli šal i zahvaljujući Ivanu koji je tada u klubu i igrač i tajnik i predsjednik, eto ti Dinama u Vetovu!

Foto Davor Kovačević

– To je bila takva fešta da igrači Dinama nisu doma htjeli ići – prisjeća se Pavić senior.

Ništa bez spomena NK Rijeke

Nije, naime, mogla priča o nogometu proći bez spomena NK Rijeke. U HNK Graševini igra naime i Josip Mitrović, ni manje ni više nego brat Mateja Mitrovića, nekadašnjeg prvotimca Rijeke, povremenog reprezentativca i danas igrača Kluba Brugge. I Josip stoper, makar priznaje da je brat mrvu bolji.

– Mogao bi brat i zaigrati protiv Slovačke s obzirom da nema ni Vide ni Lovrena – provociramo Josipa, ma on se ne da.

Ali zato veli kako je igranje u Rijeci bilo top. Mitrovići su, otac i sinovi, također vinari, taman da Brugge dobije i dobra vina, i podružnicu Promila. Vrsnog nogometaša iz Vetova već imaju.

A onda je počeo rat. Nije Ivan 28 godina otišao nogomet gledati, sve do onog spomenutog derbija.

– Sve je to lijepo, ali nije to više za mene – kaže.

– Kako nije – u čudu smo.

– Prošlo me. Ne vidim se ja više u tome – jednostavno će Ivan Pavić.

Naša priča

Samo, ne da Deni da se zasjedne. Kud će, kad kako kaže, duže može bit pod vodom nego kod kuće. Ide se prije treninga po Mirka Soldu, golgetera, strijelca četiri gola u derbiju. Tišeg nogometaša a golgetera valjda ova zemlja vidjela nikad nije. Priča zato otac mu Gojko, priča dok toči svoja vina, sve bolje od boljega. Priča, smije se i ‘kritizira’.

– Je dao četiri gola, ali ih je još toliko promašio. Mora to bolje – veli.

Iz njegove perspektive bit će da se tako i čini. Pamti se da je Gojko Soldo onomad igrajući za Vetovo zabio nevjerojatnih 49 pogodaka u samo 16 utakmica! Ima Mirko do toga još graševine popiti. A kad smo već opet kod vina, Gojko se prvo bavio poljoprivredom, voćarstvom, a onda je na nagovor kolega i prijatelja vinara krenuo u vino. I nije se pokajao. Mlado je već u bačvama, kvaliteta će mu biti sjajna, jedino je straha da će mrvu pofalit’ količine. Zato baš količina momaka koji su pristupili HNK Graševina, pa onih 300 Promila koji navijaju, pa mladosti koja dođe i igra na uređenoj travi Grota, veseli Gojka. Ne zanosi se on da će škola biti puna, i predsjednik sa suprugom stoluje u Požegi, a živnulo jest. Graševina je mnogo dobra donijela zajednici, i još će.

– Naša je to, vetovačka priča – naglašava Gojko.

Lete k’o navijeni

Foto Davor Kovačević

Nego, nakon što smo pokupili napadača, valja pokupiti i kojeg defenzivca. Filip Jakobović, Robert Jarni HNK Graševine. I on tih, baš kao i Soldo. Radije bi da probamo kakva vina rade on i otac mu Branko, nego da pričamo o njegovoj ljevici. Svi puštaju predsjednika da govori, a govori i to kako njegovu obitelj i Jakoboviće vežu kumstva da se ni broja ne zna. Branko Jakobović predsjednik je Udruge Veteri Castra. I sve je, kaže, zapravo jednostavno: dobra ideja vratila je momke u rodni kraj da se druže, što na terenu, što ono treće poluvrijeme. Vratio se tako i on s njima u klub u kojem je nekad igrao. S obzirom na stanje na tablici 2. ŽNL bilo je logično pitat’ za ambicije. Predsjednik uglavnom priča kako je želja dogodine biti u 1. ŽNL. Ma, na treningu, koji je počeo u 17 sati taman da s poslova igrači stignu, čulo se i ambicioznijih izjava. Danijela Zekića zovu Paul Scholes, on je jedan koji iz Osijek putuje na utakmice i treninge i koji vidi HNK Graševinu i u međužupanijskoj ligi.

– A za šest godina u prvu – domeće netko sa strane.

Ali ne daje trener mjesta šali i pošalici. »Idi Luka maksimalno«, viče. I lete momci k’o navijeni. Bit će zato jer nisu prije treninga sudjelovali u turi podrumima. Tu više ni notes ni diktafon poloviti ne mogu tko što govori. Razabrat se ipak dalo da im je svima gušt dolaziti na trening, i da hvale predsjednika što ih je okupio, i da njihove ambicije sežu više od toga da im Ćiro opet dođe u goste. Možda navrati NK Rijeka.

Najbolji domaćin

Trening je završio, ma...

– E, sada ćemo do Zlatnog luga – kazuje predsjednik Pavić.

Foto Davor Kovačević

Zlatni Lug je imanje, vlasnik mu je Thomas Heinz Pandžić. Na nedavno održanim Danima hrvatskog turizma baš je on odnio nagradu u kategoriji Čovjek – ključ uspjeha u turizmu, za najboljeg Domaćina turističkog seljačkog domaćinstva. Pozvao je sve nogometaše k sebi da ih pogosti. Zašto je najbolji domaćin, jasno je dok nas vodi do podruma s vinima iz ovoga kraja, u kojem su bili i pili i Kolinda Grabar-Kitarović, i Ivo Josipović, i Andrej Plenković, ili nutka mesom što se pred očima gosta roštilja.

Pričamo o turizmu koji bi morao i bolje i jače, i o HNK Graševini, klubu koji sve moguće načine podražava. Zapravo, sve je dio iste neke priče.

Pripreme na Krku

Himne klupske još nema, ali se stvara. Možda je bude do veljače, kada ekipa ide na Krk na pripreme kod domaćina Roberta Topalušića. Prije toga će put Nizozemske gdje imaju dogovoren susret s nogometašima što štuju pivo. Na put će dakako s pristojnim količinama butelja klupske graševine.

– Jer sve je do dobre ideje i dobrih ljudi. Bez dobrih ljudi nema ništa – rezimira Thoms Heinz Pandžić.

Karadža hvata tamburicu. Obećao je. Doduše, na pitanje možemo li mi taj recept vino-nogomet-tamburica prodat’ vani kao naš izvozni proizvod, kazuju nam igrači da tek valja razraditi tu strategiju. A koliko ono graševina ima promila, odnosno Graševina Promila!? Vrag bi ga znao, sigurno je samo da ih od prije neki dan ima dva više!

– Pitali ste koji nam je cilj i ambicija – vele nam na rastanku prvotimci HNK Graševina.

Klimamo glavom, a oni će na to: »Nogometna ambicija je prva ŽNL, a u vinarstvu želimo biti - Real Madrid!«

Bome, gotovo da već i jest tako.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.