Istovremeno organizirati lokalne i parlamentarne izbore bilo bi veoma teško, gotovo nemoguće. Ne radi se samo o tome da bi parlamentarni izbori morali biti raspisani najkasnije 4. svibnja kako bi mogli biti održani 4. lipnja, na dan održavanja drugog kruga lokalnih izbora u onim općinama, gradovima i županijama u kojima čelnik nije izabran u prvome krugu, nego o brojnim razlikama u sastavu izbornih povjerenstava, biračkih odbora i promatranja izbora koji istovremeno održavanje tih izbora gotovo pa onemogućavaju.

Lokalne izbore provodi Državno izborno povjerenstvo, te županijska, gradska i općinska izborna povjerenstva. Na parlamentarnim nema županijskih izbornih povjerenstava, a umjesto njih formiraju se izborna povjerenstva izbornih jedinica.

Već tu bi nastala prva ozbiljna dvojba. Naime, na lokalnim izborima DIP imenuje županijska izborna povjerenstva (ŽIP), a na parlamentarnim izborna povjerenstva izbornih jedinica. U sljedećem koraku na lokalnim izborima ŽIP-ovi imenuju gradska i općinska izborna povjerenstva. Na parlamentarnim izborima gradska i općinska izborna povjerenstva imenuju povjerenstva izbornih jedinica. Upitno je, dakle, tko bi bio nadležan za njihovo imenovanje.

Na lokalnim izborima izborna povjerenstva od županijskog na niže imaju stalni sastav koji čine predsjednik, potpredsjednik i četiri člana i prošireni sastav od još šest članova. Za parlamentarne izbore u gradska i općinska povjerenstva bivaju imenovani predsjednik i dva člana (i zamjenici), a u prošireni sastav još četiri člana, dva iz vladajuće većine, dva iz oporbe. Jasno je da bi izbore na razini gradova i općina morala provoditi različita povjerenstva sastavljena od različitih ljudi, a budući da Hrvatska nije toliko bogata ljudima iskusnim u provedbi izbora, koji k tome još moraju biti suci ili istaknuti pravnici upitno je bi li ih se pronašlo dovoljno ili bi se provedba izbora prepustila nevježama.