Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
14. prosinca 2019.
Potrebna politika održivog ribarenja u Jadranu

S.O.S za plavo zlato

Ilustracija
Ilustracija
Autor:
Objavljeno: 11. kolovoz 2013. u 9:24 2013-08-11T09:24:07+02:00

Europska unija osmislila je reformu ribarske politike koja bi do 2020. trebala dovesti do smanjenja broja ribarskih brodova da bi zaštitila riblji fond koji opada.

Jedrilicom sam prošao cijeli Jadran, od Trsta do Otranta, živim između Rovinja i Trsta, nekoliko puta sam plovio preko Jadrana, od Visa do Gargana na jugu, od Rovinja do Pesara te Venecije na sjeveru. Upoznao sam pješčanu obalu talijanske zapadne strane, visoku i nepristupačnu obalu Albanije, crnogorsku obalu i normalno, ljepotu Dalmacije, Kvarnera i Istre. Skromnog sam mišljenja da bismo u sve naše škole trebali uvesti posebnu predmetnu nastavu posvećenu moru, našem Jadranskom, neku vrstu vodene zavičajnosti. Europska unija drži do lokalnih identiteta, bez njih nema istinskog jedinstva starog kontinenta, a mi smo većim dijelom određeni morem; kulturno, jezično, povijesno. 

Jadran je dio Mediterana, oko osamsto kilometara dužine i prosječno 150 kilometara širine, malo veliko more, bogato biološkim, geološkim i povijesnim razlikama. Već se više od dvadeset godina raspravlja o koncipiranju zajedničke jadranske politike, ulaskom Hrvatske u EU veći je dio Jadrana postao more Europske unije i ta bi činjenica trebala pospješiti put u plansko osmišljavanje budućnosti Jadrana. Civilno društvo u svim jadranskim državama polučilo je niz udruga i pokreta kojima je zaštita krhkog ekosustava malog velikog mora postala neodgodiva zadaća i obveza. Pitam se u kolikoj se mjeri njihov trud uvukao u svakodnevicu prosječnog žitelja jadranske obale.

Volio bih osjetiti klicu nekakvog jadranskog lokalpatriotizma, prekograničnu svijest zajedničke sudbine, dok politička zbilja govori jezikom državnih, parcijalnih interesa. Jednom mi je stari rovinjski ribar slikovito objasnio logiku mreže: »Riba ima rep, seli se, pa ako je mi ne ulovimo duž naše obale, ulovit će je Talijani čim se tamo odseli«. Da, riba se oplođuje duž istarske obale i potom seli u mirne vode pješčane lagune, gdje raste i čeka novi životni ciklus. Osmišljavanje dalekovidne politike održivog ribarstva moralo bi se rukovoditi tim jednostavnim biološkim zakonima. 
 

Dozvola ribarenja

Prije dvije godine u Engleskoj je objavljen zanimljiv znanstveni rad o stanju ribljeg fonda i izlova plave ribe na sjevernom Jadranu. Naziv rada je amblematičan: »Blue gold in Italy« (Plavo zlato u Italiji). Priča znanstvenika se usredotočuje na dvije sjevernojadranske talijanske luke: Chioggiu i Pilu di Porto Tolle. Prva se nalazi na jugu venecijanske lagune, druga na samom ušću rijeke Po. U zadnjih trinaest godina došlo je do naglog porasta broja ribarskih brodova, znanstveni i istraživački rad donosi podatak o porastu ribarske flote od čak 130 posto.

Talijanska je država 1995. godine izdala u Chioggi 31 novu dozvolu ribarenja, 2010. godine izdano ih je 56, a dvije godine kasnije 53. Pila di Porto Tolle je novoizgrađena ribarska luka, utemeljena je 1996. godine upravo da bi omogućila rad novim ribarskim brodovima. Chioggia je staro ribarsko središte, jedno od najvećih na cijelom Mediteranu, danas ima flotu od 240 ribarskih brodova, u luci Pila di Porto Tolle usidrena su 74 velika ribarska broda. Izlov plave ribe je temeljna aktivnost, a danas se vrši sistemom letećih mreža (volanti), koje vuku dva broda u paru iste veličine i snage motora. Rad donosi niz slika o veličini ulovljene plave ribe, sardele i inćuna, koje je sve manje i sve je rjeđa. 

Naime, osiromašenje ribljeg fonda (plava riba) na sjevernom Jadranu prati se već 40 godina, kriza je danas dostigla vrhunac, lovi se sve manje i najčešće sitnu ribu. Zašto je onda ribarska brodogradnja doživjela procvat, pitaju se znanstvenici koji nude jednostavni odgovor: manja količina ribe na tržištu polučila je porast cijene, a zna se da je sjevernojadranska plava riba iznimne svjetske kvalitete i zato se ribarski zanat isplati, a država taj razvoj pospješuje izdavanjem novih dozvola. Dakle, poznato je da je Europska unija osmislila reformu zajedničke ribarske politike, koja bi do 2020. godine trebala dovesti do smanjenja broja ribarskih brodova na cijelom prostoru EU-a da bi zaštitila riblji fond koji opada, kako na Sjevernom moru tako i na cijelom prostoru Mediterana. 
 

Plan spašavanja

Velike ribarske države poput Francuske, Španjolske, Danske i Italije nisu se još usuglasile o načinu provedbe ambicioznog plana spašavanja europskog ribljeg fonda, interesi su ogromni i primjer iz nama bliske Chiogge govori o suštini problema. Na temelju priloženih podataka o vrtoglavom rastu ribarske flote u dvije sjevernojadranske talijanske luke, vijest da je Italija nedavno uvela 42 dana lovostaja na cijelom Jadranu od Trsta pa do Barija zvuči smiješno, groteskno. 

Nedavno sam razgovarao s Venecijancem koji je stigao u Rovinj na godišnji odmor, ispričao mi je o pojavi masovnog ugibanja riba na cijelom prostoru venecijanske lagune, venecijanski kanali smrdjeli su od tona uginulih riba. Uzrok je jednostavan: obilne kiše tijekom proljeća donijele su rijekama u Lagunu ogromne količine slatke vode otrovane kemikalijama, koje se koriste na prostranim obradivim površinama. »Ribe su jednostavno otrovane, a mediji su se tek površno pozabavili tom pojavom«, ispričao mi je poznanik. S obzirom na to da živimo u dodiru s ribarskom i industrijskom velesilom, naša je ribarska i turistička sudbina vezana za talijanske poteze, ali i za poteze Europske unije. Kod nas postoji politička vizija koja nastoji odgovoriti ribarskoj velesili jačanjem naše, hrvatske ribarske flote, no pitam se gdje sve to vodi...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.